Biljana Borzan o zakonu o pobačaju

U Europskom parlamentu ovoga se tjedna vodila žustra rasprava vezano za nastojanja da se strogi poljski zakon o spolnom i reproduktivnom zdravlju učini još restriktivnijim. Zastupnici su raspravljali o poljskom zakonu kojime bi se gotovo u potpunosti zabranio pobačaj. Raspravi je sudjelovala i Biljana Borzan, koja je gostovala i u Novom danu.

Riječ je o iznimno radikalnom zakonu kojim bi se pobačaj u potpunosti zabranio i kriminalizirao, a ženama prijetila kazna i do pet godina zatvora, a pobačaj bi bio dozvoljen u iznimna tri slučaja. Kakve su bile reakcije europarlamentaraca?

Rasprava je bila vrlo žustra, počela je tako što su poljske aktivistice s galerije dale svoj doprinos. U raspravi su sudjelovali svi zastupnici potpuno suprotnih razmišljanja. S jedne strane konzervativni zastušnici koji su imali vrlo konzervativne teze, tipa da žena nije sama sposobna odlučiti treba li pobaciti ili ne. S druge strane, zastupnici s ljevice i liberalni zastupnici su zagovarali tezu da žena ima pravo odlučiti. Koliko je rasprava bila žustra govorila je i činjenica o boji lica zastupnica koje su branile ovu tezu. Bile su potpuno crvene, gotovo ljubičaste.

Što je, po vama, najspornije u tom kontroverznom zakonu? I kako su poljski zastupnici krajnje desnice branili sporni zakon? Zanimljivo je da Europska unija nema ovlasti nad politikama glede pobačaja te da se u tom području ne može uplitati u politike država članica. Može li ipak EU zaštititi ljudska, u ovom slučaju i ženska prava, u slučaju da parlamenti članica izglasanim zakonima to pravo naruše?

Poljska već ima zabranu pobačaja, međutim, ne ovako strogo kao što se dosad predlagalo. Sad postoji opasnost da žena kazneno odgovara čak i ako je spontano pobacila. Žena kojoj je život ugrožen također mora roditi, pa što bude. To su neke konzervativne činjenice. Konzervativni zastupnici su zastupali tezu supsidijarnosti, a to znači da svaka država članica može o temi odlučivati sama. Imamo pravo i dužnost raspravljati o ljudskim slobodama bilo koje države članice. I poljska je vlada čekala da se rasprava u Europskom parlamentu završi i da zauzme svoj stav.

Unatoč i postojećim strogim zakonima, procjena je da se u Poljskoj godišnje izvede 80 do 120 tisuća pobačaja. Što nam to onda govori o zabrani kao “prevenciji”?

To prvenstveno govori da klinike uz granicu Poljske i susjednih zemalja trljaju ruke, jer žene nalaze načine da to i naprave. S tim da se tako odvajaju bogatiji od siromašnijih, jer si bogati to mogu priuštiti, a siromašni će pribjeći rizičnim rješenjima.

Akcijom na ‘Crni ponedjeljak’ i u Hrvatskoj je održan prosvjed podrške ženama u Poljskoj u njihovoj borbi za reproduktivna prava. I u Hrvatskoj postoje nastojanja da se smanji reproduktivno pravo žena, odnosno da se kriminalizira pobačaj. Liječnici u pojedinim bolnicama kolektivno iskazuju priziv savjesti. Različiti su – od konzervativnih do liberalnih, stavovi o pobačaju. Kako vi ocjenjujete – može li i kod nas doći do konzervativne revolucije?

I dosad smo imali određene pritiske u tom smislu i stalne su rasprave na ovu temu u Hrvatskoj. Sigurno da postoji dosta utjecajan lobi onih koji žele ovaj zakon napraviti još konzervativnijim. Ja se nadam da će biti dosta razuma da se to ne dogodi. Možda bi bilo dobro da se ljudi, koji se opredjeljuju za specijalizaciju ginekologije, razmisle o tome da je naš zakon takav da je ženama dopušten pobačaj do određenog tjedna trudnoće. Bilo bi dobro da imaju u vidu i taj zakon, koji moraju poštovati.

Država, odnosno nova Vlada, morat će se brzo izjasniti oko pobačaja. Stav HDZ-a po pitanju pobačaja je da život počinje od začeća i da žele zaštititi dostojanstvo života, ali da je zakonska regulativa je pozitivna onakva kakva je. Poznajete Andreja Plenkovića, koji se profilirao kao vođa umjerene i tolerantne desnice. Očekujete li da nova Vlada neće povrijediti pravo žena s novim zakonom?

Ukoliko se dobro sjećam, Plenković je na jednom od sučeljavanja, na kojem je bio govorio upravo o ovome, rekao da smatra da je postojeći zakon dobar i da ne bi smio ići ka većem ukidanju prava žena i držim ga za riječ. HDZ je u Hrvatskoj bio dosta godina na vlasti i nisu napravili ništa negativno po ovaj zakon u smislu prava žena pa se nadam da tu neće doći do zaokreta.

Aktivist i predsjednik udruge Vigilare Vice Batarelo, za N1 je rekao da će tražiti usklađivanje zakona s Ustavom te da to nije vjersko, ni svjetonazorsko pitanje već pitanje medicine i pravno pitanje. Što mislite o tome?

U principu se slažem da je to nešto što struka mora prvenstveno reći i da tu ne treba biti pretjerano ostrašćenih rasprava, što različite političke opcije i udruge koriste da bi se izjasnile o tome. Iskreno se nadam da će Ustavni sud donijeti odluku prema pravima žena u okviru osnovnih ljudskih prava. Pravo na život postoji, ja ga ne osporavam, a u našoj državi je zakon takav da, kako trudnoća odmiče, pravo majke se smanjuje, a pravo djeteta se povećava. Nakon 10 tjedna počinju puno veća prava djeteta i uključuju se i različite etičke komisije.

Raspravlja se ovih dana i o slučaju molitvenih bdijenja pred vukovarskom bolnicom. Čak je naložena i istraga cijelog slučaja, jer je molitvenoj inicijativi moguće bila namjera odgovoriti osobe koje idu na pobačaj. Smiju li se to događati, pored pretpostavke da gospođe koje su molile nisu imale loše namjere?

Ja tu čak ne dvojim o nečijim lošim namjerama, meni je u toj priči neshvatljiva i neprihvatljiva činjenica da su ljudi koji su organizirali te molitve znali tko i kada dolazi na pobačaj. To je nešto što je potpuno neprihvatljivo u smislu medicinske etike. Dobili su povlaštenu informaciju koja je strogo povjerljiva i to je nešto što nije pitanje ravnatelja, koji je davao dopuštenje ženama da organiziraju takve molitve, koliko je to pitanje cjelokupnog sustava, policije i etičnosti medicinske struke.

Postoji li na razini EU neki standard po pitanju spolnog odgoja, u namjeri promicanja zdravlja? U Zagrebu je uskoro, pod pokroviteljstvom Predsjednice, konferencija s panelom o jednospolnom odgoju. Pridonosi li ta ideja ravnopravnom društvu?

Ta ideja doprinosi podjelama u društvu, doprinosi većem zaoštravanju odnosa i u principu svatko tko organizira ovakve događaje u ime demokracije u ovoj državi to može, ako se ne kosi s našim zakonima, ali smatram da je Predsjednica utjecajna i mora itekako obratiti pažnju čemu će biti pokroviteljica, a čemu ne. Smatram da to trebaju biti događaji koji će smanjiti podjele i povećati toleranciju. Što se tiče Europskog parlamenta, uglavnom se radi o tome da države članice imaju zakonske ovlasti svaka za sebe, međutim Parlament često raspravlja o ovim temama i imali smo izrazito burnu raspravu koja je završila izglasavanjem oštrog izvješća. Dali smo preporuku da se u svim državama članicama u osnovnim i srednjim školama organizira zdravstveni i seksualni odgoj, kako bi djeca dobila točnu informaciju i naučila o zdravlju i tijelu sve što trebaju znati.

Na kraju razgovora, osvrnimo se i na predstojeće unutarstranačke izbore u SDP-u. Koga ćete od kandidata podržati?

Ljudski je svakom kandidatu za koga se opredjeljujemo dati podršku, u ovom trenutku smatram da javno opredjeljivanje može donijeti dodatne podjele u stranci i u ovom trenutku to SDP-u ne treba. Naravno, imam svog favorita i dat ću sve od sebe da on pobijedi, ali javno se izjašnjavati o tome nije produktivno.