Liječnica Zizit je morala naputiti Siriju nakon što je odbila raditi za islamističke militante, nakon čega su je dvaput pokušali ubiti. Krenula je s jednogodišnjom kćerkom Mayom na put, ne znajući da će se razdvojiti od nje.
U Turskoj su upoznali prvog krijumčara ljudima, koji ih je do Grčke trebao prevesti za 13.500 dolara. Platili su unaprijed, a on ih je trebao pokupiti u hotelu, no on se danima nije pojavljivao. Obratili su se drugom krijumčaru, koji im je prodao mjesto na malom gumenom čamcu. Prelazili su Mediteran za vrijeme oluje, koja je njihov čamac odbacila na stijene i probušila ga na grčkoj obali.
Morali su nastaviti put. U atenskom kafiću, poznatom kao okupljalište krijumčara, upoznaju muškarca sirijskog porijekla sa švedskom putovnicom, lažnog imena Abu Shahab, koji im obećava napraviti lažnu brazilsku putovnicu i prebaciti ih za 4.000 dolara. No, postojao je uvjet – moru putovati odvojeno.
VEZANE VIJESTI
Djeca moraju ići sa europskim građanima, s nekim tko zna jezik i može pregovarati sa osiguranjem na aerodromu, objasnio joj je. Zato on mora glumiti Mayinog oca, a ona mora u avion ući iza njih, zamaskirana kako se djevojčica ne bi uznemiravala i tražila da bude s majkom. Kako je Zizit ostajala bez novca, odlučila se za ovu opciju i za pet dana je bila spremna za put za Švedsku, ali posrednim putem, koji je uključivao više presjedanja. Pripremila je kćerku za put, a Shahab je došao pokupiti djevojčicu.
“Dao je Mayi čokoladu i rekao joj: ‘Ne boj se, bit ćemo svi skupa u avionu’… Bila je tužna i puno je plakala kad ju je odveo, nije joj se sviđao – bio je stranac. Davao joj je slatkiše da bi joj bilo bolje, ali ona je sve odbijala”, prepričava Zizit. Ta scena će je progoniti u danima vremenu koje će uslijediti.
Šok na aerodromu
Na aerodromu, naime, njena je kćer u društvu krijumčara lažnog imena prošla sigurnosne provjere, ali putovnica koju joj je dao – nije. Policija je otkrila da se radi o lažnoj putovnici i nije je pustila, a Maya se nalazila u rukama nepoznatog muškarca i spremala se za ulaz u avion.
“Postala sam histerična. Poludjela sam! Kćer sam odvela iz Sirije, riskirala njen život na moru i sada je nestala! Moje kćeri više nije bilo – Maya je otišla! Nisam znala kako se zove muškarac koji ju je odveo, ni gdje živi”, ispričala je BBC-ju. U satima u kojima je, kako kaže, ostarila 10 godina, hodala je besciljno po aerodromu u društvu brata, koji ju je pokušao utješiti riječima da je dogovor sa Shahabom – plaćanje po dolasku u Švedsku. Nakon šest sati zamišljanja najgorih scenarija zazvonio joj je telefon. Shahab ju je nazvao iz hotela u Italiji.
“Vikala sam i plakala. Rekao mi je: ‘Smiri se. Čovjek sam, volim bebe, ne brini”, prisjeća se. Rekao joj je i da je okupao Mayu i spremio je za krevet. Nije joj htio reći u kojem su talijanskom gradu, ali joj je poslao sliku djevojčice, koju je snimio ranije, na kojoj spava, smirujući je: “I ja imam djecu i ponašat ću se prema njoj kao da je moja”. Pitao ju je zatim gdje da joj ostavi kćer, ali i naglasio da to ne može biti ni prihvatilište za izbjeglice niti policija, već netko koga ona zna unutar EU. Sjetila se Hasne, svoje pacijentice iz Njemačke, koju je liječila u Siriji i kontaktirala je preko Facebooka, moleći da joj se pobrine za kćer. Nedugo zatim, krijumčar je odveo djevojčicu u Dortmund i ostavio je Hasni pred vratima te je obavijestio da se dijete ondje nalazi.
Napuštanje Italije
Djevojčica se u početku bojala, a onda se zbližila s Hasnom, koja se smjesta u nju zaljubila. Iako je Maya bila na sigurnom, Zizit je bila očajna zbog rastanka od kćeri, pogotovo jer nije znala kada će moći u Njemačku.
Tjedan dana kasnije, jedan od Abu Shahabovih suradnika dostavio joj je avionsku kartu za Austriju i novu lažnu putovnicu – talijansku. Upalilo je – našla se u Beču i otamo je vlakom krenula prema Frankfurtu. Iscrpljena je zaspala u vlaku i sanjala Mayu, a onda ju je probudio povik: “Putovnice! Putovnice!”. Zizit se tresla i predala svoju lažnu putovnicu policajcu. Ovaj ju je upitao da mu kaže nešto na talijanskom Ona ga je na engleskom pitala gdje se nalaze, a kada je policajac rekao da su u Njemačkoj, sve im je otkrila.
“Potpuno sam izgubila kontrolu. Rekla sam im da sam iz Sirije, ne Italije. Molila sam ih da mi pomognu da pronađem svoju bebu”, priča Zizit. Policajci su joj rekli da je na sigurnom i da će joj pomoći. Ipak, policija ju je zadržala na ispitivanju, tražili su krijumčara i naplatili joj kaznu od 500 eura zbog krivotvorenja isprava. Nalazila se stotinama kilometara od kćeri – u Münchenu. U konačnici, policija je usred noći napravila raciju Hasnine kuće, pod sumnjom da je dio krijumčarskog lanca. Zizt je smještena u kamp u Münchenu i dva tjedna je čekala prebacivanje do Dortmunda. A onda je pobjegla i ukrcala se na vlak.
Nisu se prepoznale
Nakon 20 dana, ponovno je vidjela svoju kćer – jedva su se prepoznale. Zizit je izgubila 10 kilograma, a i Maya je smršavila, imala je kratku kosu. Probudila ju je poljupcem, a dijete je počelo plakati tražeći Hasnu. Prepoznala je majku tek kasnije po glasu.
Ponovo su se registrirali kao izbjeglice, a Hasna je zaprimila poziv na sud, pod optužbom da je krijumčarila ljudi, zbog čega joj se Zizit ispričala. Postale su bliske prijateljice.
Započeli su novi život, naučile njemački, ali Zizt danas kaže da nikada ne bi ponovila onakvo putovanje – po njoj, bolja je i smrt kod kuće od rizika da u bijegu izgubi dijete.
