Gost Novog dana bio je bivši ministar gospodarstva i poduzetnik Goranko Fižulić.
VEZANE VIJESTI
INA je ponovno u fokusu politike zbog političke komunikacije. Vidjeli smo jučer izjave Mostovog ministra Slaven Dobrovića, kasnije Bože Petrova pa i samog premijera Plenkovića.
“Pa INA je već punih 25 godina u središtu hrvatske politike. Jučerašnje nespretne izjave posljedica su apsolutno nesređenih odnosa s MOL-om i vrućeg krumpira u ruci Vlade koja ga ne zna riješiti. Dobra rješenja odavno su iscrpljena samo je sada pitanje tko će biti glasnik loših vijesti. Srećom okolnosti jučer je to bio ministar Dobrović. Otišao je možda koji korak predaleko pa je došlo reteriranje od Petrova pa i premijera. Naravno, opet nismo pametniji, ne znamo što će se dogoditi.”
Kako objašnjavate potpuno suprotne izjave ministra Dobrovića prije i poslijepodne?
“Vijest o zatvarnju sisačke rafinerije očito je do Zagreba putovala dvije godine. 2014. održan je forum na temu rafinerijskog poslovanja. Tada je predstavnik MOL-a imao prezentaciju s 14 jednostavnih slajdova iz kojih je bilo jako vidljivo da MOL ne računa na sisačku rafineriju. Vidjeli su se planovi modernizacije riječke rafinerije, zatvaranje Mantove, govorilo se o rafineriji u Slovačkoj… A o Sisku ni riječi. Potpuno je jasno svima koji prate MOL da on odavno ne računa na Sisak. Mi ne znamo je li po potpisanim ugovorima s Vladom na to dužan. I što ako prekrši ugovor? Imamo li klauzulu poništenja? Mi to ne znamo. Paradoks je da sve stranke koje odlučuju o tome, pa i one u opoziciji, imaju saznanja jer su im ugovori u jednom trenutku bili dostupni.”
Gdje je zapelo ako se to znalo od 2014.?
“To je nepoznanica. Dojučerašnji ministar Panenić zna detalje ugovora i je li MOL dužan održavati rafineriju u Sisku. MOL-u nije naplaćivana redovna koncesijska naknada. Ne samo onih mizernih 10% nego i podjela dobiti. Taj product share agreement nikad nije bio potpisan s argumentacijom da Hrvatska nije zemlja trećeg svijeta i da se MOL-u omogućuje dodatna dobit da bi njome modernizirao dvije hrvatske rafinerije. Nismo dobili ni podjelu tog novca, a s druge strane izgubili smo jednu rafineriju. MOL je krivi partner od početka jer se poklapaju rafinerijski kapaciteti. Sisački kapaciteti su jednostavno suvišni i to je MOL-ova ekonomska logika.
Hoće li se sisačka rafinerija zatvoriti?
“Ja mislim da na kraju hoće, samo pitanje je kada. Zatvaranje rafineriji u Mantovi i njeno pretvaranje u logistički centar koštalo je 120 milijuna dolara. Nemojmo zaboraviti da MOL vrši pritisak, pitanje je odgovara li njemu financijski zatvaranje u neposrednoj budućnosti. Mogući scenarij je što je Davor Štern govorio. Predsjednik uprave MOL-a, Zsolt Hernadi je na hrvatskoj tjeralici. Samim tim su pregovori teško mogući. Tko bi mogao zamijeniti MOL? Jedino ruske komapnije, ali to nije politički prihvatljivo. OMV, koji se nekad spominjao se povukao iz Hrvatske, drugih zapadnih kompanija ne vidimo. Kombinacija s HEP-om mi se čini kao dosta nategnuta teorija. Radi se o tome da bi osim otkupa MOL-ovog udjela trebalo stvoriti i sredstva za modernizaciju. To je od 700 milijuna do milijardu dolara. Sisačka rafinerija ima indeks 6,1, rafinerija u Bratislavi 11,1, a Rijeka 9,1. Što je veći indeks, rafinerija je profitabilnija. Sve to skupa nije tako laka odluka. Mislim da su odavno izgubljeni win-win scenariji.”
Što Vlada uopće može napraviti?
“Prvo upoznati javnost s onime što piše u tim famoznim ugovorima i koje su obveze MOL-a. Ajmo prvo tu činjenicu saznati. Onda tri moguća scenarija staviti na stol. Bojim se da za to nije dovoljna samo Vlada, i da bi INA mogla srušiti i ovu Vladu. Oko INA-e se mora tražiti veći konsenzus. Moramo zamijeniti koncesijske ugovore. Hrvatska agencija za ugljikovodike uopće nije nadležna za stara nalazišta ugljika. Kad vi čitate koliko Hrvatska vade nafte, podaci su različi. Gdje završava hrvatska nafta? Ta ista litra ili barel nafte iz Siska može biti prerađivan u Novom Sadu, Pančevu, Slovačkoj, Rijeci… Cijeli cirkus od prijevoza do Rijeke je parada. MOL može koristiti sustav Janafa, a nafta će već negdje biti prerađena.”
Premijer već najavljuje sastanke s upravom INA-e.
“Na tom nivou se bojim ništa ne može odlučiti. Jeidni decision makeri sjede u Budimpešti. A oni su na neki način nedohvatljivi. S Hernadijem ne možemo pričati, a putem predstavnika nije dobro.”
Hernardi je izjavio da MOL nastavlja s INA-om ili bez nje.
“MOL ne računa sa Siskom. Rijeka mu je potrebna po matematici, a potrošili su i sredstva za prvu fazu njene modernizacije. Sad bi trebala doći druga faza. MOL se nije odrekao Rijeke, ali uvijek se vraćamo na Sisak. Što želimo? Sačuvati radna mjesta? Sačuvati rafineriju koja nema ekonomsku isplativost? To je pitanje za sve. U privatizaciji su izgubljene izgubljene sotitne tisuća radnih mjesta i Sisak je samo kruna jednog lošeg modela koji je nastao sredinom devedesetih.”
Kako Vam se sviđa model energetskog holdinga?
“Pitanje je tko bi to financirao. Nisam pobornik da se mirovinski fondovi petljaju u to. Mislim da se treba napraviti disperzija rizika i da mirovine ne trebaju ovisiti o stanju hrvatskog gospodarstva. Ako je netko drugi zainteresiran za financiranje takvog projekt… Ne čini mi se izglednim, izvedivim, a u cijeloj priči je možda najžalosnije da je ovo stanje truljenja vjerojatno još uvijek najvjerojatniji scenarij. Čekat ćemo arbitraže, sporiti se oko njih, imati ovu situaciju u odnosima MOL-a i Vlade. Kada bi kojim slučajem Hernadi otišao, mislim da bi se situacija bitno popravila jer netko osobno neopterećen bi došao. Hernadi je osobno involviran i ne čini mi se izgledan bilo kakav dogovor.”
Dogodit će se sastanak čelnika INA-e i Vlade. Suprug ministrice Martine Dalić je član uprave INA-e.
“Mislim da sam jučer vidio njenu izjavu u kojoj je rekla da nije nadležna za INA-u i da je to stvar Mostovog resora. I ona se na neki način izuzela.
Problemi sukoba interesa u INA-i su stalni. Ti sukobi rušenja kvoruma… Na taj način se ne mogu ni seljačke zadruge voditi, a kamoli nacionalna kompanija. I taj sukob interesa je bitan, na koji način se odvija.
Ministar financija Zdravko Marić jučer je najavio proeznu reformu.
“Koji su ciljevi porezne reforme? Da će se ublažavanjem porezne presije smanjiti egzodus, bojim se da je unaprijed promašena. Jer razlika u plaćama zbog kojih odlaze je tolika da ih tih nekoliko stotina kuna neće u tom naumu spriječiti. Ako je cilj rasterečenje gospodarstva, to sigurno nećemo postići presijom na najveće plaće jer je njih premalo. Ako je cilj smanjiti one koji kopaju po kontejnerima iz prvih naznaka je relativno mali iznos koji će osjetiti oni koji imaju ispodprosječne plaće. Ja bih ipak najprije pričekao predstavljanje reforme da vidimo točno.
Svaka porezna reforma je izvediva samo je pitanje koji su ciljevi. Svaka je nužno i ideološka. Nije isto onih milijun koji prosječno zarađuju, povećati mirovine najugroženijima ili plaće onima koji zarađuju 25 tisuća. Koji su ciljevi? Koja je poruka? Što se želi postići? To nisam shvatio.”
DUUDI će postati ministarstvo na čelu s Goranom Marićem?
“Da. Sličan način kako se upravljalo INA-om i privatiziralo tako se raspolaže i s državnom imovinom. U toj cijeloj priči je čudno da imamo ministra koji treba biti ministar i onda mu stvaramo ministarstvo. Ako se mislilo stvoriti inistarstvo koje je trebalo upravljati mirovinom zašto to nije u programu predstavljeno. Ovako su svi stavljeni u neugodnu poziciju. Mijenjati zakon, ustrojstvo… Sve se to moglo učiniti prije.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter |Facebook | Instagram.
