Zakonom o osobnoj asistenciji u novom obliku život se jako komplicira onim osobama s invaliditetom koje imaju roditelja njegovatelja.
Ministarstvo je isključilo mogućnost asistencije za ovu skupinu korisnika, osim u iznimnim slučajevima i to maksimalno na četiri sata dnevno. Obitelji traže različita rješenja kako bi ipak uspjeli ući u odredbe zakona i osigurati asistenta koji njihovoj djeci znači barem malo slobode i samostalnosti.
Laura Soče je spremna za mikrofon. Nažalost, već ima dovoljno iskustva s njim. Nije prvi put da se bori za svoja prava. Ova izvrsna studentica teologije, slijepa i nepokretna, strahuje da bi od iduće godine mogla ostati bez asistenta samo zato jer joj je roditelj ujedno i njegovatelj.
“Na fakultet ide sa mnom asistentica, no ovim zakonom ne znam do kada, nas se konstantno drži u neizvjesnosti, stalno sam zabrinuta, ne znam kolika će biti satnica. Najviše me žalosti ako ću to izgubiti, onda se sve ponovno vraća na roditelje da sve rade za nas, a ja to ne želim. Želim biti samostalna”, rekla je Laura.
Jer prepreka do toliko željenog asistenta bez kojeg osoba s invaliditetom ne može jesti ili primjerice otići na toalet, ima na pretek. Uvjet je primjerice da živi sama, što je u većini slučajeva u startu nemoguće ili…
“Mi čak razmišljamo o razvodu braka jer u zakonu piše da u jednoroditeljskoj obitelji osoba s invaliditetom ima pravo na asistenta. I sad je tu moje pitanje pošto smo mi država, vodimo se kao katolička, što da ja kažem svojoj malodobnoj drugoj djeci? Da su im roditelji razvedeni kako bi njihova starija sestra imala pravo na asistenta, samim time na školovanje”, pita se Laurina majka Stipica.
Ako Laura i dobije asistenta to može biti maksimalno na četiri sata dnevno što je za ozbiljno studiranje premalo. Resorni ministar poručuje da su na studente posebno mislili. Njihovi zahtjevi više će se bodovati, a ako ta četiri sata ne budu dovoljna, on nudi i pomoćnike u nastavi. Iako je nejasno odakle ih misli toliko regrutirati.
“Ona treba prvo tražiti uslugu osobnog asistenta. Mi smo osigurali da svi koji to imaju kroz projektno financiranje, traje im do kraja godine. A nakon da bude kontinuitet pa da se i dalje može računati na to. Onda treba, naravno, tražiti i pomoćnika u nastavi”, kazao je ministar Marin Piletić pa dodao:
“Zakon nije sveto pismo. Kad se pokaže na terenu koji su nedostaci, sasvim sigurno ponovno u jednom otvorenom socijalnom dijalogu, u partnerstvu sa svim udrugama vidjet ćemo koji su problemi i prostor za unapređenje.”
Laura zna točno što joj treba za unaprijeđenje – asistent njene dobi, osoba s kojom se osjeća slobodno i ravnopravno. Hrabrosti joj ne nedostaje, a snagu, kaže, crpi iz toga što progovara i za sve druge poput sebe.
“Moram to reći. Mi nećemo odustati, borit ćemo se i doći do cilja, završiti studij i zaposliti se i bit ćemo ravnopravan dio društva. A vi nam u tome pomozite ili ako već ne možete pomoći, nemojte nas sputavati”, Laura je bila i više nego jasna.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare