Komunikacijska stručnjakinja Ankica Mamić gostovala je u Novom danu i komentirala komunikacijsku strategiju političara i političkih stranaka u Hrvatskoj.

Kad je riječ o komunikacijskoj strategiji da se odustane od kandidature za sjedište Europske agencije za lijekove, je li neobično da se odustalo nekoliko sati prije objave odluke?

Ja bih rekla da je tu napravljeno puno propusta, stvorena je slika da je uopće moguće Zagrebu to dobiti, a bilo je realno nemoguće. Drugo, sama aplikacija je bila nedovoljno stručno napravljena, bilo je puno rubrika u kojima mi nismo ispunili tražene podatke. Stvorila se slika da smo dovoljno kompetentni na drugoj strani i da uopće ne trebamo sudjelovati. Naravno da moramo sudjelovati, dolaziti s nekakvom agendom. Činjenica je da je iz Europske komisije bilo indikacija da će nove agencije dobivati zemlje koje nemaju niti jednu agenciju, ali ovo je objektivno za Zageb bio prevelik zalogaj. Sad opozicija inzistira da je to zato što je Vlada loša, ali to nije zato, nego zato što Hrvatska nije pozicionirana i nema adekvatan imidž.

U odustajanju od kandidature kritizirana je Europska komisija i tvrde da je bilo pritisaka i zakulisnih igara.

Ja mislim da je to loše, bez obzira što je bilo pozadinskih igara i lobiranja, ono je legitimno i legalno, ali nije Hrvatska država koja treba dijeliti packe. Kad se ušlo u proces, trebalo je i dostojanstveno izgubiti.

Zašto je cijeli proces bio loše komunician i organiziran?

Teško je govoriti, u biti ne znamo što se točno sve događalo, tko su ti ljudi koji su pisali prijavu, po kojem je kriteriju izabrana zgrada koja je trebala biti sjedište agencije. Ono što se meni uvijek čini da je naša dužnost, nas kao države, jer kandidatura je državna, iako je gradonačelnik kad je išao na prvo predstavljanje stavljao Zagreb u prvi plan, a sad kad je povučena Zagreb pada u drugi plan i tvrdi da je to bila kandidatura države. Naša je dužnost napraviti najbolje što znamo, a znam da imamo kvalitetnih ljudi u Hrvatskoj.

Je li bila pogreška slati Milana Bandića i ministra Milana Kujundžića u Bruxelles na predstavljanje kandidature?

Ja mislim da je pogrešno, s jedne strane treba dati kredibilitet kandidaturi slanjem najodgovornijih ljudi iz područja, u tom smislu potpuno je logično što su poslani. Drugi je problem što oba ne govore na engleski i puno stvari se ovdje događa na margini, izvan same prezentacije. Mislim da je to prilično teško ako ne govorite nijedan strani jezik i u tom smislu bih taj tim ekipirala jače, sigurno dva ključna nositelja, a prezentacija se može napraviti tako da oni budu autori, a da prezentira netko tko se u socijalnom smislu lakše snalazi u Bruxellesu.

Ima li Vlada komunikacijsku strategiju?

Mi nemamo komunikacijsku strategiju. Zadnja dva cilja su bila ulazak u Europsku uniju i NATO. Po meni to nije cilj, to je način da bi se došlo do cilja. Mi kao društvo nemamo jasno artikulirane ciljeve, nemamo minimalni konsenzus o predmetima koji bi trebali biti elementarni. O nekim temama se ne bi trebala voditi politička bitka, jedna od tih tema su i ciljevi društva.

Je li iz posljednjih događaja upitna hrvatska vjerodostojnost?

Ja bih rekla da mi ne radimo aktivno na reputaciji i činjenica da ne radimo zapravo u velikoj mjeri utječe da gubimo i arbitražne postupke, jer sudski postupci su u velikoj mjeri utjecani i onime kako koga javnost doživljava. Suci su isto ljudi koji drugi dan sjede s prijateljima i razgovaraju o tome i ako država ima određen ugled i reputaciju, sigurno će biti barem u ravnopravnoj situaciji sa svojim oponentom u političkom smislu. Hrvatska sigurno ima problem sa svojim imidžom. Mi smo zemlja koju više vole obični ljudi, to se vidi prema turističkim rezultatima,  svi su tužni kad odlaze iz Hrvatske. Mislim da time treba aktivno upravljati i na tome raditi.

EMA i arbitraža sa Slovenijom slični su slučajevi. Hrvatska je izašla i u arbitraži, ali i odustala od kandidature. Je li to dobra strategija?

Ja bih ekla da je to taktika, ne strategija. To su dva različita slučaja. Što se tiče arbitraže, činjenica je da su arbitri uhvaćeni u nečasnom odnosu sa slovenskim dužnosnicima. Hrvatska je imala dva izbora, da taj element koristi kao prednost i pritišće suce u arbitraži i drugi je bio izlazak iz arbitraže. To je bila jednoglasna odluka Sabora i to ne možemo uspoređivati s izlaskom iz natjecanja za EMA-u. Nismo mi izgubili ovu kandidaturu zato što je vlast loša niti zato što nismo dovoljno dobri, izgubili smo jer nismo pripremili kandidaturu, nismo lobirali niti učinili išta. Mislim da je tu tom postupku ovo jako loša odluka.

Kakva je komunikacija Vlade oko vraćanja Ine u hrvatsko vlasništvo?

To nije nikakva strategija, ja bih rekla da je to bio spin i izjava koja je trebala ublažiti javnost pred gubitak arbitraže. Takve ozbiljne projekte, zahtjevne, koji se vode poslovno, a onda komunikacijski, nisu nigdje ni blizu realizacije. Vlada sad govori da će imenovati savjetnike za MOL. 

Što je temeljni razlog loše komunikacijske strategije Vlade?

Apsolutno utječe i mislim da je to rezultat koji je donijela vlada Zorana Milanovića, koja je zabranila državi i državnim kompanijama angažiranje PR stručnjaka. Drago mi je što je ministrica Dalić tražila izuzeće za svoje ministarstvo. Ne možete imati u državnom sektoru zaposlene ljude koji ne mogu adekvatno voditi komunikaciju ministarstava. Glasnogovornik u Hrvatskoj ne sliči na ono što su oni u razvijenim državama koji našu struku i poznaju i cijene i mislim da Vlada nije u tom smislu odgovorila i time sebi rade probleme, loše se komuniciraju politike i dobri potezi, a loši ionako nađu svoj put do javnosti. Mislim da bi pomoglo Vladi da ima stručni tim za komunikaciju i time bi i društvo bilo bolje.

Treba li Vladi krizno komuniciranje?

Ja bih rekla da su sve vlade stalno u krizi, jer svaki dan ima događaja koji nisu u okviru poslovanja. Sigurno je da u Vladi postoji potreba za savjetovanje u kriznim komunikacijama.

Jesu li za Vladu štetne izjave poput one ministra Kujundžića da nijedna zemlja nije dovoljno bogata da liječi sve?

Sigurno da su štetne, iako treba reći da je jako važan kontekst, a i to je razlog zašto ministri trebaju savjetnike. Kujundžić je imao dobru namjeru, htio je reći istinu, da je prorčun ograničen. To je samo još jedan dokaz da je adekvatna komunikacija imperativ svakog uspjeha u politici.

Kako komentirate sukob predsjednice i premijera?

Evidetno je da oni nemaju dobar odnos, to je vidljivo iz njihova govora tijela. Svaki put kad se nalaze zajedno na nekom događaju, ne sjede jedno do drugoga. Uvijek između njih sjedi netko, tko služi kao tampon zona. Mislim da to nije dobro za institut povjerenja u politiku, oni bi trebali to nadići i surađivati u interesu građana ove zemlje.

Je li predsjednica počela pretkampanju?

Ona je sigurno u nekom vidu kampanje. Što se tiče govora u Opatiji, ne bih rekla da je to bila ekstremna kritika Vladi, rekla bih da je netko sažeo stvarno stanje gospodarstva i politike.

Ovih dana se Ivan Vrdoljak vraća na čelo HNS-a. Kako to komentirate?

Odabir Vrdoljaka pokazatelj je da u toj stranci nema liderskog materijala. Štromar je, kad je dobio poziciju u Vladi, očito izgubio interes baviti se strankom. S druge strane, Vrdoljakovo lobiranje protiv HDZ-a, a najjače je i napadao Vladu, sigurno ne pomaže dojmu njegove vjerodostojnosti i to vidimo po rejtingu HNS-a.

Postoji li lider oporbe?

Davor Bernardić je lider oporbe, sviđalo se to nama ili ne. On je najjači zastupnik u Saboru i trebaju mu ozbiljni savjetnici koji će ga ozbiljno uputiti.

Što će biti teme koje će zahtijevati ozbiljnu komunikacijsku strategiju u Hrvatskoj?

Rasplet situacije oko Agrokora, zasigurno. Iduće godine završava lex Agrokor i tada ćemo vidjeti jesu li očuvana radna mjesta i ispunjeni ciljevi koje je izvanredna uprava stavila pred sebe. Prvi put imamo pravi globalni događaj u Hrvatskoj. Agrokorovi dugovi su raspoređeni po cijelom svijetu, najmanje ih ima u Hrvatskoj. Druga stvar je hoćemo li uspjeti promijeniti investicijsku klimu, u Hrvatskoj je ona dosta loša, imamo jako malo investicija i moramo privući puno više, jer su domaće kompanije podkapacitirane. Strah od stranaca je iracionalan, oni jedini mogu donijeti novac i treba ih pustiti da investiraju i ostvaruju prihode.

Je li Rosnjeft ključna odluka za Inu?

Vidjet ćemo koliko je to ozbiljno. Američka veleposlanica je rekla da postoji i zapadni interesent za kupnju MOL-ovih dionica. Trebamo donijeti odluku što želimo, je li to isplativo i održivo i kakvog partnera želimo.

Tko će dobiti gašenjem istražnog povjerenstva, vladajući ili oporba?

Mislim da će dobiti građani, jer je to postalo negledljivo. Istražno povjerenstvo je mogla biti točka na kojoj bi se dogodila neka katarza, gdje bi se neki proces razotkrili. Ta je mogućnost ubijena čim se vidjelo koji su ljudi imenovani na čelna mjesta. Svi zaslužujemo jednu vrstu katarze, ali ona se na ovakav način neće dogoditi.

Hoće li vladajuća većina trpjeti posljedice zbog te odluke?

Od nje trebamo očekivati da poštuju zakone, a ako je zakon takav i nije promijenjen, a kaže da rad povjerenstva prestaje trenutkom početka sudskog procesa. Imamo pravnike koji se ne slažu. Tu bi trebalo tražiti stvarno pravno tumačenje i o tome poslati poruku.