Bivši hrvatski nogometni reprezentativac Ivan Klasnić tijekom boravka u Hrvatskoj za Večernji list je govorio o presudi protiv liječnika koje tereti za gubitak dvaju bubrega.
“Nema ništa novo u vezi s mojim zdravljem, idem na dijalizu i čekam novi bubreg”, rekao je nogometaš koji posljednjih osam mjeseci tri puta tjedno u bolnici u Hamburgu provodi po pet sati.
“Ili sam na mobitelu, ili gledam TV, ili slušam glazbu, razgovaram telefonom, rješavam neke stvari koje moram obaviti, spavam i to je otprilike to”, rekao nam je Klasnić, koji prije svakog putovanja mora unaprijed dogovoriti termin u bolnici zemlje u koju putuje.
VEZANE VIJESTI
Prilika da se svi hrvatski državljani, bez obzira na to gdje žive, mogu prijaviti na hrvatsku transplantacijsku listu znatno će olakšati 37-godišnjem sportašu rođenom u Hamburgu. U Njemačkoj bi, kako se pisalo, novi bubreg mogao čekati i do sedam godina, a kod nas otprilike godinu dana. Ivanu će to biti treća transplantacija, a do svega, kaže, ne bi došlo da ga liječnici kluba Werder Bremen, za koji je igrao od 2001. do 2008., nisu pogrešno liječili. Štoviše, umjesto odgovarajuće terapije davali su mu lijek za ublažavanje bolova koji je još više oštetio bubrege. Slaba funkcija bubrega otkrivena je tek 2005., kad je Ivan završio u bolnici zbog slijepog crijeva.
Nogometaš koji je bio na vrhuncu karijere i pred kojim je bila blistava sportska budućnost odlučio se fokusirati na zdravlje i oporavak, ali i istjerati pravdu. Da su liječnik Götz Dimanski i internistica Manju Guha krivi, dokazano je i sudskim putem.
Nakon gotovo devet godina krajem ožujka donesena je nepravomoćna presuda da su spomenuti liječnici, koji i danas rade u klubu, počinili grube liječničke pogreške i odgovorni su za gubitak bubrega te za svu materijalnu i nematerijalnu štetu koju je Ivan pretrpio.
Na prvoj transplantaciji 2007. Ivanu je donor bila majka Šima, no tijelo je odbacilo donirani organ. Tri mjeseca nakon toga bubreg mu je donirao otac Ivan. Odustajanje za njega nije dolazilo u obzir, u najgorim trenucima snagu mu je davala vjera, ali i obitelj, osobito danas desetogodišnja kći Fabienne Coleen koju je dobio u braku s bivšom suprugom, Njemicom Patricijom, od koje se razveo nakon osam godina braka. Tri mjeseca nakon transplantacije počeo je trenirati, a 10 mjeseci poslije vratio se na teren kao jedini profesionalni nogometaš s presađenim bubregom u svijetu.
Iako je već tada znao da ga čeka još najmanje jedna transplantacija, ovakav rasplet, i to tako brzo, nije očekivao. Stariji brat Josip ne može biti donor, kako su planirali, jer su već stvorena antitijela protiv doniranih bubrega članova obitelji, stoga Ivan mora čekati i nadati se da će se brzo pronaći odgovarajući organ.
“Inače sam pozitivan, volim se smijati i ne misliti negativno. Kći mi daje veliku snagu, obitelj također. Zašto bih se prepustio, želim živjeti još sto godina”, rekao je sportaš koji će u Hamburgu s obitelji proslaviti Uskrs, piše Večernji list.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
