Gošća Dnevnika u 18 bila je bivša ministrica vanjskih poslova, Vesna Pusić.
“To je zaista bio važan sastanak u smislu pripreme za odnose s Turskom i politiku odnosa EU i Turske. Možda je značajno da je bugarski premijer neposredno prije sastanka bio u Turskoj. Što se Oreškovića tiče, on je tu još vrlo kratko, išao je tamo da Hrvatska bude predstavljena što mislim da je u redu, ali nikakvu posebnu politiku nije tamo mogao predstavljati jer će ona biti formirana s novom Vladom i mislim da je svim sudionicima bilo jasno da je službeno došao predstaviti zemlju, ali da u principu može samo prenijeti informacije. Mislim da se racionalno postavio.”
Cijela regija bruji o izjavama Zorana Milanovića. Je li doista srpska vlast “šaka jada” i da se u BiH nema s kime razgovarati?
“Ja sam nešto na tu temu rekla. Kampanja uvijek izvlači povišenu atmosferu i ton. To je jedan diskurs koji naravno, u normalnim uvjetima i političko normalnoj situaciji nije ni uobičajen ni primjeren. U kampanjama se svašta govori, ne samo kod nas, nego u cijeloj regiji. Čovjek bi rekao da je situacija užasno dramatična, a ja mislim da nije, da treba spustiti loptu. Mi ćemo raditi sa svakim koga građani njegove zmlje izaberu za vlast. Naš je prvi princip racionalni interes. Ne mržnja, ne strasti.”
Ovo što je Milanović rekao ipak spada u neku vrstu strasti?
“Apsolutno. Nisam sigurna da su te izjave baš loše sjele susjedima. Svi vole to, naročito u ovom kvartu. Svi vole nabrijane nacionalne osjećaje, to svi smatraju da im nosi poene. Ali kad se stvari slegnu, treba zaista raditi posao. Ja bih tu vrstu emocija, kad se radi o kampanji, završila sa samom kampanjom, a nakon toga – posao. Milanović to kaže na bombastičan način, ali to da Hrvatska treba formulirati vlasititu politiku, treba. I naravno uskladiti je i dogovarati s partnerima, ali nema nikakvog razloga da se od nekoga damo vući za uši ili diktirati.”
Je li ipak rekao previše?
“Ne, kad bi tako bilo u kampanji bi se stalno ispričavali jedni drugima. Ja ne slušam susjede u kapanjama jer znam da ću se naljutiti, a oni samo pumpaju atmosferu.”
Kome se onda obraćao? Je li htio pridobiti desne birače?
“U svakoj zemlji postoje lijevi i desni birači. No, o izborima odlučuju ljudi koji mogu i na jednu i na drugu stranu. Ne bih rekla da je on svjesno u tom trenutku mislio na te birače, ali je u konceptu imao i tu ideju da mora misliti, ne samo na sigurne birače, nego i one koji mogu i na jednu i na drugu stranu. Pokušao je impresionirati takvom jednom žestinom. Tu se ponekad, naravno pretjera. Ja tako nešto ne bih rekla, nije moj način. Ali Zoran Milanović ima neki takav način, ali ima i što pokazati. Bio je premijer, pokazao je da zna i da može. Ima autoritet, može donositi red i rješavati krizne situacije. To je ono što se očekuje od premijera.”
Mislite li da u slučaju da opet postane premijer, Milanović neće imati problema sa susjedima?
“Ne u slučaju, nego kad postane premijer. Situacija je preozbiljna da se igramo ovako kako smo se igrali i skupo platili u zadnjih nekoliko mjeseci. Treba početi ozbiljno raditi. Kao i u slučaju prošle Milanovićeve Vlade, Hrvatska je pomagala BiH u konsolidiranju i na europskom putu. Mi smo smislili novu europsku politiku prema BiH koju je kasnije podržala cijela Europa. Jedna smo od tri zemlje koje su bile prisutne kad se odlučivalo o početku pregovora Srbije i EU. Bez obzira na folklor, kad dođe do ozbiljnog stanja, Hrvatska razumije svoje i interese susjeda – stabilnost.”
Velik problem sa Srbijom je njihov zakon o regionalnoj jurisdikciji.
“Većina zemalja poznaje pojam univerzalne jurisdikcije, no Srbija je proglasila pojam regionalne jurisdikcije što zaista nije poznat model. To nema nikakvo pravno značenje, već isključivo političku svrhu, kao i cijela ova rasprava. Dolijevanje nacionalističkog ulja na vatru i dovođenje najružnijih stvari iz prošlosti u suvremenu politiku, ali jedini je način da s laganim, racionalnim pregovorima dođemo do toga da se svatko pobrine za situaciju u svom dvorištu.”
Srbija treba promijeniti taj zakon. To je racionlano i za njih i za nas, kao što je racionalno da se dogovorimo da mi ne zatiremo u procesuiranje njihovi ljudi, oni neka preuzmu svoje, a mi svoje i time to maknemo iz politike. Ja bih rekla da bi to bio zadnji korak Haaga. On je osmišljen da se te teme maknu iz lokalne politike. Prošlo je puno godina, to se završava, a ovo je zadnji korak. Ajmo maknuti tu temu iz politike. Ajmo počistiti svaki svoje dvorište.”
U kompanji se napalo i Vas. Optužili su vas da ste pretjerano plaćali honorar svojoj tajnici. Mislite li da ste pogriješili?
“Niti najmanje. Apsolutno mislim da ljudima treba platiti za posao koji rade. Taj posao u kabinetu danas radi šest ljudi, a kod mene su radile tri osobe. Ta žena je prvoklasna osoba koja je van svojeg radnog vremena radila stvari koje nisu u opisu njenog radnog mjesta, a cijela je stvar da je to pokušaj da se ljudima kojima se nema naći ništa nađe nešto i uvali ih se u isto blato u kojem se koprca većina političara i kaže: “Vidiš, svi su isti”. Nismo svi isti. Ako treba neka napadnu mene, a ne da se iživljavaju na tajnici koja je dobila par sto eura mjesečno za cjelodnoveni rad.”
Tako bi onda mogli postupati svi i davati honorare svojim tajnicama?
“Vi možete tražiti od čovjeka da obavi posao ili reći “fala lijepa” i u pet ići doma. Ja ne radim tako, radim kako treba. Do jedanaest, do ponoći. Ja taj posao ne radim zbog plaće, nego zbog ideje i vizije. Ova žena se zaposlila. Angažirali smo ju da preko posla i nakon posla radi stvari koje su izvan njenog opisa. I apsolutno ju za to treba platiti. Mislim da rade ovi “škandal maheri” koji ne znaju drukčije opravdati činjenicu što su u osam mjeseci upropastili zemlju, doveli tu ekipu na vlast koja je zaista katastrofa. Da ne govorim da ta ista revizija prijašnjih godina ništa o tome nije govorila. Pronađite nešto meni, a ne brate, da se iživljavate na tajnici koja je pristojna i radi.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.