Demograf s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Stjepan Šterc, gostovao je na N1 i komentirao demografsko stanje u državi.
S premijerom Plenkovićem razgovarali ste do se još nije znalo tko će biti ministar. O čemu ste razgovarali?
Ja sam s njima cijelo vrijeme, i s premijerom i s predsjednicom. Ono vrlo dobro znaju moje stavove i kakva je demografska situacija u Hrvatskoj i da mogu doći u pitanje svi sustavi, počevši od mirovinskog i zdravstvenog sustava pa dalje. Bez obzira na sve one pretpostavke koje smo postavili, cijela se problematika stavila u socijalni okvir, za koji smo mi bili apsolutno protiv. Mi se zalažemo da se to složi, po principu Irske ili Izraela, da to bude koncept, jer ljudska populacija je ključni faktor razvitka svih djelatnosti. Sve ovisi o stanovništvu, kojeg broja će biti i kakve strukture.
Kako stojimo po pitanju demografske obnove u Hrvatskoj?
Na razini retorike sve štima, svi će reći da je to prevažna problematika za Hrvatsku, svi će reći da ne odustaju od toga, ali ništa se ne poduzima. To je meni velika enigma u Hrvatskoj. Donose se političke odluke koje više odgovaraju političkom sustavu nego rješavanju problema.
Koje su to odluke?
Postavljanje demografje u socijalni okvir nije dobro, nije se prihvatio model prema izraelskoj formi, nije se uključilo naše iseljeništvo. Hrvatska funkcionira na principu zbrinjavanja stranačkih kadrova. Meni se čini da ja mogu, kao javna osoba koja radi na Sveučilištu, davati savjete i na javnoj sceni. Jedna je težina savjeta nastavničke razine, a druga su ona s političke razine. Čini mi se da im je važniji stav tajnice u okruženju, nego akademika ili sveučilišnog profesora.
Što s predsjednicom?
Ja sam pisao i dio njezinog demografskog programa. Teško da ljude mogu prihvatiti po onom što izgovaraju, ja bih rekao da se moraju definirati prema postupcima prema slabijima. To više vrijedi i za ovu vlast, koja se više tiče imovine, nego ljudi.
Djelujete ogorčeno, razočarano. Kad ste razgovarali s Plenkovićem, je li vam ponudio da budete u izvršnoj vlasti?
Ja sam eksplicitno rekao da ne želim u izvršnu vlast. Naša uloga bi trebala biti takva da mi usmjeravamo politiku svojim znanstvenim istraživanjem, a kad se to ne dogodi – onda je rezultat ovakav.
Vratimo se na pitanje demografije. Jesmo li došli do točke s koje nema povratka?
Ja mislim da imamo još pet godina, ako se ništa ne promijeni. Naša je procjena, ako se trendovi nastave ovakvim intenzitetom negativne bilance i iseljavanja, mirovinski sustav može se održati još pet godina. Doći ćemo u situaciju da će trostruko više biti starijeg stanovništva nego mlađeg. Hrvatska mora već sada postavljati nove modele kako bi se to promijenilo.
Koliko je godina uopće potrebno da se sad donesu odluke i da se nešto promijeni?
Ima nekoliko odluka. Prva je odluka da žena i na porodiljnom ima istu plaću kao i prije, mora imati sigurnost radnog mjesta, trebamo instituciju majke odgajateljice ili oca odgajatelja. Primanja su premala, trebaju biti viša. Četvrta odluka tiče se obitelji i njezine vrijednosti. U vrijednosnom sustavu obitelj s djecom treba biti vrijednost društva i s njom se nositi treba sukladno tome.
Što sa Slavonijom?
Ona je nešto nevjerojatno. Ona se prazni na nevjerojatan način i mislim da to nije slučajno. U Slavoniji bi se morale donositi odluke za revitalizaciju prostorom određene djelatnosti. To su strateške odluke. Slavonija se neće moći revitalizirati domicilnom populacijom. Ona se mora revitalizirati useljavanjem. Ako se želi revitalizacija, uz zadržavanje slavonskog identiteta, onda se treba krenuti prema vlastitom iseljeništvu.
A što s doseljavanjem ljudi koji nisu Hrvati?
Ja vjerujem u prvu varijantu, bez obzira na idealistički pristup. To se dokazalo u dvije zemlje. Irska je prije 20 godina bila kao i mi. Oni su donijeli stratešku koncepciju da će useliti do 10 posto visine domicilne populacije, od čega će polovica biti Irci, a polovica ostali. Ne može se očekivati da ćete doći u sredinu i promijeniti je. Migriranjem se mijenjate vi, ne sredina. Imigrantu je u intereesu da se prilagodi načinu života društva, jer jedino tako može uspjeti u njemu.
Kad ste rekli da iseljavanje Slavonaca nije slučajno, na što ste mislili?
Slavonija je žitnica Europe, tako smo tepali sami sebi. Međutim, naravno da se u toj varijanti, obzirom da se radi o prostoru koji je čist, nezagađen, nema pesticida, da ga se želi kontrolirati. To je moja pretpostavka, kad se nešto događa dugo, onda je pretpostavka da to nije slučajno. Stvar je u procesima, koji su refleksija onoga što se radi. Ono što se događa jest da Hrvatska nema definiran proces revitalizacije nijedne sredine. Ono što se događa na otocima može biti za primjer Hrvatske. Primjerice, Vis izravno iz proračuna izdvaja sredstva djeci do 15 godina, koja mjesečno dobivaju 1200 kuna. Smanjili su cijenu vrtića, komunalnu naknadu za obitelji s djecom i slično.
Što s poreznom reformom?
Kako može biti dobra ona porezna reforma u kojoj se diže porez na dječju hranu, na temeljne proizvode kao što su kruh i mlijeko? Razina siromaštva je došla do te razine da se mora poštovati prilikom izrade porezne reforme. Mi ne znamo gdje nam je zona siromaštva. Puno toga fali u Hrvatskoj, nemamo registar stanovništva, teritorijalnih jedinica. Ono što je totalna enigma, usprkos tome što će nas za godinu dana brojke i trendovi zaprepastiti, mi to smatramo kao relativno nebitnu stvar za Hrvatsku.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.