U sedam svjetskih gradova vlasti su zabranile stanovnicima da umiru, a razlozi su različiti - od nedostatka grobnih mjesta do nepogodne klime za "razgrađivanje leševa"?!

Francuska i Italija vodeće su zemlje kada se radi o “zabrani umiranja”. Budući da na grobljima više nema mjesta za ukop, zabrana je jedini način da se izbjegnu neugodne situacije.

U talijskom gradiću Sellia gradonačelnik je donio uredbu po kojoj svo stanovništvo “mora biti zdravo”!? U gradiću živi 537 stanovnika, a većina ima više od 65 godina zbog čega bi njihovo umiranje moglo ubiti grad.

Zanimljivo je da su u Falciano del Massico, sa 3.700 stanovnika, vlasti zakonom zabranile smrt kako bi potaknule susjedni gradić da podijeli svoje groblje s njima?!

U francuskom Konou jedino zemljište koje je moglo poslužiti za ukop umrlih i proširenje bilo je u blizini vojne avio-baze.

Ministar obrane protivio se odluci da se na tom zemljištu izgradi groblje, pa je gradonačelnik donio odluku da je umiranje “ilegalno za svakoga tko nema vlastito mjesto za ukop”.

Vlasti gradića Sarpourenx u Francuskoj također su zabranile ljudima da umiru i zaprijetile da će “prestupnici biti kažnjeni”?! Ipak, gradonačelnik je kasnije povukao tu odredbu.

U brazilskoj Biritibi vlasti su se suočile s nedostatkom mjesta za ukop, pa je i tamo jednostavno smrt “zabranjena”. Naime, Katolička crkva protivi se kremiranju, a u gradiću više nema mjesta za ukop.

U španskom Lanjaronu vlasti su se takođe suočile s nedostatkom mjesta za ukop. Zato su zabranile stanovnicima da umiru dok općinski službenici ne nađu mjesto na kojem će se izgraditi novo groblje.

Gradonačelnik je poručio sugrađanima da se “pobrinu za svoje zdravlje kako ne bi umrli prije nego što gradske vlasti pronađu pogodno zemljište za ukope”.

U norveškom Longyearbyenu, rudarskom gradiću, jednom od najsjevernijih mjesta na svijetu, otkriveno je da se tijela na lokalnom groblju ne “razgrađuju”, pa je grad zabranio nove pokope.