Varaždinski župan i predsjednik stranke Narodne stranke - reformisti, Radimir Čačić, gostovao je u Novom danu i komentirao aktualne političke teme.
Kakav je vaš pogled na godinu koja ostaje iza nas, zašto nisu riješeni najveći problemi, poput Agrokora, Ine, problema granice sa Slovenijom?
Rekao bih da je za Agrokor i sa Agrokorom učinjeno gotovo maksimum, donesene su odluke koje su ustvari bijelo – crne. Agrokor je tu, nije se raspao, nije nestao, radna mjesta su tu i cijela priča se odvija kako je. Postoje realne šanse da završi nagodbom, koja će pretpostaviti otpis na razini o kojoj smo razgovarali. Netko je spomenuo tada 15 posto, a tada sam rekao da ako to bude u okvirima 75-80 posto, da će to biti fantastično. Završit će nagodbom i sustav će nastaviti funkcinirati, radna mjesta su tu, tvornice linije su tu, banke i fondovi koji su to uložili sad će izvršiti otpis. Agrokor je više – manje korektan.
Ina demagoški, populistički, priča za, blago rečeno, naivne glasače. Božićna priča u svoje vrijeme. I tada sam rekao da se takve stvari ne rješavanju da se netko sjeti za Božić dati poklon od par milijardi eura hrvatskom narodu i da od toga ništa neće biti, barem ne u tom roku. Ta se priča razvodnila do te mjere da sad raspisujemo natječaj za savjetnike. Rješavat će neće putem kako je tada rečeno. Je li to najgore, nije najgore. Samo za jako, jako naivne je ono što je tada bilo rečeno bio temelj i za recimo nadu da će se to tako riješiti, iako to nikad ne bi bilo dobro. Najgore što se Ini može dogoditi je da je vodi hrvatska država na način kako vodi javna poduzeća.
Arbitraže, da, opasno, koštat će nas milijarde, izgubit ćemo ih. Ako se ne riješi pitanje Ine paralelno s arbitražom na neki način, onda štete mogu biti još i veće. To je na neki način povezan proces u određenoj mjeri. U svakom slučaju jedna opasno nesposobna, ne mislim da je tu u pitanju korupcija u tom konkretnom slučaju, mislim da je to gola demagogija i neznanje, potezi svojevremeno Vrdoljaka, ta nesposobnost da se kompetentno vode razgovori i pregovori s MOL-om koštat će nas milijarde. Već nas je koštalo, ali ovo će biti još više.
Završava ova godina, kako vidite stanje na političkoj sceni?
Euroizbori su jedna vojna vježba, oni nikome ništa ozbiljno ne znače, stranke uglavnom svoje udarne najjače adute ne šalju u Bruxelles. Jedini koji stvarno ima tu ogromnu strast za Bruxellesom je Ivan Jakovčić. On će sve poduzeti da tamo ostane. IDS sam po sebi, kad su parlamentarni izbori, ne znači nikome ni plus ni minus, jer je u svom prostoru. Kad govorim o europskim izborima, IDS-u treba partner. HDZ će ići samostalno, SDP kako odluči, HNS ne, jer nije nikome više u plusu, nego je u minusu i ta priča će tu završiti. Što se tiče nas i centra, mi ćemo pokušati napraviti komunikaciju s našim kolegama na centru. Svi su dobrodošli osim, naravno, HNS-a. Nismo ni na kakav način zatvoreni za suradnju, a tretiramo to kao izborni test za sutra.
Je li to moguća najava suradnje s takozvanom Amsterdamskom koalicijom?
Amsterdamska koelicija je IDS koji pokušava još nekoga dobiti kako bi Jakovčić dobio još malo glasova da prođe. Ana Mrak ima nešto svojih glasova u Zagrebu, kao pozitivna politička figura i gospođa Puljak u Splitu. Nema tu stranke. Jedina stranka tu je IDS.
Hoće li se reformisti pridružiti tom pokušaju?
Mi objektivno u centru, nekoga tko ima snage i iskustva za vođenje, osim nas i IDS-a ne vidimo nikoga, jer nema, ne postoji netko tko je sposoban za suvislu komunikaciju.
Kolika je realna snaga sinergije četiri stranke centra?
Mislim da to nije ozbiljna tema. Tu postoji HSS kao mogućnost i HSLS, ovisi kako se odluče ići. Ima jakih imena na području sjevera Hrvatske. Vi de facto HDZ-a na sjeveru zemlje nemate i imate jednog SDP-ovog čovjeka.
Kako ocjenjujete rapodjelu mandata za Europski parlament?
Realno, to su samo HDZ i SDP. Sve drugo je pitanje slučajnosti, osim ako se centar ne uspije organizirati.
Što je najvažniji problem iduće godine?
Mora riješiti pitanje Agrokora, o tome uopće ne možemo razgovarati. To je ključna tema. Mora završiti priču s Inom, jer je tu u pitanju arbitraža i daljnje poslovanje. Sad se vidi da sva ta priča s rafinerijama je jedna velika šarena laža, svi koji poznaju naftni biznis i koji su govorili da je to jedna sinusoida, ako se razmišlja strateški, naše rafinerije imaju i tržišnu nišu i mogu biti profitabilne u modernizaciji, ako se na taj način postavi sustav. MOL ga nije postavio. Sad kad je očito tu da su tu doslovno milijarde, a da su modernizirane, dobili bi ozbiljan profit, sad ne poduzimaju ništa, čekaju da se uđe u fazu gubitaka na rafinerijama. Sad treba reagirati. Moramo s vrata skinuti ozbiljne probleme s arbitražom na Srđu, gdje se neodgovornost može platiti ozbiljnim novcem i moramo pokazati sposobnost da pokrećemo ozbiljne projekte. Jedan od tih je tzv. Zagreb na Savi. To je priča koja je teška 1,2 milijarde eura, za koje postoji europski novac, a mi je nismo spomenuli. Na turizmu stati ne možemo, ne možemo na turizmu graditi temelj razvoja zemlje. On je došao do svojih granica. Moramo snažno ojačati prerađivačku industriju. Kozmetička priča s minimalcem je dobrodošla, ali moramo otvoriti i suštinske poteze. Vlada ne smije i ne može izbjeći financijska rješenja.
Hoće li početi gradnja Pelješkog mosta?
Hoće, počet će gradnja i počet će 2018. godine. Nema spora o tome, konačno su valjda i to završili. Sva priča oko toga je politička priča.
Dolazi slovenski premijer Miro Cerar. Hoće li iduće godine biti riješeno pitanje arbitraže?
Do ove nove godine neće biti riješeno, ali i o tome smo isto govorili. Taj tekst sporazuma je najboje što je Hrvatska izborila ikada u bilo kakvim pravnim, izborila je to zato što su slovenci sami sebi zabili no u ležđa takvim ponašanjem .Jedna pametna i odgovorna zemlja koja ne prodaje demagogiju na svoju štetu treba postići sporazum na način da mi to tretiramo kao dogovor, a ne prihvaćanje arbitraže, a oni neka prihvate kao prihvaćanje arbitraže s nekim malim korekcijama, ali da se ne izaziva sukob. Neka svatko čita kako želi, ali u suštini se svodi na to da treba dogovoriti pravo ribarenja.