Godinama je “put u azil” za Rome iz Srbije značio privremeni bijeg od bijede, i ne samo za njih. Bolji život u “obećanoj zemlji” tražile su brojne obitelji s Balkana. S tim je završeno jer Njemačka hoće sve brže deportirati sve više ljudi.
Reporter DW– a posjetio je jednu obitelj koja je nedavno protjerana.
Put u azil
Simić bi satima mogao da pričati zašto je prije godinu dana spakirao nešto stvari i sa ženom, sinom i kćeri krenuo “u azil” – tako većina Roma zove odlazak u Njemačku. Tiho i temeljito priča o diskriminaciji, recimo kako je jedan nastavnik njegovog sina stalno izbacivao iz razreda: “Ciganin, izlazi napolje!”. Kako Romi u Srbiji preživljavaju na rubu društva i žanju sumnjičave poglede kad negdje traže posao.
Njegova supruga Daliborka ne krije da je i novac igrao veliku ulogu u odluci da se ode u Njemačku. Obitelj je u Njemačkoj dobivala ukupno 1.100 eura mjesečno – svota o kojoj su u Srbiji mogli samo sanjati. “Da Vam iskreno kažem, kad smo dobili taj novac otišli smo u trgovinu i ja sam rekla: Djeco, uzmite što god hoćete.” Oči joj blistaju kad priča o godini provedenoj u malenom Bad Zwestenu nadomak Kassela, o druženju s drugim balkanskim Romima, Arapima i “crncima”. Sačuvala je i jedno izdanje lokalnih novina koje su na posljednjoj stranici objavile članak o uspješnoj integraciji došljaka. Na zajedničkoj fotografiji je gradonačelnik, a tu je i obitelj Simić.
Odluka Ureda za izbjeglice razorila je nade. Zapravo je obitelj Simić trebala napustiti Njemačku još u ožujku. Razlog što su ostali još nekoliko mjeseci je na prsima Saše Simića – ožiljak koji svjedoči o hitnoj operaciji srca, izvedenoj u Njemačkoj. Sredinom listopada je bilo gotovo. U pet ujutro policija je lupala na vrata sobe u izbjegličkom domu. “Supruga im je pokazala atest – imam od dva različita liječnika potvrdu da imam kronični problem sa srcem, da mi je zabranjeno putovanje i da sam u životnoj opasnosti ako me deportiraju jer ovdje nemam adekvatno liječenje.” Policajci su samo rekli: “Spakiraj najvažnije stvari”.
Sigurna zemlja
Oko 11.000 osoba je ove godine protjerano iz Njemačke, dok je još 27.000 otišlo putem takozvanog “povratka uz poticaj” kad dobivaju određeni novčani iznos da bi napustili zemlju. Ali ostaje desetine tisuća odbijenih tražitelja azila, najveći broj njih iz takozvanih “zemalja sigurnog porjekala”. Radi se o šest država zapadnog Balkana u kojima, prema tumačenju njemačkog zakonodavca, ne postoji politički progon. Uglavnom su to etnički Albanci ili – Romi. Ovoj manjini pripada devet od deset tražitelja azila iz Srbije.
Oštrija politika prema izbjeglicama sa Balkana nailazi na široko odobravanje vladajućih političara u regiji. Odavno su srpski ministri prozvali romske tražitelje azila “lažnim azilantima po zanimanju!. Premijer Vučić je pozvao Njemačku da im ukine socijalnu pomoć. Radi se o pokušaju da se čitava krivica svali na jednu nacionalnu manjinu koja, usprkos svojoj brojnosti, ne igra nikakvu ulogu u biračkom tijelu, kaže za Deutsche Welle Dragan Popović, direktor Centra za praktičnu politiku.
Od te reintegracije Saša Simić zvani Tesla nije vidio baš ništa.
