Saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost u četvrtak je održao tematsku sjednicu o slučajevima uskraćivanja međunarodne zaštite imigrantima u Hrvatskoj, a gošća Točke na tjedan bila je pučka pravobraniteljica Lora Vidović, čija su izvješća i bila jedan od povoda za sjednicu.
Sjednica Odbora bila je prilika da se po prvi put na neki način sučele u direktnom razgovoru argumenti nevladinih udruga, Vašeg Ureda i MUP-a. Jeste li sa strane policije čuli po Vama argumente koji bi Vas razuvjerili da Hrvatska ne postupa propisno kad je riječ o migrantima?
Mi smo i prije ove sjednice Odbora imali dugačak i sadržajan sastanak u MUP-u s predstavnicima koji su bili na Odboru i razmijenili smo argumente i nastavit ćemo ih razmijenjivati u našem postupanju i nakon sjednice Odbora i inzistirati na tome da od MUP-a dobijemo sadržajne i kvalitetne odgovore. U tom smislu sjednica Odbora je bila zaista jako važna, ne samo jer su u Saboru mogli razgovarati predstavnici i nevladinih udruga i MUP-a i mog te Ureda pravobraniteljice za djecu i međunarodnih organizacija i saborski zastupnici. Važno je da se o toj temi razgovara i da mediji znaju za tu temu – iz moje perspektive to je važno za ispunjavanje moje zakonske zadaće. Pogotovo kada ne dobivam adekvatne odgovore od Ministarstva unutarnjih poslova, moja je zadaća o tome infomrirati Hrvatski sabor i javnost tako da u tom smislu mogu odgovoriti na neki način na ove kritike koje dolaze iz MUP-a.
Čuli smo državnu tajnicu koja kaže da nije dobro da se na ovaj način javno komuniciraju ti problemi, da je to potrebno riješiti u komunikaciji između policije i Vašega ureda ili nevladinih udruga koje dobivaju takve primjedbe.
To je sasvim sigurno tako, jako je korisno, dobro i važno i mi smo zaista u kontinuiranoj dugotrajnoj komunikaciji s MUP-om, koju ocjenjujem zaista jako dobrom ne samo u području migracija u smislu razmjene informacija, odnosno dopisa u kojima ćemo biti zadovoljni ili ne informacijama koje dobijemo ili ne, ali cijeli je niz područja u kojima je moj Ured upućen na nadzor postupanja policijskih službenika, ali i službenika u upravnom postupanjau okviru MUP-a – mogu reći da sam u pošti upravo vidjela dopis ravantelja policije kojim poziva na suradnju koji ćemo mi jako rado prihvatiti, odnosno nastavak suradnje vezano uz edukaciju policijskih službenika o Zakonu o suzbijanju diskriminacije. To je izuzetno dobar primjer, suradnja mog Ureda s MUP-om, nadam se da će se nastaviti vrlo kvalitetno i sadržajno i nadam se da konkretno što se tiče predmeta koji su otvoreni vezano uz migracije da ćemo dobiti neke od odgovora koje smo dosad tražili.
I iz rasprave na Odboru i iz argumenata koje smo čuli od strane ravnatelja policije i državen tajnice, ali i u razgovoru koji sam vodila u prošloj Točki na tjedan s ministrom unutarnjih poslova Davorom Božinovićem stekla sam dojam da oni vjeruju, da misle kako niti nevladine organizacije, niti Vi u Uredu pučke pravobraniteljice ne razumijete da je uloga policije spriječiti ulazak ilegalnih imigranata, da je njihova uloga čuvati granicu, ispunjavati europska pravila o tome tko može, a tko ne može ući u RH. Ministar Božinović je čak rekao da ako se bude proširio na neki način glas o Hrvatskoj kao zemlji u koju je moguće ilegalno ući i njome proći, imat ćemo problem kakav smo imali prije tri godine – imat ćemo desetine tisuća imigranata koji čekaju u niskom startu u kampovima u Turskoj i u Libanonu. Razumijete li Vi tu ulogu policije, da ona jednostavno nije ista kao Vaša?
Prije svega moram reći da Ured pučke pravobraniteljice nije nevladina udruga, da je moja uloga da kao opunomoćenica Hrvatskog sabora koja štiti i promiče ljudska prava u RH jako dobro razumije ulogu policije. O tome je na sjednici Odbora bilo dosta riječi. I kao pučka pravobraniteljica i kao građanka RH imam velika očekivanja od policije u osiguranju sigurnosti u RH. Naravno da Hrvatska nije izoliran otok i da provodi politiku Europske unije (EU), da ne donosi odluke na svoju ruku, da čak štoviše ima posve jasan nacionalni prioritet oko ulaska u Schengen. Schengenski zakonik traži od Hrvatske da učini ono što je potrebno ne bi li zaštitila svoju granicu od ilegalnih prelazaka.
Međutim, istovremeno isti taj Schengenski zakonik u sljedećem članku kaže da to nema učinka, odnosno da i dalje ta zaštita vanjskih granica ne smije ići na uštrb međunarodnih i europskih dokumenata u pogledu zaštite ljudskih prava, odnosno pristupu azilu i međunarodnoj zaštiti. To je, dakle, nesporno, ja svakako očekujem i razumijem obavezu hrvatske policije da čuva vanjske granice. Sigurna sam da i hrvatska policija zna i razumije svoju obavezu u kontekstu zaštite prava migranata, uključujući i to da traže međunarodnu zaštitu, da izraze namjeru za međunarodnom zaštitom i da se nakon što izraze namjeru – unatoč tome što su ilegalno prešli granicu u prvom kontaktu s policijskim službenikom – ako izraze namjeru, da nakon toga imaju pravo na sve elemente zakonom propisane provjere elemenata. Ako imaju pravo na međunarodnu zaštitu, to pravo im se treba omogućiti. Ako nemaju, onda opet na zakonom propisan način oni trebaju napustiti RH.
VEZANE VIJESTI
Čuli smo niz podataka – predstavnici međunarodnog Crvenog križa iznijeli su ogromnu brojku – da je čak 2.000 ljudi vraćeno protupropisno u 2016. godini, više od 3.000 ljudi u 2017. godini i samo u ovih prva dva mjeseca 2018. godine gotovo 200 ljudi se žalilo na to da su nepropisno vraćeni u Srbiju iz Hrvatske. Može li takvo postupanje po Vama biti rezultat nekog pojedinačnog neznanja ili pojedinačne odluke nekog policajca da ne poštuje zakon ili mislite da je to sustavno? Vjerujete li da postoji nekakva naredba – formalna ili neformalna – policiji da se tako ponaša?
Postoji sasvim sigurno više odluka temeljem kojih policijski službenici na terenu provode postupak. Ja sam i u dopisu DORH-u uputila na to da se čini da je sustav postavljen tako da se postupci provode na način koji formalno u određenim elementima i ispunjava zakonske pretpostavke. Skraćeni postupak je predviđen zakonom, međutim, tijekom tog skraćenog postupka stranka ima pravo na sudjelovanje – ako je u policijskom vozilu, onda ne sudjeluje u postupku, koji se provodi negdje drugdje u prostoriji, pogotovo što se tiče najranjivijih skupina. Ono što je važno, dakle, jest da kada se postupak pokrene, kada osoba izrazi namjeru za traženjem međunarodne zaštite, da bude tretirana individualno, da se razmotre sve okolnosti slučaja, a ako se utvrdi da ima pravo na međunarodnu zaštitu – da se taj postupak i pokrene da ju i dobije. Ako nema pravo na međunarodnu zaštitu, da napusti teritorij RH, opet u zakonom propisanim situacijama na zakonom propisan način. Ono što se sada čini se, događa – na što upućuju ove brojke o kojima govorite je velik broj pritužbi da osobe koje uđu i budu zatečene na području RH kada izraze namjeru policijskim službenicima da dođe do ignoriranja te činjenice i da oni zapravo u određenom očito velikom broju slučajeva budu vraćeni u Republiku Srbiju preko zelene granice bez da se postupak pokrene.
Posebno ste upozorili na dva slučaja u posljednje vrijeme, DORH-u ste poslali dokumentaciju na temelju koje mislite da je moguće i da treba provesti istragu o smrti malene Agfanistanke Madine Hussiny te ste upozorili na sumnju da je jedno dijete 2008. godište vraćeno, a da nije bilo u roditeljskoj pratnji, s granice ponovno u Srbiju. Ministar Božinović prošli je tjedan govorio o tome i između ostalog rekao da neke stvari ‘izlijeću’ u komunikaciji. Je li Vam a izletjelo to da govorite o maloljetniku bez pratnje ili i dalje nakon argumenata koje Vam je pružio ravnatelj policije sumnjate da je to dijete bilo u roditeljskoj pratnji?
Što se tiče konkretnog slučaja, svi argumenti, svi podaci, svi dokumenti, sve je kao što sam cijelo vrijeme komunicirala iz dokumentacije MUP-a, koju imaju od lipnja. Ništa nije bilo sporno do sad, ja nemam ništa novo što bih Vam sad rekla o konkretnom slučaju, a što ranije nije bilo komunicirano, što je drugačije ili se promijenilo i ono što me ohrabruje jest najava koju sam čula nakon sjednice Odbora da će se zaista više pažnje posvetiti u postupanju u odnosu na djecu bez pratnje.
Oni tvrde da je dječak bio u pratnji oca i da ne mogu na konkretnom licu mjesta utvrđivati roditeljstvo DNA analizom primjerice.
Bez da ulazim sad konkretno u taj slučaj, načini utvrđivanja identifikacije su brojni. Sama izjava neke osobe o imenu i prezimenu nije dovoljan način identifikacije ako želimo zaštititi najbolji interes djeteta. Osim toga, u istoj toj službenoj bilješci je navedeno još dvoje djece za koje nije bilo navedeno da su u pratnji roditelja. Što se tiče djece bez pratnje, dakle, tog konkretnog slučaja i općenito, puno smo o tome razgovarali s MUP-om. Ministar, žao mi je, nije bio na tom sastanku, bili su državni tajnici, ali razmijenili smo informacije i argumente i ja se nadam da će to dovesti do postupanja prema djeci bez pratnje koje će u većoj mjeri štititi njihova prava nego što je to bilo učinjeno s ovom grupom i općenito s djecom koja su zatečena u RH nakon toga, a bez pratnje su.
Što se tiče ‘izlijetanja, moram još jednom ponoviti i sigurna sam da ministar to razumije – da moj Ured nije nevladina udruga, nego da sam ja opunomoćenica Hrvatskog sabora za zaštitu ljudskih prava propisanih Ustavom i međunarodnim dokumentima i zakonima. Iz te perspektive moja je ustavna i zakonska zadaća nadgledati stanje ljudskih prava u Hrvatskoj, što se sasvim sigurno odnosi i na postupanje policije.
Kao što sam već rekla – imamo stvarno jako dobru suradnju s MUP-om u cijelom nizu područja i predmeta. Ovo je trenutno jedno područje za koje smo smatrali i radi toga poslali dopis DORH-u u kontekstu ranije podnesene kaznene prijave kako bismo imali informacije kojima mi raspolažemo o tome kako je uspostavljen trenutno sustav i kako se donose odluke u području azila i migracija. I to je zapravo što ja imam na tu temu reći. Mi ćemo nastaviti raditi u ovom području, nastavit ćemo pratiti – moje kolegice su bile u obilasku – u nenajavljene obilaske idemo u Vukovaru, u Vinkovcima i policijskim postajama na tom području i ovaj tjedan – mi ćemo nastaviti pratiti postupanje policije u odnosu na osobe koje žele izraziti namjeru za međunarodnom zaštitom ili ju izraze i koje nam se budu prituživale. Ostat ćemo u komunikaciji s Ministarstvom, kao i do sada razmjenjivati podatke, davati sve informacije koje imamo i nadamo se nešto sadržajnijim i kvalitetnijim odgovorima jer je i to bilo istaknuto na sjednici Odbora. I predstavnici MUP-a su rekli da razumiju da je trebalo možda detaljnije, deskriptivnije – kako oni to kažu – odgovarati na moja pitanja i to je sasvim sigurno odgovor, pritom puno je tih pitanja još ostalo u tim predmetima koji su dosad otvoreni i ja se nadam da ćemo odgovore dobiti.
Bila je jedna vrlo zanimljiva izjava ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića u odnosu na udruge koje se bave zaštitom ljudskih prava, a koje je prozvao da na njih na neki način utječu kriminalne skupine koje se bave krijumčarenjem ljudi te da se sve to istražuje. Čini li Vam se da je to na neki način prikrivena prijetnja nekim nevladinim udrugama da će se istraživati njihove veze s međunarodnim krijumčarima ljudi zbog toga što inzistiraju na tome da prolazi više ljudi?
Ako postoje veze s krijumčarima, one se moraju istražiti. U svakom slučaju nam je u interesu suzbijati krijumčarenje ljudima, pogotovo trgovinu ljudima – to su užasno opasni fenomeni i jako je važno raditi na tome da ih bude što manje. O tome nema dileme. Tko je sve povezan s njima i na koji način, mislim da je jako važno da se istraži upravo zbog onih koji svoj posao obavljaju profesionalno i humano bez ikakve veze s kriminalnim miljeom. Ako se nekome dokaže da je povezan s krijumčarima i trgovinom ljudima, naravno da se to mora znati, naravno da se te situacije moraju procesuirati – to nije upitno, ali mislim da ne možemo tvrditi bjanko da su svi povezani ili da svi imaju neke skrivene interese. Tko jest, treba biti procesuiran.
Da, ne možemo ni tvrditi niti da sva policija jednako postupa.
Apsolutno, i upravo zato je jako važno temeljito istražiti svaku situaciju u kojoj postoji sumnja na određenu nezakonitost, baš zato da policajci koji profesionalno i odgovorno te humano rade svoj posao u jako teškim uvjetima i po ovoj hladoći i po velikim vrućinama i u noćnim smjenama dobiju priznanje svih nas građana za posao koji rade.
Aktualna tema ovih dana je i po mnogima kontroverzna odluka Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima kad je riječ o ustaškom pozdravu “ZDS”. Neki kažu da je pomirila nepomirljivo, drugi da nije riješila ništa. Kako Vi gledate na tu odluku Vijeća?
Ja to ne vidim kao odluku, to nije odluka, to je jedan dokument koji je simboličan i u svom nazivu – “Dokument dijaloga” – i u svim analizama koje sam do sad pročitala nisam vidjela – po meni – jedan jako važan segment cijelog tog dokumenta, a odnosi se na nenormativni dio, odnosi se na suočavanje s prošlošću što je jako važno ne bismo li iznašli rješenja koja će moći odovoriti na pitanja koja imamo. Cijeli je niz prijedloga o kojima Vijeće u tom dokumentu govori, a o kojima se nije dovoljno, rekla bih čak – nije uopće – vodilo računa iz perspektive službene politike i ja se nadam da će Vlada i taj dio dokumenta uzeti u ozbiljno razmatranje što se tiče znanstvenih i istraživačkih djelatnosti i dijaloga pa čak i demokratizacije političkih stranaka koje imaju jako važnu ulogu u suočavanju s totalitarnom prošlošću.
Što se tiče normativnog dijela, da, vidimo da tu zaista postoje različite interpretacije. Ono što je u Ustavu i ono što je ustavno, konačnu odluku nam može reći i dati samo Ustavni sud. Je li ova uska iznimka koju Vijeće predlaže kao toleriranje neustavne prakse nešto što bi prošlo test Ustavnog suda, to možemo vidjeti na dva načina: možemo vidjeti kroz sudsko postupanje temeljem ovakvih zakonskih rješenja jer mi zakonska rješenja imamo, i u Kaznenom zakonu i u Zakonu o suzbijanju diskriminacije, Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira te drugim zakonima i ti se zakoni primjenjuju, sudska praksa je ujednačena. Visoki prekršajni sud je donio vrlo jasne odluke, Ustavni sud donosi vrlo jasne odluke. Ako primjerice policija uvažavajući preporuku Vijeća, pokreće postupke, jedino temeljem sudskih pravorijeka o tome možemo vidjeti – suci, naravno, donose te odluke samostalno i nepristrano, možemo vidjeti je li ovo ustavno ili nije.
S druge strane, ukoliko se odluči na izmjenu zakona, onda opet Ustavni sud može odlučivati o tome je li zakon koji bude donesen u skladu s Ustavom ili nije. U krajnjoj liniji Ustavni sud može, a vidjeli smo da je u nekim situacijama već i ranije odlučivao na takav način kada smatra da je to potrebno, i kroz izvješća određena progovoriti o određenom pitanju pa bi tako možda i kroz izvješće mogao dati odgovor na stavove koje je Vijeće u dokumentu iznijelo. Također mi se čini da dosad nije bilo govora o pitanju Zakona o udrugama, odnosno registraciji udruga i po meni činjenica da se on ne spominje u ovom dokumentu, znači da nikako ne ulazi pod iznimke koje su predviđene i da registracija udruga kao takva prolazi test ustavnosti u odnosu na neustavnost ustaške ikonografije.
Pripremate Izvješće o stanju ljudskih prava – jeste li uočili neke trendove, neka područja na kojima bilježimo neke napretke, a gdje i dalje najviše stagniramo?
Trendovi su isti, u društvenim promjenama teško je postizanje naglih promjena, uvijek je potrebno više promjena. Ono što vidimo zasada, a daleko je još od nekih konačnih ocjena – trendovi su isti, i u pogledu situacije u pravosuđu, radnim odnosima, diskriminaciji. Vidimo neka pozitivna rješenja, u prošloj godini je zaista bilo par dobrih odluka, mi smo jako zadovoljni što je u Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji ušla odredba o zaštiti starijih osoba kao posebno ranjivih.
S druge strane, još uvijek nije odgovoreno na potrebu članova obitelji koji brinu o svojim starijim članovima obitelji da usklade svoje profesionalne i obiteljske obaveze, da se brinu o njima, dakle, nije uveden status njegovatelja, nemaju olakšice iz područja radnog prava primjerice i slično, kao što imamo za brigu o djeci. Ima, ima pozitivnih primjera, ugovori o dosmrtnom uzdržavanju koje više ne mogu kao davatelji uzdržavanja sklapati pružatelji socijalnih usluga sigurno treba rezultirati boljom zaštitom, ali još je i tu jako puno posla, registar davatelja, propisati broj osoba, žurni sudski postupci – to su sve rješenja koja ćemo zagovarati i u budućnosti.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
