Ako živite u Zagrebu, i vaše dijete boravi u nekom od gradskih vrtića, za njegov 10-satni boravak platit ćete, ovisno o visini primanja, između 150 i 600 kuna.
Usto, postoji mogućnost ostvarivanja dodatne olakšice, ali i oslobađanja od plaćanja kada je riječ o djeci s teškoćama u razvoju i djeci iz obitelji teškog socijalnog stanja. Usprkos činjenici da su u kriznim godinama mnogim pulskim roditeljima prepolovljena primanja, da mnogi plaćaju visoke rate stambenih kredita za jedinu nekretninu kojom su riješili stambeno pitanje, da su mnogi podstanari, u Puli visoka cijena vrtića ne samo da se ne smanjuje, nego raste, pa tako roditelji od siječnja, umjesto 650, plaćaju 690 kuna.
PROČITAJTE JOŠ
U vremenima krize čak je i 40 kuna mnogima puno, no, to je tek jedno u nizu poskupljenja od 2000. godine, kada je 10-satni boravak za 21 dan boravka u vrtiću koštao 473 kune. Isti je program u siječnju 2008. poskupio s 514,5 na 589,5 kuna, da bi 2010. cijena skočila na 650 kuna, a od početka ove godine na – 690 kuna. Osim konstantnog rasta cijena, prava se režu pa tako roditelji moraju plaćati punu cijenu boravka čak i kada su djeca odsutna zbog bolesti, što ranije nije bio slučaj. Također, uvodi se HACCP sustav, pa se roditelji prisiljavaju donositi u vrtić plastične čaše umjesto dotadašnjih metalnih, a zabranjuje se i odnošenje popodnevnih obroka koje djeca nisu stigla pojesti, poput jogurta i keksa, što ranije, također, nije bio slučaj. Da situacija poprima bizarne razmjere, svjedoči i iskustvo jedne majke koja je morala pričekati odvođenje djeteta iz vrtića sve dok ono do kraja nije pojelo keksić koji je imalo u rukama. Roditeljima, naravno, nije dozvoljeno niti odnošenje kuhanih obroka kući u danima kada je dijete odsutno, iako su te obroke platili, piše Glas Istre.
Djeca moraju biti na ‘godišnjem’ minimalno 22 dana
Burnu reakciju mnogih izazvala je odluka po kojoj dijete mora biti na tzv. godišnjem najmanje 22 dana u komadu da bi cijena boravka jednom godišnje bila umanjena za 50 posto, i to pod uvjetom da se svih 22 dana iskoristi u istom mjesecu, jer ukoliko se odmor razlomi na kraj jednog i početak drugog mjeseca taj je popust već teže ostvariti. Osim toga, nezadovoljni su i ukidanjem kriterija po kojem prednost pri upisu u vrtić imaju djeca koja stanuju u kvartu u kojem se taj vrtić i nalazi. Tako se događalo da dijete koje stanuje sto metara od vrtića u središtu grada ostane neupisano u taj vrtić, ali mu se ponudi mjesto u Šijani.
Usporedbe radi, u zagrebačkim gradskim vrtićima, gdje je također uveden HACCP, ne postoji obveza donošenja plastičnih čaša koje ugrožavaju okoliš, niti se roditeljima zabranjuje odnošenje nepojedene užine.
”Smatramo da su roditelji partneri dječjem vrtiću i sve što donose nije prisila, nego donose dobrovoljno da bi djeca imala kvalitetnije uvjete. U principu, vrtić je dužan osigurati sve potrebno za provođenje programa. Ukoliko je dijete manje pa dulje spava ili roditelj dođe po njega prije nego što je pojelo užinu, u tom slučaju može ponijeti obrok”, kaže Dinko Vukelić, zamjenik pročelnika Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Zagreb, koji napominje da u Zagrebu zasad ne razmišljaju o poskupljenju vrtića.
