U izradi je novi Obiteljski zakon, na stranicama Ministarstva objavljene su teze za njegovu izradu, a otvorena je i javna raspravi. Donosi brojne promjene, a izazvao je već dosta kontroverzi i kritika. Novi Obiteljski zakon u Novom dana komentirala je odvjetnica Nataša Pećarević.
VEZANE VIJESTI
U Vašoj praksi surećete se s tim teškim životnim temama. Brakorazvodnim parnicama, bitkama za skrbništvo… Koliko su ljudi upućeni u svoja prava?
“Ljudi su uglavnom upućeni, međutim ne razumiju ono što Zakon propisuje. Svi koji rade u tom sustavu i pomažu tim ljudima trebali bi objasniti i pomoći im da u tome uspiju. Zakon nije problem. On se mijenjao 2014., pa 2015. bio je dobar. Možda ga je malo trebalo popraviti, ali ne i mijenjati. Ali donositi novi Zakon bez ikakve pripreme društva i struktura je bio pogrešan potez.”
Bili ste u timu koji je pisao ustavnu tužbu na zakon Milanke Opačić.
“U kreiranju nisu sudjelovali praktičari i ciljalo se na sve i svašta. Kada se donosio postojeći Zakon, osnovna ideja bila je smanjiti broj konfliktnih razvoda braka. Konflikt je razlog razvoda, a ne nastaje zbog razvoda. Ako se ljude upućuje na krivi način, ako oni koji im trebaju pomoći ni sami ne znaju kako, nastaje opći kaos. Zakon je upravo takav, on je kaotičan. Teško je za razumjeti nama koji se svakodnevno bavimo time, a kamoli ljudima koji se nađu u takvim situacijama.”
Koliko se može oduglavčiti brakorazvodni proces?
“Ako netko radi ovu vrstu postupka onda može spriječiti odugovlačenje, niti odvjetnicima to nije dobro jer je određena jednokratna naknada. Kada izgubite temelj za manipulaciju postupka onda ona obično i prestaje.
Odvjetnička komora je još 2006. ugovorila besplatno zastupanje djece u svim postupcima u kojima su ugrožena prava djeca.”
Koliko je parnica oko podjele imovine, a koliko skrbništva nad djetetom?
“Obično je to povezano. Kada su ljudi u emocionlanom uzletu teško im je bilo što objasniti. Ukoliko uspijete, lako mogu proći kroz postupak. Proces je uspjeti da vas netko čuje. To je ono što mi kao odvjetnici moramo napraviti u svojim uredima. Često se događa da su ti bračni drugovi oni koji moraju ostati u roditeljskom odnosu.”
Štiti li Zakon dovoljno majku i dijete? Spominje se recimo austrijski zakon koji je striktan po tompitanju.
“Sve naravno ovisi o socijalnom statusu društva. Kod nas je neke stvari nemoguće provesti. Mogu se staviti u zakon, ali što dalje? Imat ćemo frustrirane ljude. To je problem Zakona. Mi imamo jako lijepe ideje, ali su neprovedive. Proces pomirbe je krasno zamišljen, ali tko to provodi? Djelatnici centara za socijalnu skrb koji su prebukirani i nemaju vremena za ništa. Mi možemo imati fantastična rješenja, ali ako su ona neprovediva to stvara dodatan kaos.”
Prebračno savjetovanje koji bi trebalo biti u novom zakonu izazvalo je poprilične reakcije. Zamjerke su bile ideološkog karaktera.
“Mislim da čovjek stalno treba učiti, pa ako ulazi u brak možda i treba naučiti što su posljedice. To nikako ne može biti loše, no opet je pitanje kako će se to provoditi. Ako ćete dati savjet što mogu očekivati, da je pametno napraviti predbračni ugovor… Ako ih se na taj način uputi onda je to fantastična stvar. To je licenca za brak, ali to ne znači da za 10 godina neću poludjeti pa napraviti istu stvar bez obzira na taj papir.”
Ministrica Bernardica Juretić spomenula je i pitanje nasilja. Kako to Zakon regulira?
“Zakonom je dobro regulirano. I kaznenim i prekršajnim zakonom i sustav tu dobro funkcionira. Imamo problematiku tempa radova sudova, to su razlozi zbog kojih se ne procesuira brzinom kojom bi trebalo, ali radi se.
“Mi smo kao narod skloni sve relativizirati pa kad netko nešto prijavi, onda se kaže to je samo jedanput. Kad bi se prvi put reagiralo možda ne bi do toga došlo. Problem je da se senzibilizira društvo da je nasilje neprihvatljivo, a ne uvijek naći razlog. Za nasilje nema opravdanja.”
Prema novom zakonu izvanbračne zajednice bi se trebale registrirati i pitanje je hoće li imati ista prava kao i brak.
“Mislim da ljudi imaju pravo na izbor. Čini li obitelj činjenica da smo mi u braku? Mislim da ne. Obiteljske odnose čini kvaliteta i vrsta odnosa. Papir sam po sebi ne znači ništa.”
Centri za posebno skrbništvo mogli bi se preispitati i prebaciti na odvjetničke urede.
“Mi kao odvjetnici smo već zastupali djecu. Centri za posebno skrbništvo to jako dobro rade. Problem je zakona da se prije donošenja trebalo njima osigurati i prostor i sredstva i koliko tih osoba treba. Međutim to je kod nas uvijek tako. Mi donesemo zakon pa ga onda probamo staviti u realnost.”
Što Vi očekujete od novog zakona?
“Da jasno i izričito regulira sva prava i obveze. Da bude jasan, striktan i lako prohodan. Da mogu kao stručnjak pravnu pomoć kvalitetno dati. Ako odvjetnici i suci ne razumiju što je zakonodoavac htio reći onda je to nemoguća misija.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter|Facebook | Instagram.
