Kad pitate prosječnog birača kakvog političara želi - odgovorit će vam poštenog. No kad glasa, poštenje je manje važno. Radije će zaokružiti "onog koji krade - ali i nama dade". I posljednji lokalni izbori bili su uspješni za brojne političare s teretom ozbiljnih sumnji na liku i djelu.

Prvi krug lokalnih izbora – opet je u nekim sredinama pokazao da glasači malo mare za otvorene pravosudne procese poput istraga, optužnica i suđenja. Demonstriraju li glasači na izborima zapravo presumpciju nevinosti ili postoje drugi razlozi zbog kojih – unatoč otvorenim sudskim pričama – ipak daju mandat optuženicima? Na ovim su im izborima u nekoliko slučajeva dali priliku za nastavak mandata ili povratak u političku arenu.

Evo primjera. Milan Bandić koji je uhićen 2014. godine i od tada su protiv njega podignute dvije optužnice – doduše još uvijek nepravomoćne – u Zagrebu je unatoč tome dobio više od 101 tisuće glasova, odnosno gotovo 31 posto.

U drugi krug birači iz Varaždina poslali su Ivana Čehoka kojemu se na Županijskom sudu u Zagrebu sudi u dva predmeta povezana baš s njegovim ranijim obavljanjem gradonačelničke dužnosti. Ipak, više od 8 tisuća Varaždinaca koji su izašli na izbore, odnosno njih 41%, dalo mu je glas.

A unatoč suđenju koje mu je počelo još 2014. godine Ivica Kirin premoćno je pobjedio već u prvom krugu. Čak 61 posto birača želi ga za gradonačelnika.

Također, zanimljivo je u Metkoviću prošao i još jedan vlasnik optužnice – Stipe Gabrić Jambo. Osvojio je 13 posto glasova, što mu nije dovoljno za gradonačelnika no njegova lista odlučivat će o vlasti u Metkoviću. Tisuću i 80 glasača dalo mu je priliku da bude važan faktor u koaliranju.

U prošlosti je bilo još primjera: HNS-ov Andro Vlahušić na ovim lokalnim izborima nije se mogao kanididrati zbog novog Zakona – tzv. Lex Vlahušić – koji mu to zabranjuje jer je pravomoćno presuđen.
No, jedne je izbore ranije dobio dok je suđenje trajalo, a druge nakon što je pravomoćno proglašen krivim; tada je dobio u drugom krugu 50 posto glasova.

Zatim, tu je zadarski doajen HDZ-a Božidar Kalmeta. U trenutku kada je protiv njega otvorena istraga i podignuta optužnica bio je gradonačelnik, i na redovnim parlamentarnim izborima treći na listi. S još nepravomoćnom optužnicom osvojio je 11.190 glasova što je bilo 10 posto od onog što je lista osvojila. S druge strane, na prijevremenim izborima lani HDZ ga uopće nije stavio na listu – niti ga je kandidirao na ovim lokalnim izborima. 

Dakle, iako građani često u raznim istraživanjima ističu korupciju kao problem – na izborima, očito, sumnju u korupciju ne smatraju problematičnom. I ne kažnjavaju je, već nagrađuju mandatima. Teorijski gledano, reći će analitičari, to se može objasniti na brojne načine: jedan od njih je da nemaju dovoljno informacija. Ili imaju stav “možda je uzeo sebi, ali je nešto i napravio” ili pak jednostavno misle da bi novi bio još gori ili prekinuo neke dotad utvrđene povlastice.

A neki politički analitičari pak smatraju da su konkretni slučajevi ovih lokalnih izbora i rezultat nepovjerenja u pravosuđe.

A to je pak stanje koje u Hrvatskoj već tradicionalno. Da ne kažem trajno. Nepovjerenje građana u pravosuđe krajem prošle godine – bilo je veće nego prije 6 godina. Pokazalo je to istraživanje Ipsosa za Ministarstvo pravosuđa – po kojem 59 posto ispitanih ne vjeruje sudovima, a čak 54 posto državnom odvjetništvu – tijelu koje pokreće sve te procese.

Osim što većina ispitanika smatra da samo pravosuđe loše funkcionira i da je previše sporo – čak 51% njih sumnja u korupciju na sudovima i državnim odvjetništvima. Čak 48 posto uopće ne vjeruje u njihovu neovisnost. Uvjereni su, naime, da nisu oslobođeni političkih pritisaka. I zapravo većina ispitanika – 48 posto – smatra da je to tako godinama i da se ništa na bolje ne mijenja. 27 posto ispitanika ipak misli da je krenulo na bolje.

Pogledajte prilog.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.