Damir Hajduk, ravnatelj Agencije za elektroničke medije i predsjednik Vijeća za elektroničke medije, gostovao je u N1 studiju uživo i komentirao govor mržnje u javnom prostoru, kao i njegovo sankcioniranje.
Agencija je uputila apel zbog govora mržnje, kakva su vaša iskustva?
Vijeće za elektroničke medije od 2009. godine, kad je donesen Zakon o elektroničkim medijima pokušava regulirati govor mržnje na radiju, televiziji i internetu. Okvir se u jednom dijelu izmijenio, jer je jedan dio sankcioniranja prešao u Kazneni zakon. Dobivamo između 37 i 55 prijava za govor mržnje. Tu bih htio reći da je perspektiva Vijeća za elektroničke medije nešto drugačija od perspektiva etičkih kodeksa i standarda novinarske struke koje propisuju HND i novinarski kodeks HRT-a. Mi se vodimo isključivo pravnim okvirom.
VEZANE VIJESTI
Imamo zakonsku podlogu, ali jesu li zakoni preblagi?
Ne bih rekao da je zakonski okvir preblag, ja bih rekao da je nesrazmjeran. On je u kontekstu duplih standarda vrlo prisutan, jer nemamo iste sankcije prema radijima i televizijama, u odnosu na elektroničke publikacije. Problem je poštivanja etičkih normi novinarske struke. Samoregulacija je i općeprihvaćeni stup regulacije, koregulacija i samoregulacija. Posebice razvojem interneta, koji je globalna platforma, nacionalna zakonodavstva nije moguće na jednostavan način regulirati, pa su regulatori primorani i potiču na rješenja koja nisu samo globalna, nego i cross – media.
U posljednje je vrijeme povećan govor mržnje, a najčešće ga se može naći na internetu. Kako ga spriječiti?
Dugo se pričalo o tome gdje počinje, a gdje završava urednička odgovornost. Mediji su puno puta rekli da nisu odgovorni za komentare na portalima i na Facebooku. Nakon sudskog slučaja Delfi protiv Estonije ustanovljeno je da postoji povezanost i mi želimo ići u tom smjeru, ponovno probuditi industriju i poticati ih da se sami dogovore oko poštivanja istog kodeksa. Sad smo u sferi komercijalnih medija, činjenica je da komentari privlače posjećenost i tu mogu povezati to. Nama bi bio idealan slučaj kad bi se portali uređivali na način da svaki čovjek koji je obučeni novinar može razumjeti do kuda bi išla njegova odgovornost i sam reagirati na neki način. Ovdje se ne radi o nečemu vrlo kompliciranom, nije teško prepoznati govor mržnje i može bilo koji dio regulirati.
Je li prezahtjevno to prepuštati samo novinarima?
To je jedan težak čin. Radi se o kaznenom djelu. Tu ne pričam o slučajevima gdje je medij počinio takav čin, ovdje pričamo o slučajevima koji su marginalni. Mi ne smijemo utjecati na uredničku neovisnost, to je za nas svetinja, kao i sloboda izražavanja. Ljudi bi morali biti slobodni izreći što god žele, ali sloboda izražavanja nije neograničena, ne smijemo vrijeđati ranjive skupine i slično. Ono što mislim da javnost ne razumije jest da mi gledamo kako se voditelj, odnosno medij ponaša, a ne gost. Je li se ogradio od stava gosta, izrazio da to nisu prihvatljive izjave ili je li u samoj emisiji bilo govora mržnje od strane gosta. Trebalo bi imati i gradualno kažnjavanje.
Kad očekujete da bi se mogao donijeti takav neki zakon? Ističe se onda problem cenzure, odnosno autocenzure, ali i često je spominjan pojam lažnih vijesti, odnosno fake newsa.
Lažne vijesti su slično kao govor mržnje područje gdje nemamo jasnu definiciju što je točno. To ljudi shvaćaju na najrazličitije načine. Vodimo se preporukama Europske komisije. Velike su zabrinutosti oko toga tko će biti taj koji će reći da je nešto fake news ili da nije. Regulatori ne bi trebali biti u fokusu, nego bi samoregularne inicijative sastavljene od novinara, eksperata, istraživačkih novinara, možda u pojedinim slučajevma donosile neki pravorijek i na taj način djelovanja savjesti i slično.
Kad očekujete donošenje regulative i koje bi tijelo to trebalo provoditi?
Vjerujem da će biti nekoliko radnih skupina i ja bih bio spremniji na izražavanje važnosti na radnu skupinu koju formira Ministarstvo kulture. Koliko znam, radna skupina je formirana, određeni materijali su formirani. Mi ćemo na konstruktivan način pridonositi tom pozitivnom okviru. Imamo puno iskustva u tome, identificirali smo problematična područja i pratimo trendove Europske unije. Ja ne mogu dati procjenu kad bi ZAkon mogao biti gotov, jer ja nisam taj čovjek. Ali, pretpostavljam da je najava najkasnije do kraja godine, moguće da bi se prije ljeta neki dokument mogao uputiti u javnu raspravu.
