Ustavni sud odbacio je prijedlog udruge koja je prije 26 godina tražila da se postojeći zakon što regulira pravo na pobačaj proglasi neustavnim, zatraživši istovremeno od Hrvatskog sabora da u roku od dvije godine donese novi zakon koji regulira ovo osjetljivo pitanje.

Predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović pročitao je odluku, kojom nisu prihvaćeni prijedlozi za ocjenu ustavnosti Zakona.

Ustavni sud naložio je Saboru da u roku od dvije godinu mora donijeti novi zakon. Zakonodavac također može, kako bi ženi omogućio da njezino određenje prema trudnoći i majčinstvu bude slobodno, odrediti primjereno razdoblje razmišljanja prije donošenja odluke o prekidu ili nastavku trudnoće u kojem bi joj bile pružene sve informacije o trudnoći i uslugama koje joj stoje na raspolaganju (primjerice, o savjetodavnim centrima i zdravstvenoj zaštititi za vrijeme trudnoće i poroda, o radnim pravima trudnica i majki, o dostupnosti jaslica, o centrima koji osiguravaju odgovarajuću kontracepciju i informacije o sigurnom seksu, te o centrima u kojima se savjetovanje može obaviti prije i nakon trudnoće). Na zakonodavcu je također odrediti hoće li novim zakonom urediti pitanje troškova prekida trudnoće (hoće li ih i u kojim slučajevima snositi žena ili će oni teretiti državni proračun), pitanje priziva savjesti liječnika koji ne žele obavljati prekide trudnoće i slično, poručio je Ustavni sud.

Kazao je da je to kompleksno pitanje o kojemu od pamtivijeka nema konsenzusa. Zato su se formirala dva tabora – tzv. pro life i pro choice.

Zakoni neće osujetiti ženu da odustane od prekida trudnoće, već to može samo učiniti ugrožavajući svoje zdravlje, pa se zabrana prekida trudnoće zato smatra nedopustivom, naveo je Šeparović.

Brojni međunarodni dokumenti štite pravo na život, ali ne daju odgovor na pitanje kada život počinje. Praksa Europskog suda za ljudska prava navodi da se “nerođeno dijete ne smatra osobom u smislu zaštite člankom 2 Konvencije”, navodi on.

Testom razmjernosti između dva interesa – ljudskog prava žene i javnog interesa za zaštitu života nerođenog bića – postignut je konsenzus o liberalizaciji prava na prekid trudnoće, u korist lakšeg pristupa prekidu trudnoće. Naveo je i primjere iz nacionalnih zakonodavstava, navodeći da se to uvijek vezuje uz stupanj odmaklosti trudnoće.

Irska jedina ima u svom Ustavu zaštitu prenatalnog života.

Ocjena ustavnosti zakona ovisi o tome je li zakonodavac uspostavio ravnotežu između suprotstavljenih prava i interesa, naveo je, a to nije u nadležnosti Ustavnog suda, već zakonodavca.

Dva su temeljna prigovora. Jedan kaže da je proglašenjem novog Ustava RH nakon osamostaljenja, izgubljena ustavna osnova Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece. Drugi kaže da je pravo na život ispred svih prava ljudskih bića, ali i da je embrij subjekt prava zaštite kojemu se jamči ustavna zakona.

Kada je riječ o prvom prigovoru, točno je da ustav s kojim je usklađen važeći zakon danas nevažeći – nesporno je da taj zakon nije usklađen s Ustavom RH, međutim, Hrvatska je prihvatila akte bivše države do usklađenja s vlastitim pravnim poretkom. Sama činjenica da su zakoni doneseni po starom ustavu, ne znači da su oni nevažeći i da je u neskladu s Ustavom, naveo je Šeparović, dodajući da bi ga Ustavni sud jednako ocjenjivao i da je donesen nakon 1990.

Što se tiče drugog prigovora – iz Ustava se ne mogu izvlačiti dijelovi, već se mora voditi računa o cjelini. Ustav ne problematizira imaju li pravni subjektivitet nerođena bića. Osim toga, Ustav šititi pravo na privatnost i nepovredivost obitelji, slobodu samoodređenja. Pravo na privatnost je inherentno pravo žene da odlučuje o vlastitom duhovnm i tjelesnom integritetu. Miješanje je dozvoljeno samo ako je u skladu sa zakonom i ako to ima legitimne ciljeve, naglasio je.

“Nerođeno biće uživa do one mjere kada se ne sukobljava s pravom žene na privatnost. Ono nema prednost… I zakonodavac ima ingerenciju određivanja ravnoteže između prava i interesa suprotstavljenih skupina”, kazao je.

Pitanje kad počinje život nije u nadležnosti Ustavnog suda, naglasio je. Do isteka 10 tjedna trudnoće žena je može prekinuti, a nakon toga presudni su zdravlje i činjenica je li do trudnoće došlo temeljem kaznenog djela.

Zaključno je naveo da Ustavni sud nije narušio ravnotežu između slobode i prava žene te interesa za zaštitu svakog života.

Na zakonodavcu je da novim zakonom odredi preventivne i edukativne mjere, kako bi prekid trudnoće bio izuzetak. Ženama moraju biti dostupne sve informacije o njenim pravima i o trudnoći – o jaslicama, radnim pravima, kontracepciji, sigurnom seksu i slično. Zakonodavac mora urediti i priziv savjesti za liječnike. 

Za ovakvu odluku Ustavnog suda glasalo je 12 sudaca, a samo Miroslav Šumanović glasao je protiv, navodeći da je zakon nužno suštinski uskladiti s Ustavom RH, da se mora odrediti kada počinje pravo na život te zaštititi život od začeća.

Novinari su upitali bi li bilo protuustavno, ako bi Sabor donio restriktivan zakon o pobačaju, kojim bi se priznavao početak života od začeća.

“O tome bismo mi odlučivali, ali zakonodavno rješenje koje dopušta prekid trudnoće do 10. tjedna nije protuustavno… Ako bi Sabor donio takav zakon, to bi bilo protuustavno”, kazao je Šeparović.

Potvrdio je da su se suci konzultirali s medicinskim fakultetima – do 10. tjedna je to embrij, nakon toga postaje fetus. Nerođenom biću smo priznali ustavnopravnu vrijednost, naveo je, ali ne i pravo na život već javni interes države da ga zaštiti.

U balansiranju prava ocijenili smo da zakonodavac nije poremetio ravnotežu između prava javnog interesa i prava žene, dodao je.

“Ne smatramo da postoji ustavno pravo ili ljudsko pravo na pobačaj… postoji pravo na privatnost žene koja uključuje zaštitu obiteljskog života i dostojanstva i pravo na slobodu da sama do 10. tjedna trudnoće odluči odluči o tome hoće li nastaviti trudnoću ili ne, a nakon toga nastupa javni interes”, kazao je Šeparović.

Izjavio je da je nedopustivo da je ovaj predmet bio na Ustavnom sudu 26 godina, ali i da razumije prijašnje predsjednike suda, no, sada je ocijenjeno da je društvo sazrelo za ovu odluku. Odluka je donesena 21. veljače, no moralo se čekati osam dana dok se ne napiše izdvojeno mišljenje, koje je stiglo u utorak.

“Odlučili smo da se mora presjeć’ i da je nedopustivo da se još čeka s tim”, kazao je Šeparović.

Komentirao je i ocjenu Platforme 112 da je ovo solomonsko rješenje, kojim se odluka stavlja u ruke HDZ-u i Mostu.

“Zabrinutost je neosnovana, jer Sabor ne može donijeti zakon koji bi zabranjivao prekid trudnoće. Ne može”, kazao je. “Ta zabrinutost po meni nije osnovana”, podvukao je.

Naveo je i da će se Ustavni sud očitovati o tzv. lexu Vlahušić prije lokalnih izbora.

Zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona iz 1978. podnio je još 1991. Hrvatski pokret za život i obitelj. Ponovila ga je u listopadu prošle godine udruga U ime obitelji.

Spomenuta udruga za danas u 15 sati sazvala je konferenciju za novinare ispred zgrade Ustavnog suda.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.