Anja Gvozdanović, sociologinja s Instituta za društvena istraživanja koja je svoj znanstveni fokus usmjerila prema političkoj kulturi mladih u Hrvatskoj te je njihovu političku informiranost nakon istraživanja provdenog 2015. ocijenila manjkavom, za tportal je analizirala fenomen Pernar.
Ukazala je na razloge velike popularnosti Ivana Pernara među srednjoškolcima i na političke trendove koji su doveli do nje.
‘Mladi iskazuju visoku distanciranost spram konvencionalne politike, što je dijelom vidljivo i u visokoj razini nepovjerenja prema političkim institucijama poput političkih stranaka, Sabora i Vlade’, kaže za tportal Gvozdanović. Napominje da je razlog tome raširena percepcija tih institucija kao nepouzdanih i nepoštenih. Nije to ništa neobično s obzirom da su godinama slušali o najvišim državnim dužnosnicima koji su zbog koruptivnih djela i zloporabe svojih pozicija bili iza rešetaka.
Kada mladi imaju takvu percepciju, to često rezultira osjećajem da imaju zanemariv utjecaj na rad političkih institucija i da su njihovi problemi na margini političkog interesa, osim na deklarativnoj razini, pojašnjava.
Podsjeća na istraživanje koje je pokazalo da je politička pismenost učenika završnih razreda srednjih škola na niskim razinama, što ostavlja solidan prostor za nekritičko prihvaćanje dvojbenih političkih ideja, pa i podložnost manipulaciji.
Tu na scenu stupa Ivan Pernar, u očima tinejdžera antipolitičar, netko tko odskače od njima dosadnih likova u odijelima koje tu i tamo spaze na televiziji. Njegova je egida upravo ona ‘svi su isti, samo sam ja drugačiji’. Popularnost gradi na nekonvencionalnim istupima i posvemašnjem kritiziranju, a s druge strane ne nudi konkretna rješenja.
‘Ako sve ovo uzmemo u obzir, nije čudno to da retorika s elementima populizma koju koristi dio političara, predstavljajući se mesijanski ‘osobama u politici’, ali ne i ‘od politike’ ili borcima protiv sistema i političkih elita – kojima doduše i sami pripadaju – ima uspjeha i kod dijela mladih ljudi’, zaključuje Gvozdanović za tportal.