Tko je Ininim radnicima ukrao prvi svibanj, pita se sindikat Nova solidarnost u priopćenju koje prenosimo u cijelosti:
“Današnje stanje u Ini bi vrlo lako mogli usporediti sa 1886. godinom i Chicagom, s jednom bitnom razlikom: od pobune radnika niti p. Naravno, i opće stanje u Republici Hrvatskoj je isto. Kapitalizam u svom najgorem obliku, uz neaktivnost sindikalnih vođa i koketiranje sa politikom, doveo je do uništenja želje i borbe radnika za svoja prava.
Danas, kao i nekada davno u prošlosti, radnik je samo lako zamjenjivo oruđe u rukama malih samozvanih Bogova. Suradnja kapitala, politike i sindikalnih čelnika nikada nije bila na višoj razini. Da tome nije tako, radnici Ine bi, kao i cijele nam Domovine, već bili na ulicama, organizirani od onih koje isti ti radnici jako dobro plaćaju. Kako objasniti da pri donošenju novog, pogubnog za radništvo, Zakona o radu sindikati nisu okupili 100 000 ljudi na Jelačić placu u Zagrebu? Kako objasniti da nam je baš socijaldemokratska stranka suzila i ograničila radnička prava, a sve u službi kapitala. Kako objasniti sve veće klasne razlike i da rijetko koji radnik danas živi dobro od svog rada, a pobune nema?
VEZANE VIJESTI
U Ini je radnik mobingiran, psihički uništen. Vozači autocisterni rade i po 15 sati, uz vođenje dvostrukih knjiga. Brojni stariji visokostručni kadar je protjeran, a mladi bježe glavom bez obzira, čim im se ukaže prilika. U zadnjih 6 godina otpušteno je 6000 radnika, a 4000 je izdvojeno u “tvrtke kćeri”, oazu za bogaćenje pojedinaca. Brojni ugovori sa milijunskim iznosima na privatne račune, koje nitko ne kontrolira. Izdvojena je jedna od tri osnovne djelatnosti – maloprodaja, pod koruptivnim okolnostima. Osmosatno stajanje pored agregata, protivno svim pravilima zaštite na radu, samo je jedan od sveprisutnih maltretiranja radnika od strane malih Bogova. Svaki pokušaj radničkog ostvarenja prava ili prokazivanja malverzacija, promtno se kažnjava otkazom ili opomenom pred otkaz i sveprisutnom sindikalnom uzrečicom “ne talasaj”. Stalni pritisak na odlazak radnika iz Ine (kao zbog odličnih uvjeta otpremnina) u dogovoru sindikata, poslodavca i medicine rada. Nastavak smanjenja radničkih prava kroz kolektivno pregovaranje, zbog slabosti sindikalnih vođa, limitiranih ranijim ustupcima prema poslodavcu. Stalno ukidanje radnih mjesta, provođenje kolektivnih viškova, čime se dovodi u pitanje mogućnost izvršavanja osnovnih radnih zadaća na naftnim poljima i rafinerijama.
A “reprezentativni” sindikati vode socijalni dijalog (niti je to dijalog, a posebice nije socijalni) i tu i tamo se poslikaju na televiziji, sa unaprijed pripremljene dvije rečenice. Sigurni u svoje blagodati koje im osiguravaju radnici zarobljeni u dužničkom ropstvu preko raznoraznih pozajmica i kredita. Samo u Republici Hrvatskoj se sindikati bave bankarskim i trgovačkim sektorom, a ne borbom za radnička prava.
I zato se danas u Ini ne slavi 1. svibnja i unaprijed osuđujem sve čestitke koje će uputiti predsjednik Uprave Zoltan Aldott i sindikati Ine, koji će na taj način smatrati svoj sindikalni posao odrađenim i slobodno moći otići na besplatni grah ili bogati roštilj koji su im omogućili radnici.
I dok po cijeloj Europi plamti, mi šutimo i trpimo. I kako glasi jedna od glavnih parola zagrebačkog prvomajskog prosvjeda “nema graha, samo radnički bijes”, nadam se da će se to uskoro i pokazati. Vrijeme je za istinu, zajedništvo i otpor dok još imamo snage i volje učiniti ovu prekrasnu zemlju poželjnom za ostanak i život u njoj”, priopćili su.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook.
Predrag Sekulić
