Europa želi građane pripremiti za rat. Hoće li poslušati?

Nekoliko europskih zemalja posljednjih mjeseci svojim građanima nudi ozbiljne upute – zamišljajući garaže i stanice podzemne željeznice pretvorene u skloništa i promovirajući psihološku otpornost.

Glavna poruka jest potreba promjene mentaliteta stanovništva kako bi bili spremni na rat. Kako je u prosincu u Bruxellesu izjavio glavni tajnik NATO-a Mark Rutte: „Vrijeme je da prijeđemo na ratni način razmišljanja.“
To se događa u trenutku kada europski lideri strahuju da bi ruski predsjednik Vladimir Putin, osnažen napretkom u Ukrajini, mogao pokušati dodatno napredovati prema zapadu, dok Sjedinjene Američke Države – dugogodišnji i moćni saveznik Europe – zauzimaju sve suzdržaniji stav prema očuvanju europske sigurnosti, otvarajući pitanje koliko bi bile spremne intervenirati u slučaju napada na zemlju članicu NATO-a, piše CNN.

No, i dalje postoji sumnja koliko bi ti krizni planovi zaista bili učinkoviti – i još važnije – hoće li ih građani uopće shvatiti ozbiljno.

„Uđite u kuću, zatvorite prozore i vrata“

Europska komisija pozvala je sve građane da uskladište dovoljno hrane i osnovnih potrepština za najmanje 72 sata u slučaju krize. U uputama objavljenima u ožujku, Komisija je naglasila potrebu stvaranja kulture „spremnosti“ i „otpornosti“ u Europi.

Pojedine zemlje istodobno su uvele vlastite smjernice za izvanredne situacije, uključujući one ratne.

U lipnju prošle godine Njemačka je ažurirala svoj Okvirni dokument za ukupnu obranu, koji daje upute o tome što učiniti u slučaju izbijanja rata u Europi. Dokument predviđa potpunu transformaciju svakodnevice njemačkih građana u slučaju rata.

Švedska je izdala vodič za preživljavanje pod nazivom „Ako dođe do krize ili rata“. Brošura je u studenom podijeljena milijunima kućanstava, nakon što je ažurirana prvi put u šest godina zbog sve većih vojnih prijetnji. Letak Šveđanima objašnjava kako će biti izdana upozorenja u slučaju rata, uključujući sustav vanjskih sirena koji, kako se navodi, funkcionira u većini područja. „Uđite u kuću, zatvorite sve prozore i vrata, i ako je moguće, isključite ventilaciju. Slušajte švedski javni radio Sveriges Radio, kanal P4, za daljnje informacije“, stoji u brošuri.

Priprema za napade i ratne situacije u nordijskim zemljama

Brošura u Švedskoj daje i savjete gdje potražiti sklonište tijekom zračnog napada – podrumi, garaže i podzemne postaje metroa navode se kao najpogodnija mjesta. Ako se osoba zatekne vani bez zaklona, savjetuje se da legne na tlo, „po mogućnosti u malu rupu ili jarak“.

Švedski građani dobili su i posebne upute za napade nuklearnim oružjem – savjetuje se da „potraže zaklon kao i tijekom zračnog napada. Civilna skloništa pružaju najbolju zaštitu.“ Dodaje se i kako će se razina radijacije drastično smanjiti nakon nekoliko dana.

U brošuri se nalaze i savjeti za evakuaciju, zaustavljanje krvarenja, suočavanje s anksioznošću te kako razgovarati s djecom o krizi i ratu.
Za Finsku – koja dijeli 1.340 kilometara dugu granicu s Rusijom, najdužu među svim članicama NATO-a – obrana suvereniteta od Moskve odavno je sastavni dio nacionalnog identiteta. Zemlja se desetljećima priprema za mogućnost sukoba s Rusijom. Od 1950-ih izgradnja skloništa za bombe ispod stambenih zgrada i poslovnih objekata u Finskoj je obavezna.

No, otkako je Rusija 2022. pokrenula sveobuhvatnu invaziju na Ukrajinu, Finska je dodatno ubrzala vlastite pripreme. Prije dvije godine, potaknuta ratom u Ukrajini, finska vlada napravila je inventar dostupnih skloništa te otkrila da ih ima ukupno 50.500 – kapaciteta za smještaj čak 4,8 milijuna ljudi u zemlji s 5,6 milijuna stanovnika.

Ministarstvo unutarnjih poslova Finske također je u studenom izdalo nove smjernice za krizne situacije, koje građanima daju savjete o pripremi za dugotrajne nestanke struje, nestašice vode, prekide u komunikacijama, ekstremne vremenske uvjete i vojne sukobe.

Hoće li ljudi poslušati?

Iako su države ažurirale svoje smjernice za zaštitu civila, nema jamstva da će ih građani zaista i slijediti.

Claudia Major, viša potpredsjednica za transatlantsku sigurnost u njemačkom Marshallovom fondu, izjavila je za CNN kako savjete država treba shvatiti ozbiljno. Ukazala je na potrebu pripreme ne samo za izravnu vojnu prijetnju iz Rusije, već i za takozvanu „sivu zonu“ između rata i mira – koja obuhvaća niže razine agresije i hibridno ratovanje.

Dodala je: „Ključno je povećati spremnost bez širenja panike i katastrofičnih predviđanja. Želimo da ljudi budu svjesni, a ne prestravljeni.“

Za neke zemlje, osobito one koje se nalaze u sferi ruskog utjecaja, prijetnja iz Rusije je opipljivija. Za druge, teže je dokučiva.

Major ističe Finsku – koja je izgubila teritorij u Zimskom ratu s Rusijom 1939.–40. – te baltičke zemlje koje je Sovjetski Savez anektirao između 1940. i 1991., kao države u kojima je prijetnja iz Rusije duboko ukorijenjena u, kako kaže, „DNK naroda“.

„Egzistencijalna prijetnja, strah od toga da budu pogaženi, izbrisani s karte, vrlo je stvaran u baltičkim državama. Pitaju se zašto druge zemlje to ne shvaćaju“, rekla je.

„Finci su tijekom cijelog Hladnog rata obranu shvaćali ozbiljno“, dodaje Major. „Zašto danas svi odlazimo u Finsku i gledamo njihov sustav skloništa, zalihe lijekova i sustav pričuve? Jer su naučili iz povijesti: Nitko nam neće pomoći – moramo sami.“

Kao zemlje u kojima je prijetnja iz Rusije manje prisutna u kolektivnoj svijesti navodi Portugal, Italiju i Ujedinjeno Kraljevstvo. Italiju, kaže, više brinu prijetnje od terorizma i nestabilnost slabih država na južnoj granici. „To im je bliže“, rekla je. „To više ugrožava njihovu stabilnost, prosperitet i unutarnju politiku.“

Kopneni dio Ujedinjenog Kraljevstva, otočne zemlje, posljednji je put bio invadiran 1066., dok mnoge zapadnoeuropske države imaju ratna iskustva iz Drugog svjetskog rata – no sadašnje generacije nemaju izravna sjećanja i možda manje pozornosti posvećuju državnim upozorenjima.

„Pitanje je: kako promijeniti DNK jedne zemlje – to je ključno pitanje“, zaključuje Major.

‘Zaštiti se i preživi’

Učinkovitost ovakvih civilnih zaštitnih planova i dalje je nejasna. U prošlosti su bili i predmetom poruge.

Tijekom Hladnog rata britanska je vlada desetljećima izdavala službene informacije građanima o tome kako se zaštititi od nuklearne prijetnje iz Sovjetskog Saveza.

Najpoznatija je bila kampanja „Protect and Survive“ (Zaštiti se i preživi), provođena između 1974. i 1980. godine. Sadržavala je informacije o opasnostima nuklearne radijacije, upute što činiti tijekom i nakon nuklearnog napada te plan za preživljavanje.
Brošura iz svibnja 1980. uključivala je savjete kako u kući napraviti improviziranu zaštitnu prostoriju – takozvano „unutarnje sklonište“ koje bi štitilo od radioaktivne prašine.

Kampanja je bila kritizirana zbog nerealnih savjeta i stvaranja lažnog osjećaja optimizma pred prijetnjom nuklearne propasti. Dugotrajno je ismijavana u britanskoj popularnoj kulturi.

Britanski istraživač Taras Young, autor knjige Nuklearni rat u Ujedinjenom Kraljevstvu, rekao je za CNN da je „Protect and Survive“ nastao kao multimedijska kampanja 1970-ih, ali nije bio namijenjen javnosti dok ne bi postojala stvarna prijetnja nuklearnog rata.

No, nakon što je premijerka Margaret Thatcher došla na vlast 1979., novine The Times zatražile su od vlade da objavi brošure. „Kao rezultat, objavljene su u vrijeme kada nije bilo neposredne prijetnje pa ih je javnost gledala iz druge perspektive“, rekao je Young. Upravo zato, smatra on, kampanja je izazvala „kulturnu reakciju“ te je čak ismijavana u britanskim sitkomima.

Jedan od smješnijih prijedloga bila je preporuka da se prozori oboje u bijelo kako bi reflektirali toplinu nuklearne eksplozije. Građani su bili pozvani da „unutarnju stranu prozora premažu razrijeđenom svijetlom bojom kako bi reflektirali toplinski bljesak, čak i ako ih eksplozija razbije“.

Za razliku od toga, Young današnje europske savjete – uključujući britanske – smatra realističnijima i usmjerenijima na važne psihološke aspekte, poput suočavanja s traumom.

Za Claudiju Major, potreba za pripremom civila na vanjske prijetnje – osobito u „sivoj zoni“ – ne može se dovoljno naglasiti.

„Obično se fokusiramo na vojni aspekt, ali smo jako ranjivi u sivoj zoni. Zato moramo razmišljati o odvraćanju, obrani i otpornosti. A to posebno znači veću spremnost društva.“

Dodaje: „Ako društvo nije voljno ni spremno podržati rat – kao što to ukrajinsko društvo trenutno čini – nećemo izdržati.“

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok