"Praljkov čin je potez očajnika, opasno je to veličati"

Vijesti 03. pro 201709:42 > 09:43
N1

U TNT-u su gostovali novinari Vanja Moskaljov s Tportala i Jasmin Klarić iz Novog lista.

Je li ono što se dogodilo u Haagu, samoubojstvo generala Slobodana Praljka kukavički čin ili herojski čin?

Moskaljov: To je potez očajnika koji je smatrao da nije kriv i kada je proglašen krivim nije htio s tim više živjeti. Htio je poslati poruku da se ne slaže s tim i da i dalje tvrdi da nije kriv za ratne zločine. Nažalost, veličanje toga kao herojskog i hrabrog čina ne može ostaviti dobre posljedice, to može negativno utjecati na druge ljudi koji su možda u nekim problemima i skloni samoubojstvu i to bi ih moglo prebaciti preko ruba i ne bi se tako o tome trebalo izražavati.

Klarić: Oko toga apsolutno nema nikakve dileme, on je činom zasjenio ne samo priču o žrtvama zločina koji su se nesumljivo odvijali od strane HVO-a nad muslimana i zasjenio je rad haškog suda u posljednjih deset dana. No, bi li pričali o tome da je otrov popio nakon presude Ratko Mladić, bi li ga problematizirali takav događaj na isti način. Možemo reći da je Mladić najgori koljač a Praljak nije ali to je opasna relativizacija. Nijedan sudska presuda nije Biblija i o njima se može raspravljati. Sudska presuda je tu, moralna odgovornost je bez sumnje na strani Praljka, a savko samoubojstvo je u isto vrijeme i herojski i kukavički čin.

Praljak je bio uvjeren u vlastitu nevinost?

Moskovljev i Klarić: Tu nema sumnje. Apsolutno.

Je li neobično, vladao je optimizam uoči presude, da će udruženi zločinački pothvat pasti?

Moskaljov: Optimizam je bio u velikoj mjeri neosnovan jer su prethodne presude u slučajevima Kordića i Blaškića upućivale da je sukob međunarodnog karaktera u kojem je hrvatska vojska sudjelovala i moglo se zaključiti jer su vojskom upravljali Tuđman, Šušak i Bobetkom, iz toga se moglo utvrditi da će da je udruženi zločinački pothvat. Bilo je čudno da u presudi Mladiću nije bilo vrha Srbije na čelu s Miloševićem ali u drugim presdudama se reklo da je zločinački pothvat s Miloševićem htio napraviti Veliku Srbiju, tamo su navedeni i mnogi drugi.

Klarić: Presuda protiv Mladića i Karadžića nije gotova, na prvom je stupnju i može se promijeniti. U slučaju Stanišića i Simatovića također, preko njih je Beograd vršio zločinački pothvat u BiH.

Optužba za rušenje Starog mosta u Mostaru, kako to komentirate?

Moskaljov: Nakon svih tih godina to se vezalo za njega ali sada je utvrđeno da je to bio legitiman vojni cilj jer su preko njega opsrbljivane snage Srbije.

Klarić: Bilo bi dobro da promislimo dokle može ljudksa ludost. Most je bio cilj ali je imao i veliku kulturološku vrijednost i tužno je da se rušio. Rat je zlo i njemu se ne treba nikada pribjegavati.

Nijedna nacija nije zadovoljna radom suda, kako to komentirate?

Klarić: Teško je priznati vlastite pogreške, možda će nove genercacije dođi do trezvenijih zaključaka.

Je li ispunjena svrha Haškog suda?

Moskavljov: I da i ne, nije sigurno postigao ono što su očekivale žrtve ali većina kolovođa zločina je ipak završila u Haagu, najveća imena iz Srbije, Hrvatske i BiH. Većini iz Srbije je presuđeno, jedino se Šešelj izvukao, što je čudno.

Je li ovo presuda Hrvatskoj i bivšem predsjednikuTuđmana?

Klarić: Svakako je presuda za politiku nad BiH, presuda je to jednoj politici prema susjednoj državi. Zastrašujuće je da je gotovo cijela mainstream politička scena stala kontra presude, ne priznaju dio o udruženom zločinačkom pothvatu. Kada se to događalo 90-ih SDP je bio čvrsto u stavu da je Tuđmanova politika pogrešna. Kuharić je upozoravao na to, HDZ se skoro raskolio. I oporbena i vladajuća scena je upozorovala da je to što se radi pogrešno.

Kolika je bila kontrola Tuđmana, Bobetka, Šuška?

Moskavljov: Dokazano je na sudu da su imali kontrolu, postavljali su visoke časnike, snage su bila na teritoriju bez problema. Potpisivao se Washingtonski sporazum kojim je okončan sukob koji je potpisao Franjo Tuđman. Kako je on mogao to jamčiti ako to nije mogao narediti?

Klarić: Bez intervencije iz Zagreba bi se teško mogli obraniti. No dogodilo se to što se dogodlio, radilo se o planu B hrvatske vlasti, o tome je Tuiđman govorio. Mate Boban je govorio da nema svoju politiku već da provodi Tuđmanovi politiku. Imali su kontrolu, u ratnom kaosu nijedan zapovjednik nema apsolutnu kontolu, službeni Zagerb ih nije kaznio. Ako smo svi znali da se zločini događaju onda je nevjerojatno da vlast nije znala.