Što Ujedinjeno Kraljevstvo očekuje nakon izlaska iz Europske unije?

Daniel Leal-Olivas / AFP

Očekuje li Ujedinjeno Kraljevstvo nakon izlaska iz Europske unije fantastična budućnost, kako obećava konzervativni premijer Boris Johnson, ili opasan skok u nepoznato, kako strahuju protivnici brexita?

Nakon gotovo 50 godina članstva u Europskoj uniji, Ujedinjeno Kraljevstvo započinje 1. siječnja 2021. novo poglavlje, piše u analizi France Presse.

Što će se promijeniti 1. siječnja?

Ujedinjeno Kraljevstvo službeno je napustilo Europsku uniju 31. siječnja, ali do 31. prosinca na snazi je prijelazno razdoblje tijekom kojeg mora poštivati europska pravila.

Od 1. siječnja 2021. zemlja će biti neovisna, bilo to dobro ili loše. Hoće li to biti s novim sporazumom o trgovini s EU-om ili bez njega znat će se u danima koji dolaze jer teški pregovori ulaze u završnicu.

Razlaz bez dogovora značio bi trgovinski kaos, ponovno uvođenje carina i čak možda nestašicu hrane ili lijekova. Ali čak i ako se dogovor postigne, britanski izvoznici morat će ispunjavati mnoštvo dokumenata da bi dokazali da njihova roba smije ući na europsko tržište.

Što je to „globalna Britanija”?

London sklopu koncepta „globalne Britanije” tvrdi da želi ponovno ojačati partnerstva s ostatkom svijeta, ponajprije sa svojim „najbližim i najvažnijim partnerom” Sjedinjenim Državama, kako ističe Johnson. Ali Johnson je izgubio važan adut zbog poraza velikog pobornika brexita Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima.

Uz to, pandemija koronavirusa teško je pogodila zemlju i uzrokovala gospodarsku krizu, dovodeći u pitanje Johnsonova obećanja o svijetloj budućnosti.

Bit ideje „globalne Britanije” jest da se Britanija ne zatvara u sebe, nego da se okrene prema van i sklopi sporazume o slobodnoj trgovini širom svijeta.

„Sada kada se globalna Britanija vraća, vrijeme je da nam industrijalci, muškarci i žene od djela i inovatori pomognu da ispišemo naše najuzbudljivije poglavlje do sada”, kazala je potkraj listopada britanska ministrica za međunarodnu trgovinu Liz Truss, koja očekuje velik porast britanskog izvoza.

Truss je već sklopila sporazum o slobodnoj trgovini s Japanom i pregovara o sličnim sporazumima sa SAD-om, Australijom, Kanadom i Novim Zelandom.

Sklopljeni sporazumi ili oni u pripremi, uključujući s EU-om, čine 80 posto vanjske trgovine do 2022., ističe Truss, a vlada je preuzela brigu o pomoći za međunarodni razvoj za što je sada zaduženo ministarstvo vanjskih poslova.

Što će se promijeniti u zemlji?

Na izborima u prosincu 2019. program Borisa Johnsona bio je da „provede brexit” te da se potom posveti prioritetima Britanaca, ponajprije javnim uslugama.

Zamisao je bila da se napore i ulaganja usmjeri u regije koje nisu profitirale od rasta Londona koji se temelji na financijskom sektoru.

Taj program modernizacije zemlje putem novih ulaganja stavljen je na led zbog pandemije.

Predviđa, među ostalim, drugu liniju brze željeznice HS2 koja će povezivati London, Birmingham, Manchester i Leeds. Vlakovi će voziti brzinom od 360 kilometara na sat. Prva brza željeznička linija povezuje London s tunelom ispod La Manchea od sredine 2000-ih.

Vlada uvjerava da ostaje pri svojim dugoročnim ciljevima i da će novac koji je do sada bio uplaćivan Europskoj uniji biti bolje potrošen na britanskom tlu.

Neki Britanci traže radikalnu transformaciju britanskog gospodarskog modela kako bi se zemlja preobrazila u neku vrstu „Singapura na Temzi”, fiskalni raj s krajnje dereguliranim financijskim sektorom koji bi konkurirao Europskoj uniji na njezinu pragu.

Vlada obećava da neće prekoračiti više svojih „crvenih linija” i da trgovinski sporazumi neće biti sklopljeni na štetu nacionalnog zdravstvenog sustava ni poljoprivredno-prehrambenih normi.

Da bi sklopili trgovinski sporazum, Washington bi mogao prisiliti London da pristane na istu vrstu ustupaka poput onih koje je dogovorio s drugim zemljama.

Ne treba zaboraviti ni da bi se novoizabrani američki predsjednik demokrat Joe Biden, koji je irskog podrijetla, mogao usprotiviti planovima Borisa Johnsona da čvrsto veže Sjevernu Irsku uz Veliku Britaniju unatoč odredbama dogovorenim s Bruxellesom.