Sveučilišni profesor, znanstvenik i poduzetnik Gordan Lauc gostujući u Pressingu s Petrom Štefanićem govorio je o svojem uspjehu s tvrtkom Genos i znanosti i obrazovanju.

“Znanstvenici su djeca koja se igraju, istražuju i pokušavaju otkriti svijet oko sebe”, rekao je Lauc i dodao da se definira kao znanstvenika. “Napravio sam tvrtku primarno da bi se mogli baviti istraživanjem, a mi u Genosu se bavimo personaliziranom medicinom. Mi istražujemo koji biomarker se odnosi na koju bolest”, rekao je Lauc te rekao da se bave analizama DNK.

“Genos je počeo kao forenzički DNA laboratorij. Pokušavamo analizom nekih parametara doći do istine”, kazao je Lauc te dodao da im je partner i suvlasnik i bivši ministar Dragan Primorac. Na pitanje koliko geni utječu na život ljudi rekao je da svatko tko ima djecu vidi da su djeca kopija roditelja. “Dijelom su to zbog gena, a dijelom zbog odgoja. Jako puno toga je određeno genima”, rekao je Lauc te dodao da ljudi ne mogu napraviti više nego što nam naši geni omogućavaju.

“Postoji limit koji nam daju geni, a hoćemo li doći do toga limita, ovisi o nama. Svaki roditelj može uništiti dijete, ali teško može napraviti da to dijete da više nego što može”, kazao je Lauc. “Mi se bavimo malim područjem biomarkera, odnosno glikanima. Prvi smo napravili studiju na 5, 10 i 50 tisuća ljudi. U području analize glikana smo definitivno najbolji u svijetu”, rekao je Lauc koji je još uvijek i profesor na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu.

“Nemamo sustav selekcije najboljih”

 Kazao je da na globalnoj razini u znanosti i obrazovanju funkcionira tržište. “Kod nas nemamo sustav selekcije najboljih. U posljednjih 20 godina više od 90 posto svih ljudi koji su došli na fakultete su sada sveučilišni profesori, dok je to u svijetu od 5 do 10 posto”, rekao je Lauc te dodao da se naše sveučilište teško može promijeniti.

“Naš najveći problem je izbor rukovodećeg kadra na sveučilištu. 50 ili 100 profesora bira tko će njima upravljati, a većina obično ne bira najboljeg, ali im se zna i dogoditi da izaberu najboljeg. Taj najbolji onda kaže da treba više raditi kako bi napravili najbolje sveučilište, ali većina tada kaže da ne želi više raditi i onda ga maknu”, rekao je Lauc i dodao da još uvijek funkcioniramo po principu “nitko me ne može tako malo platiti kao što ja mogu malo raditi”.

“Da sada stavite za rektora savršenu osobu, on ne može ništa promijeniti jer nema moć. Prava vlast je na fakultetima, a na njima vladaju dekani, ali niti oni ne mogu promijeniti sustav”, rekao je Lauc.

“Živimo u vremenu kada u Googleu dobijete točne podatke. Knjiško znanje vam više ne vrijedi u životu. Djecu moramo učiti kreativnosti i timskom radu, rješavanju problema, a mi ih još uvijek učimo faktima”, rekao je Lauc te dodao kako današnja ekipa u Ministarstvu znanosti želi nešto promijeniti dok one ranije to nisu željele i naglasio da se u obrazovanju trebamo okrenuti STEM području.

“Mi smo i dalje socijalističko društvo”

“Ključni problem je da je obrazovanje pri dnu društvene ljestvice. Plaće profesora su toliko male da se trude samo oni koji imaju internu motivaciju”, kazao je Lauc i dodao da treba podići razinu obrazovanja u društvu. “Mi smo i dalje socijalističko društvo, odnosno sada smo državno društvo. Političari kontroliraju gospodarstvo. I onda gledamo kako novac curi na sve strane”, rekao je Lauc i dodao da je to loše.

Na pitanje je li moguće biti znanstvenik i vjernik, Lauc je rekao da to nije u suportnosti. “Nije nevjerojatno da smo mi velika videoigra gdje se neke supercivilazacije ovdje igraju”, rekao je Lauc objasnivši to činjenicom da smo kod videoigara u nekoliko desetljeća prešli od faze u kojoj smo se igrali točkicama po ekranu do današnje virtualne stvarnosti i vrlo realnih videoigrama. “A zamislite sada što će biti za tisuću godina pa zato ne bi bilo čudno da smo mi jedna velika igra”, rekao je Lauc.

“Ako hoćemo ići naprijed moramo se baviti znanošću”, smatra Lauc.