Gost Teme dana u Novom danu bio je Bojan Glavašević, pomoćnik ministra branitelja na odlasku.
Kakvo je stanje u Ministarstvu branitelja sada?
Moram priznati da ne znam, nisam upoznat s detaljima. Nakon sastanka u utorak, ministar mi se zahvalio, pa sam očekivao da ću biti razrjiješen. Svu opremu i ured sam predao. No, to se nije dogodilo. Znam samo da sada tehnički, formalno ministarstvo vodi Vesna Nađ, također nerazriješena.
Dolazi li na posao?
VEZANE VIJESTI
Da. Ona je bila službenica ministarstva i prije imenovanja na dužnost zamjenice. Osim mene, svi dužnosnici su bili i službenici prije izbora 2011.
Kakva je bila atmosfera na sastanku prilikom primopredaje?
Vrlo pristojna. Osim ministra, tu je bio i g. Vidović iz Zajednice branitelja Gojko Šušak, zatim g. Dragović Klek, izgledni zamjenik ministra. Bili su i ostali dužnosnici i voditelji ustrojbenih jedinica. Govorili smo o poslu i problemima, atmosfera je bila pristojna, nitko nije bio neugodan i neprimjeren.
No, sama primopredaja između ministra i Matića je bila neugodna?
Da, to je blo izuzetno neugodno iskustvo, jer je s ministrom nahrupilo u kabinet potpuno nepoznatih 60 ljudi, nije bilo načina da na miru preda dužnost. Obojica smo otišli iz ministarstva i dok smo izlazili iz okvira Ministarstva prosvjednici su nam blokirali izlaz, formirali špalir i jako nas vrijeđali, svašta su nam govorili i dobacivali, dio ih je dovikivao “Za dom spremni. Žao mi je što to nije prošlo dostojanstveno. Kasnije sam saznao da je na taj dan u ministarstvo mogao ući bilo tko, nije radilo osiguranje, niti se evidentiralo tko ulazi i izlazi, bio je kaos.
Što namjeravate učiniti budući da niste razrješeni?
Izuzetno mi je nejasno kako se to dogodilo, s obzirom da je sada već bivši ministar od prvog dana bio na prosvjedu zahtjevajući ostavke Predraga Matića, gospođe Nađ i mene. Kad im se ukazala prilika da nas smijene, to nije učinjeno. Moja reakcija je da ne želim biti ni u tranzitnom periodu ondje. Jučer sam napisao ostavku, a danas ću je predati i objavit ću je da javnost vidi zašto to nisam učinio preko godinu dana, već sad.
Koji su razlozi?
Ima ih više. Jedan je najbitniji – onemogućen mi je rad. S obzirom da mi se sad već bivši ministar zahvalio na suradnji, dužnost je efektivno predana i ja ne mogu obavljati ne dužnost, a da primam plaću, čak ni na neodređen period. Dakle, bez obzira kada će biti izabran novi ministar, neprihvatljivo mi je da primam plaću u tom periodu.
Je li bilo vrijedilo biti pomoćnik ministra? Biste li to ponovo prihvatili da ste znali kako će izgledati?
To je bilo nevjerojatno iskustvo. Ja sam dio braniteljske populacije – moj otac i djed s majčine strane bili su branitelji, prabaka i djed civilbe žrtve rata, Vukovarci smo. To je bio dio mog vraćanja duga. To me obogatilo iskustvom, znanjem i ne bih ništa mijenjao. Radio sam odgovorno i pošteno i mislim da je to bilo jako vrijedno iskustvo.
Jučer ste poručili da oko smjene Crnoje ne treba biti euforije, već da nam treba novi čovjek bez afera. Možete li pojasniti?
Mislim da je važno, koliko god da zamjerki imamo na novu vladu, da svatko na svoj način mora surađivati s njima u interesu građana. Zato nije korektno likovati – to je tragedija prije svega nove Vlade, a to je odgovornost prije svega na predsjedniku. Smijenjeni ministar ima čitav niz afera zašto nije mogao obnašati dužnost. Ovaj resor treba nekoga odgovornog, s vizijom, nekog tko je pošten, da o braniteljima skrbi. Trebalo bi se osvrnuti i vidjeti kandidate i djelovati tako da im pomognemo u obavljanju dužnosti.
Je li točno da onaj tko ne dobije podršku šatora teško može obnašati tu dužnost?
Ta teza nije točna, s obzirom da smo nas troje preko godinu dana vrlo dobro obavljali dužnosti bez obzira što su tražene naše ostavke. Pitanje je da li oni u Vladi ima volje. Ako govorimo o realpolitičkoj situaciji, šator se na neki način oteo kontroli. Govori se jesu li ministri podobni kandidati ili ne, Karamarko govori o ratu pa se povlači. Ima ljudi koji su drugačijih svjetonazora od mog, koji to znaju i dugo se bave ovom problematikom, samo je pitanje hoće li dobiti priliku da budu u šeširu i tko su ljudi kojima će se okružiti. To je administrativno mali resor, ima ukupno 190 osoba uključujući regionalne centre. To je mala i učinkovita birokracija, dobro posložena. Pitanje je političkog stava da li se dobro radilo ili ne, a ozbiljne reforme – ima prostora za njih, samo pitanje je kakve bi reakcije izazvale u braniteljskoj i općoj javnosti.
Kako komentirate sam postupak smjene ministra?
Karamarko je ocijenio to kao harangu, HDz-ov zastupnik Glasnović je rekao da su novinari jedna od glavnih prepreka za demokraciju, a to ne može biti dalje od istine. Da nije bilo medija sve afere bi bile neotkrivene ili marginalizirane. Važna poruka ovdje je da su ponekad mediji jedina garancija demokracije. Koliko sam vidio, diskurs je u napisima bio politički korektan, nisam vidio elemente harange, ni govora mržnje. Mislim da bi nova Vlada morala reevaluirati prezentaciju u medijima – ako je nešto neugodno, ne mora biti haranga. Vidjet ćemo kako će se Vlada postavljati prema ostalim slučajevima, nadam se da će se ovako odnositi i prema budućim problemima. Želim im da toga ne bude, to je u suprotnosti s interesima građana.
Kako komentirate inicijative za pokretanje registra izdajnika, agresora i naznake o načinima kako bi se oni utvrđivali?
To je bila dvojbena inicijativa od početka. Program g. Crnoje u više od pola točaka su bile stvari koje nisu u ingerenciji Ministarstva branitelja, koje skrbi o branitelji,a, ratnim vojnim invalidima, civilnim žrtvama rata i slično. Ovi registri bili bi eventualno u ingerenciji MUP-a, agencija obavještajih, DORH-a. Ta tijela svaku osobu koja se ogriješila na ovaj ili onaj način imaju u svojoj evidenciji. Popisi postoje i nema potrebe da ih se izrađuje u Ministarstvu branitelja. A tko bi bili izdajnici je dvojbeno – izdajnik prema je, prema onome što sam vidio u javnom prostoru, svatko tko gleda drugačije na političku stvarnost. Reakcija građana je očekivana, pojavio se registar u koji su se ljudi sami upisivali, dakle, kroz humor, ali vrlo ozbiljno su poručili da se s time ne treba zezati. Sada imate 7.500 ljudi unutra i to je ozbiljna poruka Vladi.
Kada govorimo o objedinjavanju svih prava branitelja, uvođenje ratnog dodatka i uvođenje prava branitelja u Ustav, je li to financijski i zakonski realno tražiti?
Ako postoji konsenzus moguće je sve, ali mnoge su te izmjene kozmetičke. Sustav skrbi neovisan je o tom jesu li sva prava u jednom zakonu ili ne. No, izjednačavanje pripadnika HVO-a i HV-a ima ogroman učinak – premijer Orešković bi morao uzeti četiri miilijarde drugim resorima i sliti ih u braniteljski resor. Supstancijalne promjene na bolje su itekako moguće, ali nisam siguran da je ova politička garnitura spremna platiti cijenu koja se traži. Politički to bi značilo ozbiljnu reviziju invalidskih prava, vrlo ozbiljnu i dokumentiranu, što bi koštalo i rezultiralo bi značajnim uštedama na kraju mandata. Uvezivanjem baza podataka s HZZO-om, jasno bi se vidjelo tko je obolio i koristi prava, no sad imamo premalo vremena za govoriti o tom. Postoje modeli na kojima bi se moglo uštedjeti, a istovremeno povećati prava korisnicima skrbi, no, ponavljam, nisam siguan da je to ova garnitura spremna platiti politički i financijski.
Zašto vi to niste učinili kad ste mogli?
To smo počeli istraživati za idući mandat, jer to je posao koji započnete na početku mandata da bi rezultate vidjeli na kraju. Bez konsenzusa se na to ne treba ići, mogli smo to i mi opravdati, ali pod uvjetom konsenzusa.
