Brodosplit je opovrgnuo tvrdnje koje su u četvrtak u Saboru izrekli zastupnici Miro Bulj i Branimir Bunjac. Oni su, naime, tvrdili da je to poduzeće po svim pokazateljima već restrukturirano.
Nakon priopćenja iz Brodosplita, ponovno se oglasio Miro Bulj.
Njegovo priopćenje prenosimo u cijelosti:
“Nakon što sam u Hrvatskom saboru postavio pitanje premijeru Plenkoviću i u više navrata progovorio o ovoj temi, Uprava Brodosplita me optužila da sam iznio potencijalno opasne navode. Zapravo sam rekao istinu koja se nalazi u izvješćima Državne revizije, CERP-a i Hrvatske brodogradnje Jadranbrod.
Tvrdnja da je Brodosplit restrukturiran predstavlja temeljnu neistinu koju je, naravno, lako dokazati. Brodosplit kao najveće brodogradilište u Hrvatskoj nije restrukturiran jer nije bilo proizvodnje utvrđene Programom restrukturiranja koja bi omogućila to restrukturiranje. Trenutni vlasnik Brodosplita kao potpisani autor Programa restrukturiranja sam na str. 119,120,187,188,192,194,195,208 naglašava zašto je izgradnja vlastite flote od 14 sasvim konkretnih brodova ključna za proces restrukturiranja poslovnog sustava Brodosplit. S obzirom da nije izgrađen ni jedan brod predviđen Programom, jasno je da proces restrukturiranja nije mogao ni započeti. Nepobitna je činjenica da trenutni vlasnik Brodosplita u razdoblju od pet godina nije završio ni jedan brod kojeg je sam ugovorio, a Programom restrukturiranja planirao je proizvodnju 7 (sedam) brodova godišnje (str. 208).
VEZANA VIJEST
Nema govora ni o kakvim složenim procesima jer takvih procesa uopće nije bilo, niti ih je trebalo biti za proizvodnju koja se sada odvija u Brodosplitu.
Kada je riječ o povezanim poduzećima dvije su činjenice nepobitne. Prvo, privatizacijski ugovor i s njim povezan Program restrukturiranja ne poznaje termin „povezana društva“ već samo deset društava Brodosplita koje je trebalo restrukturirati. Drugo, povezana društva nisu mogla imati nikakvu produktivnu ulogu u restrukturiranju brodogradnje u Splitu jer se radi o različitim djelatnostima. Koji su istinski razlozi uvođenja 55 (pedeset i pet) povezanih društava treba utvrditi posebnom analizom. Međutim, jedno je nepobitno – uvođenje povezanih društava bilo je u suprotnosti i s privatizacijskim ugovorom i s vlastitim Programom restrukturiranja.
U trogodišnjem razdoblju „odlučivanja o prihvaćanju ponude za kupnju“ (2010-2013) nije se „nagomilala nikakva dodatna 1,5 mlrd kuna“ jer je teret svih gubitaka do potpisa kupoprodajnog ugovora (2013) snosio proračun RH. Vlastitim Programom restrukturiranja predviđena je maksimalno moguća razina gubitaka u prve dvije godine restrukturiranja do razine cca 400 mil. kuna te je, prema tome, to mogao biti maksimalni iznos državne potpore. Jasno je stoga da su u trenutku potpisa kupoprodajnog ugovora obje strane (i kupac i prodavatelj) znale da od izgradnje vlastite flote od 14 (četrnaest) brodova kao ključnog dijela Programa restrukturiranja neće biti izgrađen ni jedan brod zbog čega postoji sasvim opravdana sumnja u počinjenje teškog kaznenog djela subvencijske prijevare. Izostanak bilo kakve reakcije Vlade RH još je jedna potvrda kako je i sama Vlada RH, a posebno resorni ministar Vrdoljak, znala prije potpisivanja Ugovora da od izgradnje vlastite flote brodova neće biti ništa.
Državna potpora od 1,5 mlrd kuna dana je za realizaciju vlastitog Programa restrukturiranja koji je sastavni dio privatizacijskog ugovora. Sve što je potrošeno od subvencijske potpore, a nije u skladu s Programom restrukturiranja, potrošeno je nenamjenski. Činjenicu nenamjenskog trošenja novca četiri godine uzastopno utvrđuje Državna revizija, pa prema tome ista ne bi smjela ni za koga biti sporna.
Pritisci da se potpisuju novi ugovori za gradnju brodova koji su dolazili sa strane Vlade RH bili su rezultat želje da se počne s realizacijom Programa restrukturiranja. Na žalost sve je ostalo na željama, budući je realizacija Programa restrukturiranja potpuno izostala. Nije slučajno da se u priopćenju uprave Brodosplita Program restrukturiranja uopće ne spominje iako je Program restrukturiranja sastavni/neodvojivi dio kupoprodajnog ugovora.
Ne može se tvrditi da je 2016. Brodosplit završio s dobiti jer revidirano izvješće o poslovnom rezultatu nikada nije dostavljeno. Više smo skloni vjerovati trenutnom vlasniku, gosp. Debeljaku, koji u svom obraćanju radnicima „škvera“ iznosi gubitke krajem prošle godine od najmanje 300 mil. kuna.
Zanimljivo je na kraju naglasiti kako se uprava Brodosplita referira na stavove opozicije u Saboru, ali se ne referira na stavove pozicije, posebno premijera Plenkovića koji govori o ozbiljnosti situacije u Brodosplitu i zastupnika Sanadera koji u svom izlaganju tvrdi kako je očito da privatizacija u Brodosplitu nije uspjela. Nije teško zaključiti zašto se uprava Brodosplita ne referira na stavove pozicije.
Jasno je iz svega iznesenog i poziciji i opoziciji da privatizacija nije uspjela i da su potrebne hitne mjere kako Brodosplit ne bi ušao u proces likvidacije. Prva u nizu mjera je raskid privatizacijskog ugovora jer su se za to već odavno stekli svi uvjeti. Ni jedno veliko brodogradilište u Hrvatskoj nije restrukturirano pa je jasno da moramo restrukturirati cijeli poslovni sustav hrvatske brodogradnje kako više od 10.000 radnika ne bi ostalo bez svojih radnih mjesta”, napisao je Bulj u priopćenju.
