Komemorativnim skupom u dvorištu vukovarske tvrtke Velepromet, gdje se tijekom agresije i okupacije Vukovara 1991. nalazio zarobljenički logor u koji su dovođeni, mučeni i ubijani zarobljeni hrvatski branitelji i civili, Vukovarci su odali počast žrtvama Veleprometa, jednog od brojnih ratnih stratišta u gradu heroju.
U spomen na te žrtve, vijenac su podno spomen ploče u ime Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora (HDLSKL) položili bivši zatočenici Veleprometa, supružnici Kata i Mato Gombović, čiji je tada 21-godišnji sin Mirko odveden iz Veleprometa i još uvijek ne znaju za njegovu sudbinu.
“Pokazivao sam svima, i novinarima i policiji i istražiteljima gdje su nas zatočili, odakle smo krenuli i gdje smo završili, ali nitko ništa nije poduzeo da bi se krivci kaznili. Svi sve samo zapišu, a nitko ništa ne poduzima. Samo me dovedu do stanja uzrujanosti”, kazao je Mato Gombović u razgovoru s novinarima.
U prigodnom obraćanju tijekom komemorativnog skupa, predsjednik vukovarskog HDLSKL-a Zdravko Komšić zatražio je od hrvatskih pravosudnih tijela da i u odsutnosti počinitelja počnu suditi za ratne zločine u Vukovaru 1991. Tako će se, poručio je, spriječiti da u Vukovar i Hrvatsku dođe Vojislav Šešelj i slični ratni zločinci, za što, istaknuo je, postoji mogućnost s obzirom da je taj četnički vojvoda na slobodi.
“Također, zahtijevamo od Vlade i Hrvatskog sabora da ne dozvoli otvaranje pristupnih pregovora oko ulaska Srbije u EU bez pronalaska posmrtnih ostataka nestalih osoba, procesuiranja ratnih zločina u Vukovaru i obeštećenja svih stradalnika i logoraša kroz ratnu štetu”, poručio je Komšić.
Predsjednik HDLSKL-a Danijel Rehak napomenuo je kako je kroz Velepromet, kojega je srpski agresor u logor pretvorio u rujnu 1991. i zatvorio u ožujku 1992. godine, prošlo oko 10.000 zarobljenih vukovarskih branitelja i civila, od kojih je oko 700 ubijeno, a mnogi se još vode kao nestali. Upozorio je da zločinci iz Veleprometa još nisu odgovarali iako je HDLSKL zbog zločina nad zatočenim braniteljima i civilima dosad podnio devet kaznenih prijava u kojima su imena oko tisuću izravnih i neizravnih krivaca za stradanja Hrvata i ostalih nesrba u logorima.
Vjekoslav Knežević u Velepromet je doveden iz vukovarske bolnice u kojoj je nakon sloma obrane Vukovara 18. studenoga 1991. potražio zaštitu. Bio je, navodi, uguran u hangar broj četiri, a u hangare je ulazio tko je htio te tukao i maltretirao zatočenike. “Tukli su nas bez veze i bez ikakvog povoda, da bi nas nakon provedenog jednog dana potrpali u autobuse i odvezli u Sremsku Mitrovicu gdje su nas isto tukli, a onda su nas odveli za Stajićevo i tamo je bilo živo zlo. Tukli su nas čime su god stigli. Ja samo ostao bez svih zubiju, a kada sam izašao iz logora imao sam 43 kile”, posvjedočio Knežević novinarima.
Misu zadušnicu za žrtve srpskih koncentracijskih logora u dvorištu Veleprometa služio je župnik vukovarske Župe Kraljice mučenika, velečasni Mato Martinković.
