Pitanje tko i s kakvim uspjehom u Hrvatskoj čuva stare sorte jabuka, koje su zacijelo zbog održanja genetske baze, isprepletenosti s tradicijskom kulturom i povoljnih učinaka na zdravlje stekle laskav naziv „od zlata jabuka“, nametnulo se nakon niza znanstvenih istraživanja koja ih prikazuju u novom svjetlu.
Nedavna znanstvena istraživanja starih sorata jabuka iz Požeštine, koje njeguje obitelj Veić iz Mihaljevaca, potvrdila su da one sadrže znatno više polifenola od komercijalnih sorata, tvari koje popularno nazivaju eliksir mladosti.
PROČITAJTE JOŠ
Sorte Zimnjaja, Lještarka i Adamova zvijezda možemo označiti kao izvor polifenola, kaže se u tekstu Lidije Jakobek s Prehrambeno-tehnološkog fakulteta Osijek i Andrewa Barrona sa Sveučilšta Yale u SAD-u, objavljena u zadnjem broju međunarodnog znanstvenog časopisa Journal of Food Composition and Analysis. Ukupni sadržaj polifenola u „mesu“ jabuka najviši je kod Zimnjare 482 mg po kilogramu, Zlatice 350 i Slavonske srčike 302 mg po kg. Istodobno, u samoj kori Lještarke nađeno je 1721 mg polifenola po kg, Božićnice 1157, Adamove zvijezde 1145 i Kolerove 1134 mg po kilogramu.
Prema istraživanjima koja su provedena na Institutu za jadranske kulture u Splitu, ukupna količina polifenola u komercijalnoj sorti Golden delicius iznosi 49 mg po kilogramu. Polifenoli su tvari koje su biljke sintetizirale kao odgovor na stresne uvjete, kao molekule specifičnih osobina koje su služile za obranu od nametnika i jaki su antioksidansi, kažu stručni izvori. Postoji više od osam tisuća tih polifenolnih spojeva, koje bakterije u ljudskoj crijevnoj flori prilagođavaju svojim potrebama. Pored jabuka, grožđa i maslina, dosta ih ima u povrću, čaju, kavi, crnom vinu, začinima itd.
Do sada su se brojni radovi odnosili na komercijalne sorte, dok su stare i gotovo zaboravljene sorte jabuka, uzgojene u lokalnim sredinama, do sada u velikoj mjeri neistražene. One mogu biti ne samo važan izvor polifenola, nego i izvor gena u razvoju novih sorata koje se uzgajaju u komercijalne svrhe, ističe Lidija Jakobek u radu koji je objavila u istom časopisu prije dvije godine sa španjolskim kolegama.
Važnost očuvanja baze gena
Važnost starih sorata posebno je važno zbog očuvanja genetskog fonda. One imaju genetsku otpornost na nametnike, klimatske uvjete i druge nepogodnosti, kaže Tomislav Jemrić s Poljoprivrednog fakulteta, zadužen za vođenje zbirke starih sorata na njegovom fakultetu. Proizvodnja jabuka u svijetu se svela na desetak komercijalnih sorata i da njih zahvati neka teška bolest, u najcrnjem scenariju ostali bismo bez proizvodnje jabuka, kaže Jermić.
Uloga poljoprivrednih znanstvenika je da genetski istraže, opišu i standardiziraju stare vrste, kaže Jermić i dodaje da neke od njih nose lokalno različite nazive, a možda su genetski identične. Daniel Čiček iz Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo kaže da su zapravo najveći broj poznatih jabuka tradicionalne sorte, a ne autohtone. Tradicionalne sorte su unesene u Hrvatsku prije mnogo godina, čak do 200 godina i ovdje su dobile naša imena. Mnogi misle da je to recimo lubeničarka, ali evo, sad sam ustanovio da se radio o sorti Crveni jesenski kalvil, koja je stara francuska sorta. Mnoge od njih su donesene iz Austrije, Mađarske, Francuske, Engleske; neke su donijeli i Turci poput đulabije, kaže.
U genetskoj šifri organizma očuvano je njegovo iskustvo s okolišem koje teško može zamijeniti neko brzo rješenje. Poljoprivredni stručnjak Marijan Jošt izjavio je jednom kako smatra da su masovne alergije rezultat genetskih promjena organizama koji dospijevaju u tijelo čovjeka.
Tko vodi brigu o starim sortama?
Jemrić ocjenjuje da su u Hrvatskoj relativno dobro očuvane stare sorte jabuka, zahvaljujući prije svega činjenici da tlo nije posve iskorišteno kao u zapadnim zemljama, i entuzijastima koji se brinu o njima. Jedan od najistaknutijih je Mirko Veić, s čijeg imanja je u navedenim radovima istraživano 13 sorata jabuka. To se rađa nije to da se stvori ideja u jednom trenutku. Svi smo se mi time bavili i djed i ja i moja djeca. Ja se bavim trideset godina. Mislio sam da ću to istražiti i stati. Ali tome nema kraja!, kaže Veić i dodaje da je prestao brojiti sorte koje ima. Jabuka imam barem 250 sorti, krušaka 40-50, trešanja 15-20, oskoruša, dudova… Ponekad sam spreman otići 400 kilometara kad čujem za neku staru sortu, kaže.
U Hrvatskoj briga o starim sortama na razini znanosti počinje zadnjih desetak godina, na poticaj iz Europe, naviše iz Švedske. Mi na Fakultetu zadnje dvije-tri godine o tome brinemo kroz projekt koji financira Ministarstvo poljoprivrede. Zbirka u okviru Zavoda za voćarstvo sada broji 38 istraženih starih sorata, od koje su neke i iz Njemačke i Austrije, kaže Jemrić i dodaje: ‘Nedostaje nam povezivanja s ljudima koji ih uzgajaju, a i država bi to trebala jače objediniti. Trebala bi njezina čvršća i stabilnija briga, jer to su mala sredstva i nikada ne znate do kada će to trajati’.
Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo, koji je počeo s radom 1. srpnja 2009. osnovao je i održava Nacionalnu banku biljnih gena tradicionalnih sorata voćnih vrsta, koje se upisuju u Nacionalnu bazu podataka o biljnim genetskim izvorima (CPGRD). Njegov Zavod za voćarstvo održava kolekciju tradicionalnih i autohtonih sorata voćnih vrsta koje su upisane u CPGRD, te intenzivno radi na dopunjavanju Nacionalne poljske kolekcije kontinentalnih voćnih vrsta.
Na Pokušalištu u Donjoj Zelini prikupljaju se i cijepe stare sorte jabuka i krušaka u cilju očuvanja vrijednih genetskih resursa. Cilj mu je da u kolekciji budu zastupljene sve autohtone, ali i udomaćene voćne vrste i sorte koje su se tradicionalno uzgajale u kontinentalnoj Hrvatskoj. Osim toga istražuje se prikladnost navedenih sorata za različite načine prerade i skladištenje te se provodi usporedba i utvrđivanje sinonima među tradicionalnim sortama, kaže se na mrežnoj stranici Centra.
Seljaci bez financijske podrške države
Daniel Čiček iz Centra kaže da je u bazi Centra trenutačno oko 165 sorti, od čega oko 61 sorta jabuka. Jako je malo autohtonih sorti jabuka, prema sadašnjim spoznajama 3-4. Treba ih još istraživati. Jedna od najautohtonijih je Slavonska srčika, ali ni kod nje nije sve “čisto”, jer sam zamijetio da je „imala izmjena“ s drugim sortama, recimo Zelenom kneževkom, kaže. Prema njegovim podacima, u svijetu je više od 10 tisuća sorti i klonova jabuka. Zbirka od 38 sorata na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu također je pretežno sastavljena od udomaćenih, a ne autohtonih vrsta, napominje.
Stare sorte najbolje se čuvaju u okućnicama te u ekološkom uzgoju, i za to je potrebno stvarati sadnice za njihovo širenje i podržavati ljude koji se njima bave, kaže Jermić. Veić kaže da dobiju poneku sadnicu od Zavoda za voćarstvo, te ističe pomoć savjetodavne službe, ali i da nemaju nikakve financijske podrške od države za svoju brigu o starim sortama. Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo, čini se, i sam ima mali broj ljudi. Kad smo ih zvali za informacije, članovi njegova Zavoda za voćarstvo boravili su na terenu i odazivali se iz Dalmacije i iz Slavonije.
Voćnjaci starih sorti puni su voćaka koje se uzrijevaju u različito vrijeme, pa se teško mogu prilagoditi tržištu. Za sada se uzgajivači međusobno drže i razmjenjuju informacije, kako kaže Veić, „od otoka do Dunava“. Ima nas iz Požege, Ljipovljana, Đakova… Babine Grede, odsvuda. Čujemo se telefonom, imamo Facebook. Moja web stranica zabilježi dnevno nekoliko tisuća posjeta, a najviše 30 tisuća dnevno, kaže Veić. Ništa ne tretiramo za vrijeme uzgoja, a plodove čuvamo na tradicionalan način, zamotamo ih u slamu ili držimo u hladnoj prostoriji, kaže Veić i dodaje: Ovo je rudarski posao, i bez obzira koliku pomoć imali od države, ne mislimo ništa prodati strancima, koji često dolaze s ponudama.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook.
