RH i dalje nema važeći Nacionalni plan za suzbijanje diskriminacije, ali ni migracijsku politiku, istaknula je u svom godišnjem izvješću pučka pravobraniteljica Lora Vidović.
Ured pučke pravobraniteljice je u prošloj godini otvorio 5.433 predmeta u 50 gradova i sela u kojima je istraženo više stotina sudionika, nadležnih tijela javne vlasti, organizacija civilnog društva, sindikata, sveučilišta i vjerskih organizacija.
Najviše predmeta otvoreno je zbog diskriminacije po različitim područjima (387 predmeta), pravosuđa (320), radnih i službeničkih odnosa (294), zdravstva (218) i postupanja policijskih službenika (203). Skoro 90 posto pritužbi su podnijele fizičke osobe, na vlastitu inicijativu ured je pokrenuo 87 postupaka, gotovo polovica ukupnog broja pritužbi je stigla iz Zagreba kojeg u stopu prate Splitsko-dalmatinska, Primorsko-goranska i Osječko-baranjska županija.
VEZANE VIJESTI
Pučka pravobraniteljica tvrdi kako je nedostajalo dijaloga u javnom prostoru, izražavana je netrpeljivost prema manjinama, dok su organizacije civilnog društva izložene financijskom, a neovisne institucije političkom pritisku. Godinu je obilježila i stagnacija u razvoju javnih politika uslijed skromne zakonodavne aktivnosti, ali i izostanka rada na strateškim dokumentima, uključujući i one koji se odnose na zaštitu ljudskih prava. Hrvatska, podsjeća, nema važeći Nacionalni plan za suzbijanje diskriminacije ni migracijsku politiku, dok mnoge politike tek treba po prvi put izraditi, poput one za socijalno stanovanje.
Nejasna granica javnog i privatnog zdravstva
“Nejasna je granica između javnog i privatnog zdravstva što je siromašne građane stavilo u nepovoljniji položaj, a tijekom 2016. godine su povećane liste čekanja pa su pravovremeni zahvati i pregledi često nedostupni onima koji ih ne mogu platiti. Dobar dio zdravstvenih usluga ne mogu koristiti ni stanovnici ruralnih područja i otoka, gdje su prisutne i poteškoće u pružanju hitne pomoći, a suočavaju se i s nedostupnošću ili neadekvatnošću mnogih drugih javnih usluga, uključujući promet, električnu energiju ili vodoopskrbu te socijalne usluge, što dodatno otežava gospodarski napredak i potiče daljnje iseljavanje”, upozorava pravobraniteljica.
U svom izvješću navodi i da su osobe starije životne dobi jedna od najranjivijih skupina društva pa tako više od pola milijuna umirovljenika prima mirovinu manju od 2.000 kuna, a čak 94.000 njih manje od 500 kuna što im ne omogućuje minimalne uvjete za dostojanstven život. Veliki broj pritužbi pučkoj pravobraniteljici upućen je zbog radnih i službeničkih odnosa, a svaka treća pritužba na diskriminaciju u području rada i zapošljavanja.
“Mnogi radnici i nezaposleni nisu dovoljno upoznati sa svojim pravima ili svoj problem ne žele prijaviti, zbog velikih troškova sudskih postupaka ili dodatne viktimizacije. Promjene u mjerama aktivne politike zapošljavanja dodatno su otežale položaj osoba koje se prvi put zapošljavaju, dok još uvijek nije iskorijenjena praksa neisplate plaća radnicima. Tržište rada (pre)starima smatra čak i one starije od 50 godina, koji čine 40 posto svih radnika proglašenih tehnološkim viškom.
Srbi i Romi najizloženiji etničkoj diskriminaciji
Etnička diskriminacija ostala je najbrojnija u pritužbama na nejednako postupanje, a najizloženiji su joj pripadnici srpske i romske nacionalne manjine, što potvrđuju sudska praksa i istraživanja”, ističe pučka pravobraniteljica.
Pripadnike srpske manjine učestalo se kolektivno izjednačuje s agresorima na Hrvatsku, upozorava pučka pravobraniteljica i dodaje da su zbog nerazvijenosti povratničkih područja često izloženi siromaštvu.
Romi stanuju u potpuno neadekvatnim uvjetima, u izoliranim naseljima i gotovo bez ikakve infrastrukture, što onemogućuje njihovu integraciju pa se susreću sa značajnim preprekama u obrazovanju i uključivanju u tržište rada, ali i za suživot s ostatkom stanovništva.
Sustavan i učinkovit plan integracije izbjeglica i imigranata, smatra pučka pravobraniteljica, jedan je od najvećih izazova u području migracija, pri čemu još uvijek nisu na adekvatan način osigurani osnovni uvjeti njihovog uključenja u društvo – učenje jezika i obrazovanje.
“Nacionalni preventivni mehanizam nije zabilježio sustavne pomake na bolje, iako ni 2016. nisu uočena postupanja koja mogu predstavljati mučenja. No, jesu ona koja mogu predstavljati neljudska ili ponižavajuća postupanja, kao i kršenja prava zatvorenika, istražnih zatvorenika, uhićenih i zadržanih osoba, smještenih u psihijatrijskim ustanovama, odjelima bolnica i domovima za starije i nemoćne, kao i u tranzitnom centru te prihvatilištima za strance i tražitelje međunarodne zaštite. Istražni zatvorenici, za koje vrijedi presumpcija nevinosti su u nepovoljnijem položaju od zatvorenika, kojima je krivnja dokazana, što je primjetno, primjerice, u ostvarivanju prava na kontakte s vanjskim svijetom”, stoji u izvješću.
