Gošća Novog dana bila je bivša predsjednica Laburista i bivša saborska zastupnica, Nansi Tireli.
Što se to događalo u predizborno vrijeme, zašto su Laburisti ispali iz kombinacije s Milanovićem?
Ušlo se u jedan ambiciozan eksperiment s novim ljudima, koji nisu bili dovoljno spremni i pragmatični za pregovore koji su pred njima i tim više su bili iznenađeni izvanrednim izborima.
Bi li se isto dogodilo i da ste vi ostali na čelu stranke?
Ne mogu to reći. Mogu reći da sam ja osobno i čelništvo stranke imali dobre odnose s SDP-om i koalicijskim partnerima i mogli smo o svemu razgovarati. Laburisti bi u ovom trenutku i dalje bili parlamentarna stranka i u svakom slučaju mislim da bismo, zahvaljujući suradnji koja je bila, mogli nastaviti i dalje.
Bi li Narodna koalicija imala drugačiju poziciju s Laburistima?
Ono što sam cijelo vrijeme govorila jest da se ljevica mora okupiti, upravo zbog gubitka glasova. Koalicijski potencijal bi bio puno jači da su ostali i laburisti unutra, da se pregovaralo i s Orahom, da se okupi ljevica koja je u ovom trenutku ovako razjedinjena u biti donijela pobjedu HDZ-u.
Što mislite o Zoranu Milanoviću i načinu na koji je vodio predizbornu kampanju?
Svatko od nas vodi računa kako će voditi kampanju i komunicirati s biračima. Ono što mogu reći za Milanovića jest da zna donositi odluke, da zna prerezati tamo gdje treba. Naš je problem što sve gledamo parcijalno, u kratkom trenutku, za dan, tjedan ili koliko traje kampanja. Rezultati su puno veći i treba ih gledati u kompletu. Birači bi trebali shvatiti da je samo kontinuitet nešto što nam garantira da bismo mogli uspjeti izaći iz ovoga gdje smo sada. Ne samo kritizirati ono danas, treba gledati sve što se dogodilo prije.
Zašto ste izašli iz Laburista? Pričalo se da vas je Milanović zvao u SDP…
Osobno nikad nismo Milanović i ja razgovarali o tome da ja prelazim u SDP. Iz Laburista sam izašla zbog neslaganja s aktualnim predsjednikom stranke, zbog različitih promišljanja, prioriteta i kriterija.
Hoće li Laburisti opstati u tom položaju?
Ja bih jako voljela da opstanu, program i načela u statutu nešto su što političkoj sceni u Hrvatskoj treba. Plašim se da to neće biti moguće. Pred nama su lokalni izbori. Da bi se pobjeđivalo, treba jako puno raditi, što sad nije slučaj. Glavni je problem Laburista što su se jako puno vremena bavili sobom, umjesto politikom.
Zašto je treći put često iznevjerio birače?
Ja se volim našaliti i reći da je to paradoks našeg društva. Kad kupujemo neki proizvod, uvijek kupujemo ono na što smo navikli i što koristimo duže vremen. U politici je drugačije. Bira se novo što se pojavilo u ponudi političke scene. Laburisti su bili prva zvjezdica koja je bljesnula i pokazala nešto novo. Laburisti doista jesu napravili sve što su obećavali prije izbora, u pogledu zakonskih okvira. To je jako teško vidjeti kad niste u vlasti. Vidimo Most. Oni su reciklirali jako puno zakona koje su Laburisti predlagali. Primjerice, izborni zakon, zakon o pravima saborskih zastupnika. Ipak, pokazali su da ne znaju što znači voditi državu i pokazalo se da državu možemo voditi i stvari rješavati uistinu ako postoji znanje i kompromis. Ucjene nikad nikoga nigdje nisu dovele, pa neće ni nas.
Zašto ste odlučili ući na listu Milana Bandića?
Ja sam na toj listi bila u kvoti reformista. Ostala sam nezavisna kandidatkinja. Nisam ušla ni u jednu stranku od 13.7. kad sam napustila Laburiste. Ne mogu reći da nije bilo ponuda. Vagala sam hoću li uopće izaći na parlamentarne izbore. Ostala sam u igri, a da biste ostali u igri trebala je neka platforma za proći dalje. Radimir Čačić me zvao i ja sam se tako našla na listi Koalicije za premijera.
Ta je koalicija zakazala na izborima… Kako vidite retoriku Milana Bandića, koji je prije izbora javno govorio da će biti premijer?
Sušta je suprotnost mom načinu i habitusu ponašanja u politici, mojoj retorici. Svatko od nas jest nekakav proizvod sam za sebe. Predstavljamo se biračima na način na koji mislimo da je u tom trenutku najbolje. Lista je doživjela neuspjeh, neću reći neočekivano, međutim, ova je čudna kombinacija – Jurčić, Čačić, Bandić nešto što je dobro. Pokazali su da mogu, da imaju iskustva , da su operativci. To je ono što u Hrvatskoj treba. Da bi se napravila bilo kakva promjena, mora se biti operativac. Kod nas je najveći problem što od ideje do realizacije prođe strašno puno vremena i nedostaje nam kadra. I u zakonodavnoj i u izvršnoj vlasti trebaju ljudi koji imaju operativnu logistiku.
Ostajete li u politici?
Dugo sam o tome razmišljala i dala sam si vremena još promisliti o tome. Ono temeljno pitanje jest čemu i za koga. Slika koju su političari u Hrvatskoj dobili nije dobra, nisu svi političari isti i ne smijemo generalizirati. Izlaznost je ponovno dokazala da, čak i da HDZ i SDP ne naprave dan kampanje, imaju dvadesetak posto svog biračkog tijela. Nove stranke koje se jave, pokupe neke glasove, vide da je to loše. Nešto se mora u politici mijenjati.
Hoće li se mijenjati išta od odlaska Tomislava Karamarka i Zorana Milanovića?
Od odlaska Karamarka neće se bitno promijeniti, jer on nije ostavio dubok trag. Milanović je ostavio dubok trag. Dok je bio premijer, događale su se promjene nabolje. Mislim da je Milanović ostavio dubok trag i mislim da SDP ima priliku.
Stječe se dojam da je Andrej Plenković, nakon Karamarka, stranku doveo do pobjede, a Milanović ostavlja rasulo iza sebe u SDP-u…
Ne bih rekla da je Milanović napravio rasulo. Karamarka nije bilo teško zamijeniti i biti bolji od njega, dok je teško zamijeniti Milanovića. Nije se HDZ toliko promijenio. HDZ je promijenio prvog čovjeka. To je bio dobar marketing. Stavljamo umjesto nesposobnog čovjeka sposobnog čovjeka koji zna, nije svadljiv i ugodan je.
Je li razlog poraza bio to što SDP nije prepoznao tu promjenu?
Ne vjerujem da SDP nije prepoznao tu promjenu, problem je što su tu mogli napraviti. Nije Milanović bio toliko loš u odnosu na Plenkovića, nego je to bio trenutak novoga i da su ljudi to željeli.
S kim će HDZ surađivati?
HDZ upravo radi to da Mostu, ukoliko okupi većinu zastupnika uz sebe, sa svakim novim zastupnikom smanjuje ucjenjivačku poziciju koju on u ovom trenutku ima. Nema samo Most zakone koje žele napraviti, ima i drugih stranaka. Ja bih voljela da je ovih sedam točaka Mostabilo drugih nekih sedam točaka. Trebali su voditi računa da povećaju minimalnu plaću, ukinu ugovor na određeno i slično. I mislim da onda ljude u ovoj državi ne bi opterećivalo koliko zarađuju političari, kad bi oni od države dobivali ono što im treba.
Ove smo godine imali najmanji postotak žena u Saboru…
To je zabrinjavajuće. Od 2008. imamo Zakon o ravnopravnosti spolova, međutim, očito naše društvo misli da ženama u politici nije mjesto i to pokazuje i stupanj svijesti i odgovornosti nas kao pojedinaca kako promišljamo. Da je više žena u parlamentu, donosili bi se kvalitetniji zakoni, više bi se vodilo računa o malom čovjeku, i manje bi se vodila salonska politika.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter|Facebook | Instagram.