Gost Novog dana bio je Dražen Ćurić, novinar i politički analitičar, koji je komentirao aktualne teme.

Je li riječ o mini krizi u odnosima Hrvatske i Srbije, zbog izjave Aleksandra Vučića da je više ljudi nestalo iz Srbije, nego iz Hrvatske?

Ja ne bih rekao da je to nova kriza, jer odnosi nisu nikad bili u uzlaznoj liniji. Čini mi se da je pitanje nestalih toliko ozbiljno, da ga je nezgodno i neprimjereno koristiti u dnevno-političke svrhe. Slažem se s onim što je rekla predsjednica, blagdansko vrijeme nije pravo vrijeme da se otvara to pitanje, a čini mi se da će bez obzira na razmirice doći vrijeme kad će se o tim stvarima govoriti otvoreno i kad će se znati koliko je nestalih sa svake strane.

Je li ipak moguć susret početkom sljedeće godine?

U odnosima Hrvatske i Srbije uvijek su iznenađenja moguća. Kako sada stvari stoje, neće se dogoditi sastanak, ali uvijek je moguće.

Kako komentirate rejting predsjednice Kolinde Grabar Kitarović? Krenula je oštrom kritikom Vlade i njezinih poteza, ali činjenica je da je njezin rast rejtinga najznačajniji.

Kad govorimo o rejtinzima u Hrvatskoj, jedno je istraživanje javnog mnijenja, koje odražava realno stanje, a drugo je istraživanje javnog mnijenja koje ide u funkciju formiranja preferencija kod biračkoga tijela i sugeriranja za koga glasati. Meni se čini da je predsjednica u predkampanji i pozicionirala je biračko tijelo i na neki način traži liberalni, centristički, pa i dio lijevih birača. Kritika Vladi pala je na plodno tlo, na kraju krajeva, bila je to opravdana kritika.

Je li sukob predsjednice i premijera stvaran ili se radi o političkom spinu?

Teško je to proniknuti u detalje njihovih odnosa, ali čini mi se da postoje razmirice u političkom djelovanju, premda nisu snažne da bi dovele do ozbiljnijih poremećaja. Prilično je izvjesno da će HDZ stajati iza Kolinde Grabar Kitarović na izborima.

Najznačajniji uspon ostvario je Živi zid. Koliko je on trajan?

Ova kriza u Agrokoru je pokazala da je hrvatsko biračko tijelo nezadovoljno tradicionalnim strankama i očajnički traži treći put. Popularnost Živog zida je teško predvidjeti, ali čini mi se da se može reći da biračko tijelo traži treći put i da će Živi zid i Most na sljedećim izborima dobiti znatno više mandata. Živi zid nema hipoteku sudjelovanja u vlasti i jednostavnije se postaviti kao oporba ne samo HDZ-u, nego i SDP-u. Čini mi se da oni uzimaju biračko tijelo više iz lijevog spektra. Iz nastupa se vidi da se oko ideloških tema ne izjašnjavaju i nisu radikalni, a radikalno kritiziraju gospodarsku situaciju.

Može li se zamisliti budućnost Hrvatske u kojoj bi Živi zid imao odlučujuću ulogu?

Meni se čini da onji imaju dobru strategiju. I sad su se izjasnili da neće u sljedećim izborima ulaziti u koalicije, nego čekaju izborni ciklus i imaju strategiju kakvu je imala Syriza u Grčkoj i koja i danas funkcionira. Ako tradicionalne stranke budu ovako oklijevale i stvarale dojam u javnosti da štite korupcionaške afere, ako ne žele pravosuđe osigurati od pritiska politike, i takav razvoj situacije je moguć.

Ima li Most budućnosti i gdje se pozicionira? Koliko je moguća suradnja s SDP-om?

Most nije iskoristio ovu krizu u Agrokoru koliko je mogao. Po istraživanjima ne stoji toliko loše i mislim da će zadržati biračko tijelo oko 10 posto. Sve oporbene stranke sklapaju koaliciju koja nije materijalizirana, ali ne bih se čudio da Živi zid i Most sklope treću koaliciju.

Koliko je vjerojatno da SDP zadrži rejting?

Ja mislim da su sve lijeve političke snage u Europi u jednoj vrsti političke krize, s tim da SDP ima velikih problema unutar vlastite stranke. Imamo podijeljenost na Bernardićeve i Milanovićeve pristalic.

Može li SDP s Bernardićem osigurati potencijal ozbiljnog konkurenta HDZ-u?

SDP je i sada najjača oporbena stranka i vjerojatno će i nakon izbora ostati najjača oporbena stranka, ali čini mi se nemogućim da se značajno približi HDZ-u.

HDZ ima rejting od 31 posto. Može li stranka biti zadovoljna svojom pozicijom?

Kad se gleda istraživanje, mislim da mogu biti zadovoljni. Ono što im može biti problem jest da nemaju koalicijski potencijal kakav su imali nakon prošlih izbora i teško će stvoriti većinu nakon sljedećih izbora, ako raspoloženje biračkog tijela ostane kakvo je sada.

Što to znači za Andreja Plenkovića i njegovu poziciju u HDZ-u?

Dok je premijer Plenković premijer, dok HDZ-u ide ovako kako ide, mislim da nema ozbiljnijih unutarstranačkih oponenata. Čak i da ih ima, a često se spominje grupacija oko Milijana Brkića, ona nema dovoljno političke snage i političkog kapitala u javnosti i nema raspoloženja u HDZ-u da se ide na promjenu. Čini mi se kao jedan problem koji ga može dočekati to da nije iskoristio prvu godinu mandata, kad je imao najistaknutiju podršku u javnosti da provede neke stvari koje je u Hrvatskoj trebalo provesti u zadnjih deset godina. Agrokor će i dalje okupirati javnost i biti glavno pitanje na svim izborima.

Je li Plenkoviću opasno da HDZ ima stalno biračko tijelo, a njegov rejting pada iz mjeseca u mjesec?

To je bilo za očekivati, ali kad uspoređujemo popularnost Plenkovića, ona se kreće u granicama normale. Najveći problem HDZ-a je loš koalicijski potencijal. Vidjet ćemo kako će proći s najavom nagodbe u Agrokoru, hoće li biti tužbi, a onda će se u drugoj kampanji otvoriti pitanja.

Može li Vlada biti sigurna u većinu do kraja mandata?

Neće biti ugrožena koalicija, ali to je jedan od problema Plenkovića. Mi svi u javnosti percipiramo premijera kao poštenog političara, europskih manira, ali kad pogledate njegove koalicijske partnere, o kojima ovisi opstanak Vlade, to se ne bi moglo reći. Imamo Sauchu, koji je korumpiran, a vjerojatno će neki budući sudski proces reći da je riječ o kriminalnim radnjama, Bandić ima problema s pravosudnim sustavom, i Vrdoljaka, koji nema poseban ugled u javnosti i koji na jednoj strani govori o obrazovnoj reformi, a svi znamo da su pravi motivi ulazak u plinski biznis s kojim ga se povezuje. Mislim da je to meki trbuh koalicije, koju čine partneri koji ne bi bili dostojni da uopće podržavaju Vladu niti da budu zastupnici u Saboru.

Što nas čeka sljedeće godine?

Bez sumnje to je Agrokor, očekujemo nagodbu, ne znamo kako će završiti, koliko će biti nezadovoljnika i tužbi nakon toga. U sljedećoj godini možemo očekivati i nove probleme oko izbjegličke krize, ovo što se događa na granici, bojim se da je uvertira. Jedno je pitanje Agrokora, drugo pitanje izbjeglica i vječni sukob na ovim prostorima između SAD-a i Rusije, kojima je područje bivše Jugoslavije postalo svojevrstan poligon za odmjeravanje snaga.