Komunikacijska stručnjakinja Mirela Holy gostovala je u Novom danu i komentirala aktualne političke teme.

Raste potpora Živom zidu, a pada popularnost najvećih stranaka. Zašto je to tako?

Ja mislim da građani sve veće nepovjerenje osjećaju prema institucijama, a s obzirom da se institucije ustvari poistovjećuju s velikim strankama, najviše s HDZ-om, koji je na vlasti, ali i sa SDP-om kao oporbom, to je rezultat tog nepovjerenja. Ljudi iz izbornog ciklusa u izborni ciklus očekuju promjene, da se provedu reforme, da Hrvatska postane demokratska država. Vidimo da se takvo što ne događa, ne samo iz pozicije zakonodavne i izvršne vlasti, nego je i pravosudna vlast selektivna u primjeni zakona i sve se to odražava na anketama, pa vidimo da se iz mjeseca u mjesec kao najpopularniji političar pojavljuje – nitko. Mislim da će se takva situacija nastaviti i dalje.

Zašto je Živi zid sve popularniji? Je li postao jedina alternativa?

On se sad profilirao kao najutjecajnija prosvjedna stranka, nisu imali priliku biti u vlasti, za razliku od Mosta, koji je u dva navrata imao tu priliku, relativno kratko. Obzirom da pada rast povjerenja građana u institucije države, pa tako i u ove mainstream političke stranke, tako se i naklonost biračkog tijela okreće Živom zidu kao protestnoj stranci.

Kakva će im biti potpora na izborima?

To je teško procijeniti, ovisi kako će se politička situacija razvijati u budućnosti. Ako bi se pojavila nova snaga na ljevici, to bi se odrazilo na rejting Živog zida. Iako, Živi zid uistvari nije lijeva politička opcija, oni su populistička opcija koja u određenim elementima koketira i s desno totalitarnim idejama. Vidjet ćemo kako će se situacija odvijati u budućnosti.

Kad bi osvojili 11 posto glasova, bi li se bez njih mogla sastaviti nova vlada?

Mogla bi se stvoriti svojevrsna velika koalicija. Mislim da to nije toliko nemoguća opcija, kao u vrijeme Zorana Milanovića i Tomislava Karamarka, mada smo vidjeli da je i Milanović u vrijeme pregovora stavio svoj potpis na tu veliku koaliciju, ni takvo nešto u tom trenutku nije bilo isključeno. Vidimo da se Davor Bernardić poprilično otvoreno nudi Mostu. Ja ne bih isključivala mogućnost da dođe do velike koalicije. Moja je procjena da Živi zid ne bi htio ići ni s jednima ni s drugima, bilo bi vjerojatno pokušaja da se kupe određeni mandati i zastupnici iz Živog zida, ali pitanje je bi li HDZ bio uspješan.

Kako komentirate pad potpore Vladi?

To je cijeli niz različitih okolnosti. Nije se odrazila situacija s haškm sudom na njihov rejting, ali moja je procjena da će se odraziti. Imamo kontinuiranu situaciju s Agrokorom, gdje Vlada ne pokazuje preveliku uspješnost u nošenju s tim problemom. Osim toga, vidimo da se obećavalo puno toga u predizbornoj kampanji, a Plenković ne pokazuje kapacitet da provodi reforme. Sad je evidentno da Plenković ne kontrolira situaciju u svojoj stranci, ponaša se kalkulantski. 

Može li doći do promjena u HDZ-u?

Sve dok im predsjednici nose izborne pobjede, oni su uz njih. Obzirom da se počela pomalo topiti podrška Andreju Plenkoviću, jer je više od godinu dana mandata iza njega, vidjelo se da su se birači manje – više razočarali, jer mu se fasada počela urušavati. Ako će ta potpora u javnosti padati, definitivno će HDZ u jednom trenutku promijeniti svog glavnog igrača, ako će to značiti bolju prođu na izborima.

Kakva je uloga Milijana Brkića?

Milijan Brkić pokazuje svoju snagu unutar HDZ-a i mislim da je to veliki problem za Plenkovića, jer on drži teren i tu infrastrukturu. Procjenjujem da još uvijek nema velikih problema za Plenkovića, jer je anketna potpora iznad 30 posto, ali ako počne padati, pojavit će se daleko veći unutarstranački problemi za Plenkovića, a on u ovom trenutku ne drži kormilo. Vidjeli smo situaciju s Vladimirom Šeksom, pa i ovo oko generala, njegova prva izjava bila je potpuno neprimjerena za jednog premijera u Europskoj uniji. Potom je stigla packa iz Bruxellesa i on se povlači. To nije prvi put da se takvo što dogodilo. Hrvatska javnost nije pretjerano sofisticirana u smislu brige da političari budu dosljedni i uz svoje vrijednosne ideale, to je postalo karikaturalno i naravno da to predstavlja u ovom trenutku već problem za Plenkovića. Mislim da će mu sljedeća godina biti zahtjevna, ne bih mu bila u koži, obzirom na situaciju u stranci i u državi. Ima cijelo vrijeme pritisak Agrokora, a znamo na koji je način donesen lex Agrokor. Bit će tu još problema.

Kakvo je stanje u SDP-u? Osniva se Amsterdamska koalicija, a SDP koketira s Mostom. Kakva je uloga Davora Bernardića?

Pokazuje se da ne drži čvrsto kormilo u SDP-u. Tri su ključne stvari, koje su bitne za utjecaj, a on time ne raspolaže. Nema potporu javnosti. Vidimo da je po popularnosti izjednačen sa Zoranom Milanovićem, koji se više ne bavi politikom. Prešišali su ga i drugi političari, koji ne bi trebali biti po popularnosti prije njega. Po negativnosti je odmah iza Plenkovića. Nema podršku medija ni interesnih skupina, jer ga ne percipiraju kao važnog čimbenika. Njegova politička perspektiva nije baš ružičasta, a sve dok je on personifikacija SDP-a, ni SDP nema apsolutno nikakvu perspektivu.

Koji je doseg Amsterdamske koalicije?

Ja bih rekla da se pripremaju za europske parlamentarne izbore. Vidimo da Ivan Jakovčić želi ostvariti još jedan mandat u Europskom parlamentu i procjena je da bez šireg okupljanja neće u tom uspjeti.

Kako komentirate mijenjanje statuta u Saboru i kažnjavanje zbog uvreda?

HDZ pokušava kontrolirati procese. Ne sviđa im se poslovnička odredba da se svako jutro mogu tražiti stanke u ime kluba, a oporba to koristi za govornicu za održavanje press konferencija na različite teme i ja to ne smatram toliko lošim. Možda ovaj način besmislenog repliciranja na neki način treba kontrolirati, ali pravila koja su predložili nisu najbolja varijanta koja idu u pravcu dijaloga.

Kako komentirate rejting predsjednice?

Vidimo da u ovom trenutku Vlada ne uživa veliku popularnost, bez obzira na to što je HDZ najjača opcija. Vidi se da se Kolindi Grabar Kitarović isplatio odmak od strane HDZ-a. S druge strane, ona je uspjela pacificirati odnos s Plenkovićem, da nema više tih problema koji su se činili da bi se mogli produbiti.

Kako komentirate arbitražu sa Slovenijom? Hoće li to dovesti do novih problema u odnosu dvije zemlje?

Koliko je meni poznato, svi međunarodni pravni postupci podrazumijevaju konsenzus. Vidimo da je sami postupak bio kontaminiran i bez obzira na to što je presuda Arbitražnog suda bila takva da je u Hrvatskoj izazvala konsternaciju, moja je procjena da Hrvatska nije toliko loše prošla. Sad je pitanje čiste političke pragme i sigurno Vlada i Plenković neće pristati na to, zbog unutarnjepolitičkih razloga, a manje zato što bi Hrvatska bila na nekom gubitku. Situacija se usmjerava, zbog tih političkih unutarnjih razloga, a ne gleda se širi interes i procjenjujem da je to bildanje mišića i sa strane Slovenaca, ali i zbog unutarnjepolitičkih razloga Hrvatska će se držati svoje priče. Vidimo da je Erjavec zaoštrio i najavio tužbu, mislim da od toga neće biti ništa.

Kakvo je stanje u društvu?

Ja sam jako zabrinuta zbog svega što se događa u društvu i mislim da je ovo jedan jako negativan proces koji se događa i ukazuju na nemoć i nevoljkost politike da se bavi stvarnim problemima društva. Sve ovo što oni dižu na površinu ne rješava nijedan vitalan problem društva. Ni Vlada ni oporba nemaju volje da provedu reforme koje su društvu potrebne i onda se bavimo glupostima i na taj način se zabavlja narod, a on prihvaća takvu igru, i onda se vrtimo u tom krugu. Zašto se ne ugledamo na neke druge države, ja doista ne znam.

Koliko će dugo trajati takvo stanje i hoće li Vlada imati snage za pokretanje reformi?

Potrebno je provesti četiri ključne reforme, a nijedna opcija nije imala volje za to. One su reforma javne uprave, reforma pravosuđa, reforma teritorijalnog ustroja Republike Hrvatske i reforma obrazovanja. Bez njih Hrvatska nema nikakvu perspektivu, ali moja je procjena to ne odgovara HDZ-u, na prvom mjestu, jer su oni na taj način umrežili cijelu Hrvatsku i za njih bi to bilo unutarstranačko političko samoubojstvo. Političari se vode partikularnim interesom, a građani ne kažnjavaju takvo ponašanje na izborima, nego dapače, nagrađuju ga. Dok građani ne odluče promijeniti ovo stanje, ono će ostati ovakvo.