Uoči hrvatske premijere predstave "A gdje je revolucija, stoko?", koja će se održati 15. siječnja u Zagrebačkom kazalištu mladih, umjetnička organizacija Montažstroj najavila je da će se 'samoukinuti' ukoliko ne uspije dobiti prostor za svoj rad i riješe svoj dugogodišnji status beskućnika.
Najavljujući svoju novu predstavu, koja razotkriva lažna obećanja umjetnosti da svojim buntom može promijeniti sustav u kojem živimo, njezin redatelj Borut Šeparović podsjetio je kako još od osnutka prije 25 godina Montažstroj nema prostor za rad u kojemu bi se mogli svakodnevno susretati s brojnim suradnicima koji sudjeluju u njihovim projektima, a koji ne mora nužno biti kazalište ili pozornica.
Dobili smo čestitke za rođendan, ali ne i pravu volju za rješavanje statusa, ako se nešto ne riješi teško ćemo nastaviti raditi, rekao je Šeparović na konferenciji za novinare, izvjestivši o započetom složenom procesu dobivanja prostora. Umjetnik se ne može samoukinuti, ali umjetnička organizacija može odlučiti da tako dalje ne ide, istaknuo je.
VEZANE VIJESTI
Šeparović kaže da će, ako ikada dobiju prostor, to biti pod uvjetom da su dužni samo građanima koji zapravo financiraju njihov rad, jer nisu spremni na kompromise ili autocenzuru jer to nije njihova “privatna prčija”.
Po njegovim riječima, upravo zbog toga rade projekte u kojima se javnost može prepoznati, a isti je slučaj u novoj, već rasprodanoj predstavi za koju se zbog problema s prostorom još ne zna hoće li i gdje biti izvedena nakon ZKM-a.
“A gdje je revolucija, stoko?” predstava je o montiranoj snimci njihove predstave “MČŽPC” koja je zabranjena zbog kršenja autorskih prava pojedinih pjesama s “Paket aranžmana”, predvodničkog albuma ‘novog vala’. Izvođački kolektiv te predstave, “Zbor Malih Ljudi”, putem kojega su obespravljeni članovi hrvatskog društva, starci, lezbijke, radnici, Srbi, žene, crnci izvodio je pjesme i digao glas protiv nepravde i rasplamsanog fašizma. S obzirom na to da je repertoar borbenih pjesama cenzuriran, od predstave su ostali samo digitalni ostaci, koji će se prikazati u novoj predstavi.
Revolucija je potrošena riječ, kao i bunt koje se povezivao uz ‘novi val’, punk ili Dylana, jer iako se možda glazba iskreno povezuje s buntom kada se radi o prodaji on postaje upitan, rekao je Šeparović. Kazalište u tom smislu nije puno različito, jedino št nije toliko pop i danas se obraća manjem broju ljudi, eliti, dodao je.
Jedan od izvođača Ante Perković ocijenio je kako je “A gdje je revolucija stoko?” još polemičnija od prethodne predstave čijom se sudbinom i idejom bavi kroz propitivanje osobnih pitanja komodifikacije i konformizma. Glazba jugoslavenskog novog vala trebala bi biti dio zajedničke baštine, no shvatili smo da je to naše gledanje romantično i da je ta želja postala nelegalna, ustvrdio je.
Nataša Mihoci, također izvođačica, smatra kako ta predstava sažima 25 godina umjetnički angažiranog djelovanja Montažstroja i sve ono čime se osobito bavio proteklih godina u radu s beskućnicima, napuštenim psima, nezaposleniim ženama i nezaposlenim mladima te generacijom 55+. Pitanje iz naslova provlači se kroz sve projekte Montažstroja, jer se uvijek pitate o svojim učincima na društvo i može li se umjetnošću nešto promijeniti, napomenula je, dodavši kako je ipak bolje postavljati pitanja nego raditi umjetnost koje ima zabavnu funkciju.
Naslov “A gdje je revolucija, stoko?” poznati je zagrebački grafit nepoznatog autora koji je, u vrijeme posvemašnje studentske apatije sredinom devedesetih, napisan na zidu jednog studentskog doma.
