Predsjednički kandidat Milan Kujundžić ocijenio je da hrvatska vlast ne vodi autentičnu, na hrvatskim interesima utemeljenu politku u regiji te da to pokazuje i slučaj Vojislava Šešelja i nedavno ukidanje sankcija obitelji Milošević.
“Hrvatska vanjska politika nakon puštanja Vojislava Šešelja na slobodu pokazuje istu onu hladnu nezainteresiranost kao nedavno kad su ukinute sankcije obitelji Milošević. Ničim hrvatska državna vlast nije iskazala svoj prosvjed ili ogorčenje što se čovjeku optuženom za najteže ratne zločine omogućuje da nakon povratka u domovinu potpuno nesmetano javno nastavlja svoju prljavu genocidnu kampanju za Veliku Srbiju”, upozorio je Kujundžić.
Dodaje kako je tužno “što najveći ratni zločinci, odgovorni za srpsku agresiju na Hrvatsku i druge države bivše Jugoslavije – umiru na slobodi, a da hrvatsko pravosuđe i državna politika i dalje spavaju”. Podsjeća i da je nedavno umro Veljko Kadijević te pita zašto u Hrvatskoj nije održano suđenje u odsutnosti kako bi barem dokazni materijal ugledao svjetlo dana, a svjedoci rekli istinu, “te da se barem tako donekle zadovolji vapaj žrtava”.
PROČITAJTE JOŠ
Ocijenivši da “Ivo Josipović, Vesna Pusić i Zoran Milanović ne vode autentičnu hrvatsku politiku u regiji, utemeljenu na hrvatskim interesima”, Kujundžić zaključuje kako to znači da ne vode ni politiku koja bi mogla uroditi održivim rješenjima za mir, stabilnost i prosperitet regije i Europe.
“Oni ne pokreću nijedno od otvorenih pitanja sa Srbijom, ništa se ne radi oko rješenja granice na Dunavu i vraćanja dijela hrvatskog teritorija koji je još uvijek pod okupacijom Srbije, potraga za ubijenima i nestalima ponovno stoji, u srbijanskom zatvoru i dalje leži hrvatski branitelj Veljko Marić, zaboravljen od sviju, a u Vojvodini se nastavlja politika aktivnog razbijanja hrvatske manjine”, navodi.
Ustvrdivši kako se Srbija još nije ozbiljno suočila sa svojom prošlošću, Kujundžić ocjenjuje da Josipović, Pusić i Milanović ne čine ništa kako bi se to dogodilo, iako je Hrvatska u međuvremenu ušla u EU i “ima priliku postati aktivni čimbenik, a ne samo provoditelj nečije politike u regiji”.
