Gost Novoga dana bio je bivši ministar financija Slavko Linić.
U prijedlogu proračuna vidimo da su rashodi 122 milijarde kuna. Kako to ocjenjujete i jesu li mogli biti manji?
VEZANE VIJESTI
Moje je mišljenje da bitnih ušteda nije moglo biti iz razloga što treba provedba određenih reformi, a to znači da je u ovom proračunu bilo nemoguće predvidjeti uštede na reformama, one će se vidjeti za 3, 6 ili 9 mjeseci. Vlada nije imala vremena provesti reforme. Moglo se rezati tek sitno. Bitnih ušteda u Ministarstvu zdravlja, Ministarstvu unutarnjih poslova, ali i socijalnih izdataka i mirovinskih izdataka nije moglo biti, jer reforme nisu mogle biti provedene.
U proračunu se spominje i imovinski cenzus. Je li to jedini prostor u kojem se moglo smanjiti proračun? Bi li ijedna vlada uopće mogla provesti smanjivanje plaća i mirovina?
Kad govorimo o imovinskom cenzusu, vrlo su česte primjedbe bile svih onih koji su se bavili analizama proračuna da je problem u RH da pojedine kategorije socijalnih primanja ostvaruju i oni koji ne bi trebali, jer imamo nekvalitetno razrađene imovinske cenzuse i vlasništvo. Kad se govori o tome, misli se i na lokalne sredine, gdje mnogi imaju besplatan prijevoz, a imaju visoka primanja. Nedvosmisleno je da se itekako može racionalizirati kad govorimo o rashodima za zaposlene i to iz razloga što gomilamo pojedine specifične dodatke na plaću, posebno u MUP-u, Ministarstvu obrazovanja i Ministarstvu zdravlja. To su analize koje su pokazale da ministri nisu htjeli voditi brigu o tome niti provoditi rješenja. Zajednički obračun pokazuje na niz nelogičnosti. U upravi se ne plaća rad, nego status, neovisno tko koliko radi. Onoga trena kad ministri shvate da se ne može plaćati nerad, onda će se to i promijeniti.
Zaduženje je 9 milijardi…
Nema zaustavljanja zaduženja, jer su visoki deficiti u državnom proračunu. Nisu to jedini razlozi zaduženja. Imamo potpuni kaos u organizaciji Hrvatskih željeznica, strahovite gubitke u terentnom prometu, izgradnje putničkih vlakova, imamo probleme na autocestama, u zračnom prijevozu. To su sve izdaci, koji će biti uzrok zaduženja, jer nisu provedene strukturne promjene u poduzećima gdje je vlasnik država. Vlada ne upravlja najvažnijim resursima RH, a to su javna poduzeća. Kad se tu počne pravilno upravljati, nećemo bar u tom dijelu imati dodatna zaduženja, a ostvarivat ćemo i određene prihode, pa će se smanjiti i deficit u proračunu. Treba vidjeti i što će se s DUUDI-jem, riješiti imovinu koja ničemu ne služi. Sve su to stvari koje Vlada može ove godine riješiti. Čuo sam optimizam i od premijera i od ministra financija. Budimo iskreni, najveći problem su mirovinski i zdravstveni sustavi. Više isplaćujemo nego što ostvarujemo po naplati mirovinskog doprinosa. To je problem koji će neprekidno biti prisutan, dok ne povećamo 150 tisuća radnih mjesta. To će biti vječiti deficiti i vječiti problemi.
Porasli su i rashodi i prihodi oko 2 milijarde kuna, pričalo se da će proračun za branitelje biti manji, ali ostao je isti. U kakvoj je poziciji ministar financija, posebno i zbog pritiska Europske komisije?
Ministru financija je uvijek najteže. On određuje proračunske veličine svojim smjernicama, kojih bi se trebali držati ministri. Ministri ne shvaćaju da su članovi Vlade i da moraju sudjelovati zajedno, da njihova ministarstva nisu odvojeni resori koji funkcioniraju neovisno o Vladi. Kad oni shvate sve te probleme i ministru će biti lakše. Najvažnija potpora ministru je uvijek premijer. Ako premijer čvrsto stoji iza poštovanja smjernica i ne dozvoli ministrima da odstupaju od toga, mininstru financija će biti lakše. Rijetki su ministri koji shvaćaju ozbiljnost i ne izlaze iz gabarita.
Što bi bilo kad bi Europska komisija uvela korektivne mjere?
Tog trenutka stručnjaci EK bi sami srezali plaću 20, 30 posto. To se radilo u Grčkoj, gdje su službenici imali 14 plaća, pa se rezalo na 12, pa se rezalo mirovine, dodatke. To bi se moralo provoditi i u Republici Hrvatskoj. Mi moramo shvatiti da imamo svoju odgovornost. Nije tu samo regulativa koja mora kontrolirati što bi se moglo događati unutar EU. Što ako se ne budemo mogli zaduživati? Odakle ćemo isplaćivati plaće i mirovine? Vlada i o tome mora voditi brigu. Sami sebi moramo plaćati račune. Nećemo imati pravo na fondove. To su katastrofe koje se mogu dogoditi, ali budimo iskreni, sami smo si krivi.
Bi li se mogle ostvariti kratkoročne uštede kad bi se izvuklo 10 milijuna kuna iz HNB-a ili rezanjem drugog mirovinskog stupa?
Nisam za to da se zatvara drugi mirovinski stup. To je veći poticaj zaposlenima da budu svjesni da ne dobivaju samo neto plaću, nego i mirovinu. Mali je zato što je pao broj zaposlenih, jer nikako da se izvučemo iz krize i prebrodimo je. Ako ćemo životariti na 1.400.000 zaposlenih, onda ćemo morati zatvoriti drugi mirovinski stup, jer neće imati svrhe. Kad pređemo brojku od 1.600.000 zaposlenih, onda će stup itekako imati smisla. Što se tiče HNB-a, zemlji s dugovima od 300 milijardi kuna, kakve ima Republika Hrvatska, nije nimalo umjesno razmišljati da ugrožavamo svoje rezerve i da šaljemo pogrešnu poruku svojim kreditorima, onda ćemo imati povećanje rizika zemlje i povećanje kamata, a kad se povećaju kamate, onda opet imamo veliku rashodovnu stranu.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook.
