'Odlazak Đikića je zastrašujuć, veliki poraz za zemlju'

Gordan Bosanac iz Centra za mirovne studije gostovao je u Pressingu N1 televizije.

Čija je po Vama uloga negativnija ili pozitivnija vezano uz ljudsko pravašku tematiku Plenkovićeva ili Kolinde Grabar Kitarović?

Teško pitanje. Plenkovića čekamo, a predsjednica se pokazala okej, iako je imala gafove. Podržala je opskurnu konferenciju podjele škola na dječake i djevojčice i obrazovanje kod kuće.

Kako komentirate najavu uvođenja vojnog roka?

To je posebna priča o kojoj možemo pričati u smislu prigovora savjesti. No, predsjednica nameće teme koje mogu biti problematične i kao da nema to u perspektivi. Imala je dobre stavove prema ženskim pitanjima. No, ne možemo više se dijeliti na desne i lijeve po tom pitanju.

Je li to prirodno za lijevo-liberalnu scenu?

Ne, zato što ja dolazim iz CMS-a i imamo raspravu o ljevici. To je ekonomska sfera, a ljudska prava nisu više pitanje ljevice, liberala i konzervativaca. Nitko ne zagovara totalitarne metode, mada u nekim strankama vidimo taj disurs.

BDP raste – nije li to vrijeme povećavanja sloboda?

To je prilika kad se pluralizam može uključiti još više.

Zašto se CMS uključio u slučaj Barišić?

Zato što je to etičko, a ne političko pitanje.

Kako branite poziciju da ste na strani oporbe?

Tu peticiju nisu započeli političari, već su je potpisali znanstvenici koji se distanciraju od ljevice. U Saboru nismo trebali raspravljati o tome, jer imamo instituciju koja je o tome odlučila.

HDZ ne uvažava tu odluku. Kako to tumačite?

Tako da se ruše institucije kad nam se ne sviđaju odluke. To je nezrelost naših institucija i to je problem.

No, bilo ih je i drugih koje su odlučile drugačije. Smatrate li da Odbor treba postojati?

Ja mislim da ga ne treba ukinuti, već da je Barišić trebao otići sam. To čak nije njegov krimen, imao je problem i sa dnevnicama.

Ima li Odbor smisla? Po meni, ako on nije ispoštovan, on ne treba postojati.

Slažem se, zašto je uopće odluka došla do Sabora? imamo sveučilišnu močvaru s nizom interesnih lobija i tu se utopi najvažnije – da znanost bude objektivna, autentična, da se ne plagira i da uspjevaju najbolji.

Sve se svodi na osobne interese ljudi u akademskoj zajednici, ispada po ovom slučaju – jesu li to samo ti ratovi? G. Zovko je ovdje principijelno napadao Barišića, iako je blizak HDZ-u, ali i drugačije – da postoje sukobi.

Sve mi možemo prevrtati i propitivati. Ja nisam u tom sustavu. Ono što izlazi van ukazuje na interesne skupine. Paneuropska unija je jako zanimljiva, tu su i ministar Barišić i Plenković i rektor Boras. Dobro je da se druže, ali ne može to biti ispred nekih drugih stvari.

Kako komentirate Đikićevo napuštanje Hrvatske?

Meni je to zastrašujuće, to je veliki poraz za zemlju. Ako se čovjek njegovog kalibra ne može uhvatiti u koštac s ovim, ako to nema nikakvog odjeka i politizira ga se, i on tada diže ruke od svega… To je veliki poraz.

Je li Plenković za to odgovoran?

Najbolje neka kaže to g. Đikić. Vidite kako je rijetko da se znanstvenici uopće izlože za opće dobro, zovu CMS kad je potrebno za to. On se izložio, izgubio tu bitku, makar formalno i izmorio i nadam se da ovo nije zauvijek.

Je li ta priča završena, nakon Augsburga i najave Mosta?

To bi mogla biti trakavica. Most će reći jedno pa će čekati pravorijek u drugoj priči… Ja sam umoran i ne mogu to više ni pratiti. Nema smisla.

Kaže se da hrvatski narod najviše vjeruje u vojsku.

Tako je, mada ne znam što to ima veze s vojnim rokom. Obično je taj poredak sljedeći: parlament, sudovi, obrazovni sustav pa vojska. No, vojska će reći – mi smo ovdje nužno zlo, ne želimo u ratove, one su obrambene. Ako su vojska i crkva institucije kojima se vjeruje, a škola, pravosuđa i zdravstvo su na dnu – malo smo pobrkali lončiće.

Kako gledate na činjenicu da g. Plenković nije išao u vojsku?

To je parodija koja upućuje na licemjerje. To je rasprava za 20. stoljeće i ne razumijem zašto se o tome raspravlja.

Vi koji dolazite iz CMS-a ne zamjerate?

Naravno da ne, osim kada vojni rok netko licemjerno zagovara. Ne trebaju svi ići u vojsku, ni biti doktori niti učitelji. Svatko treba raditi ono čime doprinosi društvu.

Govori se da mu je tu pomogla majka, doktorica.

Postoje indicije. Ja nikad nisam htio u vojsku, prigovarač sam savjesti. JNA to nije uvažavala, jedino su jehovini svjedoci uspjeli u tome, mada su i završavali u zatvoru. Ja sam civilno služio u Savezu slijepih. Po meni je dovoljno reći da čovjek koji zagovara vojni rok nije išao u vojsku.