‘Povlačenje Hrvatske iz kandidature za Europsku agenciju za lijekove, na sam dan odlučivanja, javna je blamaža Vlade RH. Nažalost, ni prva ni posljednja. Ako kriteriji nisu bili pravedni ili transparentni, oni su se odnosili na sve zemlje, pa je povlačenje kandidature i pozivanje na te iste kriterije samo smiješno zavaravanje hrvatske javnosti’, kažu u stranci Pametno.

”Ministar Kujundžić iz dana u dan niže nove ‘bisere’, pokazujući tako svoju nesposobnost i manjak empatije. U Briselu, hrvatski ministar zdravstva, predstavljajući kandidaturu za novu lokaciju Agencije, unatoč našem dugogodišnjem iskustvu u Agenciji za lijekove i medicinskim proizvodima i ekspertnom znanju, ništa od toga nije adekvatno istaknuo. A osjećaj da upravlja sektorom o kojem doslovno ovise životi naših sugrađana, jednostavno nema”, kaže Maja Vehovec, potpredsjednica Pametno i dodaje:

”Izjava kako nitko nije dovoljno bogat da liječi svu djecu je skandalozna u više dimenzija. To je odraz neznanja i nebrige u javnoj komunikaciji prema bolesnicima, posebno djeci. Ne imati za bolesnu djecu, a imati za financiranje malih političkih općina, iritantno je i neprihvatljivo. Imati novca za borbene avione, a ne imati za zdravlje stanovnika zemlje rezultat je loših politika koje zastupa ova Vlada, a ministru ovo nije prva takva izjava”.

U javnim nastupima ministar je više puta ponovio kako nedostaje novca koje je država dužna dati zdravstvenom sustavu. Nikada do sada nije spomenuo kako, po Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, pravo na liječenje imaju svi građani ove zemlje i na koji način može tu zakonsku obvezu pravedno primijeniti na sve građane. Nikada nije spomenuo da zdravstveni sustav mora biti fiskalno održiv, kao i svaki javni sustav, te je stoga njegova dužnost ponuditi rješenja kako to postići, smatraju u stranci.

Umjesto ponude rješenja, navode u Pametno, on izjavljuje kako je zdravstveni sustav odličan, a da je na državi i građanima da ga financiraju bez obzira je li racionalno postavljen, je li troškovno učinkovit, bez obzira kakvi su ishodi liječenja i koliko su pacijenti njime zadovoljni. Dakle, ministar traži više novca, a pritom ne nudi bolji pristup zdravstvenim uslugama, uspješnije liječenje ili racionalnije izdatke. U svim razvijenim zemljama, bez obzira na visinu zdravstvenih izdataka, za svaku jedinicu uloženog novca mjere se ishodi odnosno koliko je zadovoljena potreba građana za zdravstvenom skrbi. Polazi se od pacijenta umjesto od zdravstvene administracije, a ministar Kujundžić olako to zamjenjuje.

”Ne postoji proračun koji može financirati sve zdravstvene potrebe građana, ali može financirati troškovno učinkovite zdravstvene usluge, za ostvarenje najviše zdravstvene koristi za najveći broj pacijenata. Ministar ne zna ili ne razumije da je zdravstveni budžet uvijek ograničen i da se ne može financirati zdravstveni sustav bez praćenja ishoda liječenja i primjene troškovne učinkovitosti, zbog čega bi mu građani, kao odgovorni korisnici zdravstvenog sustava, trebali iskazati nepovjerenje”, zaključila je Vehovec.