'Priopćenje koje je prije nekoliko dana objavila Natalija Martinčević iz Narodne stranke – Reformista na svojoj web stranici i istupi u medijima govore kako toj stranci logika nije jača strana, a potpuno joj nedostaje objektivnosti, poštenja i vjerodostojnosti. ', priopćeno je u četvrtak iz Mosta.
Priopćenje Mosta donosimo u cijelosti:
‘Reagirajući na izjavu Nikole Grmoje da jedino Most ima snage boriti se za interese Dalmacije i hrvatskog juga, Natalija Martinčević će, ničim izazvana, nekom svojom čudnom uvrnutom logikom, zaključiti da „čelnici Mosta zasigurno dobro razumiju što znači dobar urod i kvalitetan plasman mandarina“, ali da „njima interes zbrinjavanja ekološke bombe u vidu 130 000 tona baliranog varaždinskog smeća nije problem“ i „da ih zapravo ne interesira ništa što se ovdje događa“. Na taj način Natalija Martinčević željela bi svojoj stranci valjda osigurati ulogu jedinog zaštitnika i zastupnika hrvatskog sjevera i pritom osporiti svim Mostovcima na sjeveru Hrvatske da brinu o interesima sjeverozapadne Hrvatske.
S obzirom da je Natalija Martinčević u svom priopćenju spomenula isključivo varaždinski balirani otpad valja podsjetiti javnost da je odluka Gradskog vijeća, kojom je taj otpad trebao biti zbrinut, donesena u ožujku 2013. godine, na posljednjoj sjednici tadašnjeg saziva vijeća prije lokalnih izbora. Izglasali su je vijećnici SDP-a i Hrvatske narodne stranke, kojoj je tada pripadala Natalija Martinčević i obnašala dužnost zamjenice gradonačelnika. Gorljivo su branili odluku i uvjeravali Varaždince kako su riješili taj najveći ekološki problem. Kao gradski vijećnik tu odluku nisam podržao, smatrajući da nije trebalo eliminirati sve ostale ponuditelje na javnom natječaju, a zadržati samo jednog. Odgovarajući mi na toj sjednici gospođa Martinčević je rekla, citiram, „ova procedura je komplicirana, ali ona je zapravo garant da će se na kraju iznaći pravo i kvalitetno rješenje“. Zahvaljujući odluci koja je donesena gospođa Martinčević je nakon lokalnih izbora ponovno sjela u fotelju zamjenice gradonačelnika. Naravno, obnašala je i dužnost zastupnice u Hrvatskom saboru. Kako su HNS-ovci često ponavljali tih dana, imali su vlast po vertikali –državnu, županijsku i gradsku razinu i donesenu odluku o koncesiji, koju su sami izglasali kao „pravo i kvalitetno rješenje“ i koju je samo trebalo provesti. Pa kako tada nisu riješili problem baliranog otpada? Taj odgovor Varaždinci nikada nisu dobili. Ni od gospodina Čačića, a niti od gospođe Martinčević. I sada ljudi koji su zbog donesene loše i neprovedive odluke odgovorni za to što je varaždinsko smeće još uvijek u Brezju prozivaju stranku koja je sudjelovala u vlasti tek posljednjih pola godine, a čiji zastupnik još kao vijećnik nije podržao donošenje te odluke.
Točno je da je Most nezavisnih lista u dosadašnjoj vladi upravljao i Ministarstvom zaštite okoliša i prirode i Fondom za zaštitu okoliša. U tom kratkom vremenskom razdoblju, pored niza uspješnih projekata, na našem području Ministarstvo i Fond su sudjelovali i financijski u realizaciji sanacije odlagališta otpada u Ludbregu.
Ministarstvo bi zbrinulo i varaždinske bale i saniralo to odlagalište da nema problematične odluke o koncesiji te ogromnog i neopravdanog troška sanacije koji je gotovo 300% veći nego u slučaju ludbreškog odlagališta. Javnost mora znati da ludbreška sanacija 150.000 tona smeća košta 37 milijuna kuna (a građane niti lipe), a cijena zbrinjavanja 130.000 tona varaždinskih bala prema odluci o koncesiji trebala bi koštati preko 100 milijuna kuna, a prema istom postupku zbrinjavanja otpada – deponiranju. Oni koji su odgovorni za tu odluku, a među njima i Natalija Martinčević, dužni su varaždinskoj javnosti odgovoriti zašto su zagovarali i branili odluku kao „pravo i kvalitetno rješenje“, a koja je od samog početka bila neprovediva, financijski trostruko skuplja od slične sanacije u Ludbregu, a koju nisu mogla provesti tri ministra zaštite okoliša iz tri različite političke stranke i dva direktora Fonda za zaštitu okoliša u posljednjih nekoliko godina?
Što se varaždinskog smeća tiče Most se zalaže za novi javni natječaj u suradnji s Fondom za zaštitu okoliša kojim bi se predvidjelo deponiranje tog otpada na regionalnom odlagalištu u Piškornici po cijeni trostruko nižoj od one predviđene odlukom o koncesiji’, priopćeno je.
