U Novom danu gostovao je Ivica Relković, koji se nakon razlaza s Mostom bavi političkim analizama i savjetovanjem nezavisnih (grado)načelnika okupljenih u njihovoj udruzi.
Kako ocjenjujete akciju oporbe oko Poslovnika u Saboru?
Ja sam za jaki parlamentarizam, volim parlamentarizam i volim rasprave, no istodobno ovo je poraz parlamentarizma, ovo je na razini najobičnijih nepismenih Viber poruka. Mi smo pali na svim komunikacijskim razinama, pa tako i onoj sadržajnoj. Jesu li vlast i oporba shvatili da se Poslovnik radi i za iduće godine i hoće li tada sadašnja oporba reći da se može što se hoće? Kao zastupnik? Možeš, ali … i taj “ali” treba te pratiti, i mi medijski i analitički. Koliko se zastupnika javlja za bezbroj replika i o temama o kojima nemaju pojma? Stavio bih analizu i da vidimo – hoće li ovo ograničiti zastupnike koji se najviše javljaju na sve teme? Ja o Agrokoru ne mogu govoriti o nizu poslovno upravljačkih ekonomskih stvari jer o njima ne znam, mogu govoriti o političkim implikacijama loše ponuđenih rješenja i loše komuniciranih, a imamo zastupnika koji znaju sve teme. Predložio bih – imate ćete sve mogućnosti, samo ćemo prije toga javnosti pokazati, osnovat ćemo nezavisno saborsko povjerenstvo i pred kamerama ispitati zastupnike znaju li duže od minutu, dvije minute išta o temi o kojoj govore, pred kamerama. Ja tvrdim da se mnogi z araspravve pripremaju listajući tisak.
O Istanbulskoj konvenciji i Dokumentu dijaloga puno se priča, a pitanje je koliko ih je doista i pročitalo?
Ja nisam – jer se dosta bavim drugim poslovima oko udruge pa nisam stigao -pročitao sve izmjene Poslovnika, ali mislim da ih nije pročitalo 90 posto zastupnika.
Čija je ovo pobjeda – oporbe ili pozicije?
Nikoga, poraz. Ako pogledamo kakve su rasprave vodili prijašnji zastupnic, što su govorili, poput Vlade Gotovca ili Tončija Tadića, kad i ako si izgubio, imao si osjećaj da se o toj temi trebalo raspravljati. Mogu naći niz načina, komunikacijskih pojava da bolje plasiraju ovu temu. Ali volio bih vidjeti odgovara li im. Ako imate klub od 10 ili 15 zastupnika i imate temu jednog zakona, i ako vam se od većeg kluba jave tri ili četiri zastupnika, a svi drugi šute, oni imaju mogućnost da se zaista napuni sabornicui da se upotrijebi i 200 replika, ali ako je sve ovo radi cirkusa nekoliko zastupnika, pobijedili su, a Sabor će s dva i nešto pasti na 1,89.
Oporba koristi dostupna sredstva, kako ocjenjujete akciju oko opoziva Martine Dalić?
Mislim da su jasno naglasili da žele vidjeti koheziju ne da smo protiv, nego kako će se postaviti Vrdoljak, SDSS ili možda nekoliko unutranjih HDZ-ovih disonantnih glasova, to je test, oporba to može raditi, ali govorim o tome je li mogla ispravnije i koristiti bolje alate. Može se i vratiti – povezivanjem – u nekoj drugoj temi, da se vidi radi li se ovo samo radi destrukcije ili imaju međusobnu koheziju, ja mislim da nemamo kohezivni element.
Može li se očekivati da će Nezavisni za Hrvatsku glasovati za opoziv?
Postoji problem unaprijed svrstavanja, a ne gleda se meritum. Njihov meritum je je li vladajuća većina sastavljena od ovih ili onih. Ne znamo kako će glasati.
VEZANE VIJESTI
Bilo je tajno glasovanje oko Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa.
To je problem Vlade – imali smo situaciju da nisu tako ujednačene želje, prvenstveno je ovjde više pitanje određenih elemenata čak i unutar HDZ-a, ima li jedinstvo, je li to bio netko od manjinaca, netko drugi, tko?
Vidjeli smo da je jedinstvenost važna.
Tako je i u ovakvim situacijama vidimo, parlamentarizam je u tajnosti – da nitko ne može na vas izvršiti pritisak, tu govorimo o problemu vladajućih – ima li većine i onda kada se ne mora pokazivati javno? HDZ treba radit na unutarnjim dimenzijama i što se tiče Vlade i što se tiče stranke.
U situaciji oko Agrokora koliko je to iskoristila oporba, a koliko tereta ima vlast?
SDP sada spominje povjerenstvo za nadzor, o čemu sam ja govorio prije, sada smo u situaciji u kojoj nitko nikome ne vjeruje, a moglo se riješiti zajedničkom pameću i da je SDP tada istupio – želimo pratiti proces, nismo na vlasti, nećemo podmetati klipove – čitava stvar se svodila na to da su oni nesposobni, a mi smo sposobni. Vjeruje li današnji birač da bi SDP ili Most sposobnije vodili taj proces? Ja ne znam.
Kako gledate na istupe predsjednice?
Imamo sustav koji nije dobar zbog golemog legitimiteta izbora, a funkcija nema stvarnih ovlasti. Ona skreće pozornost na određena pitanja i tu je prostor koji može koristiti. Mislim da ako kroz određene istupe procjenjujemo kako će završti izbori, onda to nije dovoljno za tako nešto jer u RH uvijek kandidat određeni teret pripadnosti nosi do same kampanje, a Vlada će ako ne padne, trajati godinu dana duže od njezina mandata.
Koja je ideja okupljanja nezavisnih (grado)načelnika?
Do sada je u udruzi okupljeno 40-ak gradonačelnika iz raznih dijelova Hrvatske i inače je dobro reći da se statistički vide neke stvari – HDZ je 2013. na lokalnim izborima imao 248 pobjeda te 156 drugih mjesta, dakle 404 prvih i drugih mjesta. 2017. godine imao je 254 prvih i 165 drugih mjesta. SDP kapilarno nestaje – pobijedio je u samo jednom jedinom gradu samostalno – u Čabru – te u nekoliko općina, sve ostalo je postigao predizbornim i postizbornim koalicijama. Imao je 128, a sada 107, nezavisnih je bilo 62 prvih i 91 drugih, sada ih je 76 prvih i 116 drugih mjesta – to pokazuje što će se događati na sljedećim lokalnim izborima – bit će oko, ugrubo govorim, 150 nezavisnih pobjeda. Onaj tko se koalicijski istrošio, taj će gubiti, to je alarm SDP-u, a alarm HDZ-u je prelijevanje jer su oni dobivali tamo gdje je primjerice nestajao HDSSB, i to je poruka i HDZ-u da se mora kapilarno mijenjati. Nezavisne se ne može zaustaviti jer nisu stranka.
Nemaju nacionalnih aspiracija?
Ne, moj savjet je ne, ako stvorite stranku, limitirate se lokalno, to sam govorio i Mostu.
Oni nastupaju kao udruga – otkud ideja uduruživanja?
Mnoge stvari završavaju u ladicama jer niste stranačaki, zašto oni ne bi sjeli i pomogli si međusobno povezeujući se u razmjeni ideja i stručnjkaka te iskustava te angažirali se i radi dodatne edukacije.
Što očekujete od susreta s premijerom?
Susret je to u kojem premijer prima organizirane nezavisne i vjerojatno će prve teme biti kojim kanalima se može neka suradnja rješavatai jer neke stvari ne možete riješiti bez pečata u nekom ministarstvu. Oni ne žele posebnu protekciju, već samo da ne ostanu u nekoj ladici.
Dakle, nezavisni su najveća opasnost?
Ne opasnost, ja bih rekao – šansa. Šansa da se svi trgnu i da upravljaju ne kao stranačka mašinerija, nego da se traže najbolji – stvar je u tome da se lokalna kompetencija mjeri kroz komunalno upravljanje. Nezavisni žele i da se ograniči broj mandata – da više ne bude da netko bez promjena upravlja 10 i više godina.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
