Bivši ministar pomorstva, prometa, infrastrukture Siniša Hajdaš Dončić gostovao je u Novom danu i komentirao projekt Pelješkog mosta, kao i situaciju u Agrokoru.
Jučer se dogodio pretposljednji korak u finalnoj odluci o financiranju Pelješkog mosta. Kakve su vaše procjene o sljedećim koracima oko gradnje Pelješkog mosta i kad bi ona trebala početi?
Tijelo koje je donijelo odluku nezavisno je tijelo koje procjenjuje je li investitor, Hrvatske ceste, poštovalo sve regule. To se odnosi na svu pretpripremnu dokumentaciju. Nakon toga lokacijska i građevinska dozvola, što je napravljeno u zadnjih 3 godine. Ovo je pitanje jedne procedure i nakon ocjene nezavisnog tijela da je projekt prošao komisija može donijeti odluku o gradnji.
Što je odobreno?
VEZANE VIJESTI
Odobreno je zapravo sve. Nakon prvobitnih lobiranja koja su se događala, ovo je stvar formalnosti. Ne vidim problem da Ceste izaberu izvođača radova i da počnu graditi most.
Kojim se ritmom odvija financiranje?
Klasično, izvođač ispostavi fakturu, ako se dogovori financiranje od 85 posto, onda je toliko plaćeno iz Europske unije, a ostatak plaćaju Hrvatske ceste. Ovdje treba biti oprezan, ja ne bih išao na maksimalno financiranje iz EU, kako bi se mogli drugi projekti u Hrvatskoj financirati. To je stvar procjene ministra Olega Butkovića.
Time bi se iskoristila sva sredstva koja Hrvatska može dobiti iz fondova?
Skoro pa sva. Bit će preko 2,4 milijarde kuna, a Hrvatska do 2020. na raspolaganju ima 330 milijuna eura. To znači da će se iz većine novca financirati samo jedan kapitalni projekt.
Koja je vrijednost toga projekta za hrvatski BDP i može li on rasti?
Ovisi tko će biti izvođači, to će biti direktan utjecaj na BDP, pa pitanje odakle će se čelik nabavljati, ovisi o konstrukciji mosta. Što se tiče rasta BDP-a, neće biti nešto spektakularno.
Tko će biti izvođač radova?
Ne vidim mogućnost da bilo koja hrvatska tvrtka ozbiljnije sudjeluje u izgradnji Pelješkog mosta.
Zašto Hrvatska ne bi mogla osnovati konzorcij građevinskih tvrtki?
Bili su neki poticaji da se to napravi, ali ostalo je samo na dobroj volji ministara.
Koliko su hrvatske tvrtke sudjelovale u izgradnji autocesta?
Sto posto, ali nije bila bitna cijena izvođenja radova. Umjesto da se iskoristi novac i pametno ulaže, ostalo je sve znanje i mogućnost apsolutno neiskorištena. Niti su tvrtke ušle u regiju niti su se pripremile za infrastrukturne radove. Hrvatskoj se događa fenomen Slovenije, njihova građevinska operativa je propala, ulaze svjetski igrači koji mogu izdržati tempo i cijene i to se događa.
Je li gradnja Pelješkog mosta već mogla početi?
Ne, trenutno ne, jer se čekalo odobrenje Komisije, ali moglo se ranije raspisati javni natječaj. Izgubljeno je oko šest mjeseci, ali ne na gradnji, nego na pripremi.
Kako vidite ulogu sadašnjega ministra mora, prometa i infrastrukture, Olega Butkovića?
Vrlo mi je nezgodno komentrati, ali ne mogu procijeniti upravlja li sektorom on ili netko drugi.
Tko drugi?
Ministar državne imovine, Goran Marić. Tu ću stati, neću više komentirati.
Zašto je nastao problem Viadukta i Hrvatskih cesta?
Dva su ključna razloga, jedan je da u državnim poduzećima vlada konfuzija, jer traju stranačke borbe. To je prvi razlog, jer se godinu dana nije bilo fokusirano na bitne projekte. Problem je i sposobnih radnika koji su otišli raditi u Njemačku i Austriju. Most će se završiti, ali ne u roku. Može se fazirati, ali temeljni razlog zašto sve kasni jest nefokusiranost Viadukta i Viaduktovi interni razlozi.
Zašto u hrvatskom graditeljstvu ima tako puno korupcije i koruptivnih radnji?
Postoji velika mogućnost prijevare, a pitanje je i nadzora. To je bila sprega kleptokracije, krupne politike političara na vlasti i dijela građevinskih tvrtki. Da je bilo pljački, bilo je definitivno.
Kako komentirate da su cestu u Zagorju, koju ste vi otvorili, a koja se kolokvijalno naziva “Hajdašinom”?
Ne, sram me i to je totalno bezveze. Cesta je izgrađena novcem ljudi koji kupuju gorivo. To nema veze s imenima i prezimenima, to je brza cesta koja nema posebne karakteristike. Mene je toga sram.
Ali tamo je SDP na vlasti?
Što ću ja, sto ljudi sto ćudi.
Je li poskupljenje cestarine za autoceste jedino rješenje?
Ne. Što se tiče povećanja cijena, nema veze s pregovorima s EBRD-om i svjetskom bankom. Problem su bili i skupi krediti. Mi smo napravili cijeli projekt restrukturiranja i to zamjeram ministarstvu pomorstva, što nam je za to trebalo godinu dana. Svjetska banka bila je u niskom startu. HAC u svom proračunu nema novac za građenja, nego taj novac dolazi iz proračuna ili fondova i to se može. Poskupljenje cestarina kap je u moru.
Zašto nema drugog sustava naplate?
Nekoliko je ključnih faktora zašto se ne donosi odluka o vinjetama. Logična je, jer nije isplativo, zato što je autocesta tako napravljena da nije blizu otići iz, primjerice, Zadra ili Biograda autocestom. Nigdje se ne može kupiti. Jedan dio izlaza treba se zamijeniti automatima ili karticama. Vinjete će se jako teško uvesti, nije cijelo tržište u Hrvatskoj u cjelini.
Danas se otvara Zračna luka Franjo Tuđman. Mnogi procjenjuju da je novi terminal premali. Je li trebao biti nešto veći?
Ja mislim da ne, jer se u koncesijskom ugovoru točno navodi koliko se može širiti. Ovo je fazna gradnja. ADP je, u trenutku potpisivanja koncesijskog ugovora, upravljao 21 svjetskom zračnom lukom, oni valjda znaju kako se to radi. Potpisano je u koncesijskom ugovoru da – kako raste promet, proširit će se i terminal.
Je li projekt bio dobar?
Definitivno da. Po mom sudu, on je bio vrlo važan i za hrvatsku građevinsku industriju, jer su gradile uglavnom hrvatske građevinske tvrtke i to je bilo dobro i imalo dobar multiplikativni efekt i utjecaj na hrvatsku ekonomiju.
Kad smo kod hrvatske ekonomije, je li Vlada Zorana Milanovića znala za stanje u Agrokoru?
Mislim da ne, da su ti problemi nastali sad, prije godinu godinu i pol. Povezani su s kupovinom Mercatora, koje je bilo skupo, a slovensko tržište nije preveliko da bi se tako brzo vratilo.
Je li interes samo ekonomski ili i bankarski kad je Agrokor u pitanju?
Ja vidim ovdje jedan dio političkog utjecaja, posebice Putina i Kremlja na Hrvatsku. Najlaške je ući u maloprodajni lanac i zavladataati na mala vrata hrvatskim gospodarstvom.
Jesu li velike tvrtke iz koncerna Agrokor u velikoj opasnosti?
Tvrtke koje proizvode u sustavu Agrokora nisu ni u kakvoj opasnosti, po meni je opasnost za stotinjak zaposlenih u Agrokorovom neboderu, u upravi koncerna, ali za radnike ne vjerujem da su u opasnosti, ali se treba boriti za njih.
Što je s uvozom?
Uloga Vlade su mali proizvođači, kojima otpis od 20 posto znači bankrot i poljoprivredni proizvođači, njih se mora spasiti. Agrokor mora sam naći modele restrukturiranja, koje neće doći preko noći.
Nacionalizacija? In & out model?
Ne znam koji je to zakonodavni model, da država uđe i sanira pa proda ili proglasi stečaj. To se događa u SAD-u, ali to hrvatsko pravosuđe ne prepoznaje.
Zašto se onda dogodio tajni sastanak Vlade i vjerovnika?
Zato što su sad lokalni izbori, a ljudi nemaju dobro mišljenje o Ivici Todoriću, a HDZ-ovoj je Vladi stalo da se okoriste o njega, ali to je isključivo kupovina novih cipela.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
