Gost intervjua tjedna emisije Točke na tjedan bio je predsjednik Srpskog narodnog vijeće (SNV) Milorad Pupovac.

Na tradicionalni božićni domjenak Srpskog narodnog vijeća nije došla predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović, niti nitko od njezinih izaslanika. Kako to komentirate?

“Mi bismo rado da je bila sama predsjednica ili druga osoba koja bi je predstavljala, ali ne možemo drugo reći nego da nam je žao da predsjednica nije mogla biti s nama. Nije na nama da komentiramo zašto nije došla. Bilo bi nam drago podijeliti s njom radost badnjeg dana”.

Predsjednica nijednom nije bila na vašem tradicionalnom domjenku, radi li se možda o osobnom animozitetu?

“Meni nije poznat razlog da bi među nama ili našim institucijama bilo animoziteta. Tamo je bilo ljudi iz veoma desnog i veoma lijevog političkog spektra, i pobožnih kršćana i onih koji brane građanske vrijednosti jer smatraju da je to jedna od civilizacijskih tekovina”.

Jeste li s predsjednicom razgovarali o nesporazumu vezanom za pismo koje ste joj poslali i u kojem ste naveli kako u RH raste mržnja prema manjinama?

“Nije bilo prilike, razgovarao sam s njezinim savjetnicima. Što se tiče krivice, kao što je jučer u propovjedi metropolit zagrebački kazao da uvijek prvo gledamo gdje smo mi krivi, tražimo krivca u sebi pa tek onda što je došlo s druge strane. Ja ne izbjegavam susret s vlastitom krivicom, to ne pripada mom svjetonazoru. Nemamo spremnosti susresti se s vlastitom odgovornošću, s našim paklom. To je najvažnije istaknuti ovih dana, neovisno o tome kada slavimo Božić”.

Kakav je odnos Pantovčaka i manjina?

“Započeli smo dijalog 2015. s predsjednicom i uzdali smo se u nastavak dijaloga, da ćemo s predsjednicom stvoriti pretpostavke da se ljudi suoče s činjenicama oko govora mržnje i nasilja. No to se nije dogodilo. Pismo nisam pisao zbog sebe, nego zbog opće brige i drugih manjina, zbog ljudi koji imaju kritičko mišljenje i koji se bore za otvoreno društvo. Dijalog se nije nastavio ali se nadamo da hoće jer je to obaveza svih nas, posebno nas koji smo prisegnuli na Ustav”.

Premijer Plenković je bio na domjenku, kako ste zadovoljni suradnjom?

“Ljudi koji su se tamo okupili u velikom broju, iz svih društvenih grupa, su izrazito poštivali činjenicu da je premijer ostao dugo nakon protokolarnog dijela i da su mogli s njim razgovarati. To je prednost okupljanja koje smo imali jučer u velikom prostoru. Prošla godina je bila teška godina, bilo je pitanje što će se dogoditi s Vladom, hrvatskom ekonomijom… Već je bilo negdje u prvim mjesecima jasno da koalicija Mosta i HDZ-a neće dugo trajati. Taj posao je bio do zadnjeg trenutka neizvjestan, bilo je dramasično, no većina je oformljena koliko god tijesna bila. Mi smo ljudi koji su se opredijelili da razlike ne zatomljujemo i želimo očuvati političku kulturu”.

Je li Plenković dobar “kapetan broda”?

“Dugo sam u politici, on ima dugo diplomatsko iskustvo. I njemu je trebalo vremena da preuzme kormilo broda, to se još događa. Kada ne bismo imali svijest o tome da će on preuzeti kormilo u punom smislu riječi ne bi se upustili u ovo”.

Govori se o političkoj stabilnosti, ali ona nema smisla bez civilizacijskih vrijednosti. Koliko utječete na to da je manje mržnje u hrvatskom društvu?

“Politička stabilnost se može pretvoriti u neplodnu političku retoriku ili nešto što ne mora biti efikasno. To je nulta točka uspješne politike i takva nam treba. Ova godina treba biti godina ozbiljnih političkih poteza. Predstavnici manjina bi trebali imati značajnu ulogu, mi smo dio političkog mozaika ove koalicije i moramo kroz pregovarački proces doći do toga kako će izgledati slika Hrvatske”.

Što ste rekli premijeru Plenkoviću nakon njegove prve reakcije nakon presude šestorki?

“Za HDZ nije bilo lako suočiti se s pravorijekom. Treba napraviti odmak od ratnih politika, od ljudi iz ratnih politika koji su stajali iza osoba ili nisu činile ništa, ili dovoljno. Ako se rat dogodi kao tragedija, treba napraviti da se ne pretvori u sramotu kakva se dogodila u nekim područjima. Moramo biti svjesni, odmaknuti se od ratne politike i njezine slabosti spram nacionalnih interesa kako bi ljudi živjeli u miru. Mi smo još pod teretom rata i ratne retorike, odustali smo od toga da promoviramo politiku mira i izmirenja”.

Jeste li dovoljno utjecajni, pita li vas premijer Plenković o važnim stvarima?

“Mi nemamo članova kao SDSS, nemamo direktnu participaciju u Vladinom radu i to je neka vrsta hendikepa. To nadoknađujemo redovitim konzultacijama i sastancima kojih u početku nije bilo. Shvatili smo da vrijeme prolazi, a da se elementi sporazuma kojeg smo potpisali ne realiziraju pa smo odlučili alarmirati Vladu i brzo smo došli do suglasnosti da ne smijemo gubiti vrijeme. Vrijeme za taktiziranje je prošlo, treba odlučno postupati i napadati probleme hrvatskog društva”.

Sramite li se činjenica da 160 povratničkih obitelji još nema struju?

“Sve je počelo zastajati 2013. kada smo postali članica EU, od Milanovića koji je vodio drugu vrstu bitki… Nije bilo borbe za elektrifikaciju i gradnju vodovoda. Onda Oreškovićeva Vlada u kojoj nije bilo manjinske politike. Tek sada obnavljanju pretpostavke. I Plenković i ja osjećamo odgovornost što toga nema. Kada smo ga upoznali s činjenicom da nema struje i vode tamo gdje ih je nekada bilo Vlada i premijer osjećaju odgovornsot. HEP završava godinu s 3,3 mlrd kuna i neshvatljivo je da ne može riješiti taj problem.

Hoćete li tražiti ćirilićne ploče?

“Posvetit ćemo se izgradnji infrastrukture i da razvoj bude u fokusu Vlade, da se formira fond za potpomognuta područja, bez obzira je li riječ o Mađarima, Hrvatima, Srbima.. Svaki čovjek je ogroman gubitak za Hrvatsku koju veliki broj ljudi napušta. Ljudima je potrebno pokazati da im je stalo, da se brinemo i da radimo”.

Očekujete li u ovom mandatu to Ustavom zajamčeno pravo?

“Nije moguće da srpske manjinske škole nisu službeno priznate, Ustavni zakon o ćirilićnom pismu treba biti poštivan, ne samo u Vukovaru, nego i od Vrbovskog, Vojnića, Vrginmosta, Gline pa do Dvora nemate dvopismene table, a bio bi red da ih ima. Težit ćemo da se to dogodi, da se poštuje zakon i Ustav i da se ne izazovu nesporazumi s ljudima čije stradanje treba poštivati”.

Kako gledate na činjenicu da je Sabor odbio biti pokrovitelj obilježavanja Sutjeske bitke?

“Žao mi je što se to dogodilo, ali s BiH se mogla naći neka vrsta suglasnosti kako bi se organiziralo svečano obilježavanje herojskog događaja u kojem su sudjelovali brojni Hrvati, ali i Srbi. To jest jedna od muka našeg društva, da je ustaški pokret važniji od ilirskog, da su pripadnici Crne legije prisutniji od partizanskih odreda koji su donijeli povijesne pobjede. Bitka za antifašizam je bitka protiv redukacije u kojoj se smanjuje pluralizam. Narod koji ne priznaje povijesni kontinuitet borbe za slobodu neće imati slobodu”.

Što je s pločom HOS-a? Dio ste vladajuće većina koja nema volje maknuti tu ploču.

“I židovskoj i srpskoj zajednici je posve neprihvatljivo da bilo gdje postoji neka ploča i znamenje u kojem se veličaju pozdravi ustaškog pokreta i očekujemo da se ploče i nazivi ulica, poput one Mile Budaka, maknu. To je vrlo ozbiljan razlog za razgovor i djelovanje. Nema nikoga ozbiljnog u svjetskom političkom svijetu koji ima bilo koju vrstu razumijevanja za takve pojave”.

Kada očekujete da će premijer to riješiti?

“Što se ploče tiče, te i bilo koje druge, očekujemo da zajedno i u miru komemoriramo u Jasenocvu u travnju ove godine i da nas ploča ne smeta”.

Govori se o smanjenju broja udjela pripadnika manjina u javnoj upravi. Što su manjine konretno dobile?

“Cijela stvar sa zaoštravanjem i partcipacijom je pala 2012. godine. Ono što činimo je da s nizom javnih poduzeća koja su važna za participaciju, poput Hrvatskih šuma, Hrvatskih voda, budu otvorene na područjima gdje se šume i vode eksploatiraju. Ne tražimo mjesta u nadzornim odborima, ono što želimo je da ljudi nisu diskriminirani i da se normalno zapošljavaju. Kada je u pitanju policija i administracija trebamo iznova sjesti i razgovarati, nije dopustivo da se u nekim mjestima ljudi koji su policajci i pripadnici manjina broje na prste jedne ruke. Što se tiče prijetnji i govora mržnje to je ono čemu smo posvećeni ali bez promtne reakcije države… To treba biti stvar izgradnje političke kulture koja, srećom, ne promiče netoleranciju, ali neophodno je da se čuje odriješitiji glas protiv netolerancije. Ono što je bilo u školi je nedopustivo. Svatko bi se o tome trebao oglasiti”.

Podsjetili ste na 20. godišnjicu mirne reintegracije, no sve je manje policajaca zaposleno u javnoj upravi, Srbi i Hrvati u Podunavlju žive potpuno odvojeno. Je li projekt uspio?

“Projekt reintegracije je u dobroj mjeri uspio, ali se u jednom trenutku zaustavio kada su ljudi počeli govoriti da je nije trebalo biti, kada su se pojavili ljudi koji su se stavili iznad Ustava, to postaje opasno, oni narušavaju stečeno. Nadam se da ćemo ovu godišnjicu zajedno iskoristiti da se podsjetimo na važna dostignuća mirne reintegracije. Ako ljudi mogu više ili manje skladno živjeti u Kninu ili Dvoru, mogu živjeti i u Vukovaru, ali se mora znati reći gdje je kome mjesto”.