'Zovem se Francine Christophe. Rođena sam 18. kolovoza 1933. godine', započinje svoju ispovijest bivša zatočenica njemačkog koncentracijskog logora Bergen-Belsen u kojemu je završila kao djevojčica.
Njezina je majka, dok su bile u logoru, priča Francine, čuvala dva mala komadića čokolade rekavši kćeri da će ih dobro čuvati i dati joj ih tek kad djevojčica potpuno oslabi, kako bi joj tada dala snage.
Jedna od s njima zatočenih žena u logoru dobila je trudove i počeo je porođaj. Francineina majka koja ju je vodila u logorsku bolnicu pitala je kćer:
– Sjećaš li se onih komadića čokolade koje čuvam za tebe?
– Da, mama, rekla je djevojčica.
– Kako se sada osjećaš?, pitala je majka.
– Dobro, mama, dobro sam, odgovorila je Francine
– Onda bih one komadiće čokolade dala našoj prijateljici Helene, jer rađanje djeteta ovdje je vrlo teško, ona mogla bi umrijeti, a ako joj dam čokoladu, ona mogla bi joj pomoći, kazala je majka.
– Da, mama, daj joj, rekla je Francine majci.
Helene je rodila bebu, pojela je čokoladu, nije umrla, prepričava Francine u svojoj ispovijesti.
Šest mjeseci kasnije zatočenici su oslobođeni i vraćeni u Francusku.
Godinama poslije Francine Christophe organizirala je predavanje o tome koliko bi bvišim zatočenicima koncentracijskih logora značilo da su, po oslobađanju, dobili psihološku pomoć, koliko bi im to olakšalo borbu s traumama zbog tortura koje su proživljavali tijekom zatočeništva u koncentracijskim logorima.
‘Mnogo je ljudi došlo na predavanje – preživjeli logoraši, psiholozi, povjesničari…’, govori Francine.
‘Tada, na predavanju, jedna je žena došla za govornicu i rekla: Ja živim u Marseilleu, psihijatrica sam, i prije nego započnem s govorom, želim nešto dati Francine Christophe’.
Posegnula je za džep, iz njega izvadila komadić čokolade, pružila ga Francine i rekla: Ja sam beba.
Pogledajte video:
Priča je objavljena na stranici HUMAN.
