"Ne možemo ovako pričati o nasilju nad ženama i pobačaju"

Vijesti 22. ožu 201820:56 > 20:58
N1

U Pressingu je gostovao hrvatski glumac Janko Popović Volarić.

Kako je biti muškarac s dva prezimena?

“Moja situacija je specifična, roditelji su mi bili hipiji. Bilo je pitanja u vezi toga, kako ne, kod nas sve mora biti “svi isti”.”

Kako to da se film zove “Comic Sans”?

“To je font koji je bio popularan, ja ga mrzim kao grafičar i razumijem svoj lik. Taj font je odvratan. Film počinje s prekidom veze, ulazi u samodestrukciju, lik je prilično smiješan u tom svom razmašenom padu. Bio je radni naslov “Povijest bolesti”, ali nije zaživio. Ovaj naslov nije najuobičajeniji, nije na hrvatskom, ali Nedjeljko ima takva neka imena.”

Nevio Marasović, kombinacija glumac-redatelj, a i tematska veza, je li tako?

“Cijela priča je počela kada me Nevio Marasović zvao prije šest godina, prošao sam čitanje/audiciju, nismo se poznavali ranije. Vrlo brzo smo počeli pričati o novim temama i palo nam je na pamet da snimimo polueksperimentalni projekt i nastao je “Vis a Vis”. Nas sedam se vratilo na Vis i poluimprovizirali smo, u Zagrebu smo montirali i tako, u tom filmu čitamo scenarij za “Comic Sans” tako da su oni međusobno povezani.”

Gleda li publika domaće filmove?

“Hrvatski filmovi imaju taj čudan put, ima dosta veze s 90-ima kada su se snimale samo drame i ratni filmovi. Filmovi su slabije gledani u kinu, ali jesu kada su na televiziji.”

Što stoji iza snimanja filma?

“Moja je mama radila po raznim redakcijama, radio sam kao grafičar u raznim redakcijama i da, zaključenje broja je slično premijeri. Stresno je, radno vrijeme je suludo. Okružen si s puno ljudi…”

Imaš li problem s taštinom kolega?

“U svakom poslu toga ima, sigurno je izraženija kod glumaca, ali ja nisam u tim krugovima izvan posla. Nevio i ja smo se upoznali preko ljubavi prema poslu, kod obojice je ona krajnje jaka. Mala je zemlja, malo je tržište i nije velika šansa da ćeš snimiti filmove koje želiš, ali dobili smo priliku kopati po sebi i raditi stvari koje misliš da su bitne.”

Matanić je snimio horor film. Kako je to izgledalo?

“Nisam veliki gledatelj takvih filmova. Samo istraživanje je bilo intenzivno, gledali smo filmove, slušali glazbu, zatvarali se u podrume u mraku, izdržao sam 15 minuta prvi put, ali mozak izaziva i radi svoje.”

Vjeruješ li u to?

“Ja nisam vjernik, ali sam nakon par proba otišao do crkvice da se smirim. Puno sam pričao sa svećenicima, nije bilo simpatično čuti te sve priče, ali egzorcizam je tu bio metafora za nešto što bi se trebalo dogoditi ljudima, a to je pročišćenje. Svi imamo putra na glavi. Matanić je imao zlu ideju da počnemo snimati. Paralelno smo radili i predstavu. Egzorcizam je film bez budžeta, samo naš entuzijazam.”

Kako je bilo raditi na reality showu “Supertalent”?

“Ja sam se toga bojao, no ovaj ima smisla, dala se prilika da netko mlađi iskoči. Zanimljivo je, realityji se inače svode na ponižavanje sudionika, ovdje to nije slučaj. Bilo je puno klinaca koji su nadareni, koji znaju što bi radili još odmalena, drugačiji su od drugih i bude svega. Meni je lakše skrivati se iza uloge nego biti ovdje. Ogromna je greška našeg obrazovnog sustava, više od 40 glumaca izlazi iz Akademije svake godine i nemaju posla. Proizvodiš ljude koji će biti nesretni. Radiš neke stvari koje možda ne bi radio, ali otkrivaš neke stvari o sebi. Meni nije žao.”

Dogodi li ti se da poprimiš karakteristike lika kojeg glumiš?

“Ponekad se uloviš kasnije da si radio neke stvari koje radi lik. To mora tako biti, ne znam kako to izbjeći. Kada stalno misliš o tome, ideš na probe, moram naći njegovu logiku i sklop, to mora utjecati.”

Što misliš o nastupima u reklamama?

“Stvari se mijenjaju kada ljudi dobiju dijete ili dignu kredit. Kada sam otišao u sapunicu bilo je kao velika izdaja, a sada i neki profesori koji su me poprijeko gledali glume sa mnom. Meni su sapunice strašno puno dale, dobio sam sigurnost, tu priliku teško možeš imati na ovako malom tržištu. Mogu te pojesti, možeš se osjećati iscijeđeno, ali sapunica može biti dobro napisana.”

Kojeg lika bi htio glumiti?

“Ima ih puno, u književnosti ih možeš naći puno.”

Možda Jožu Manolića?

“Sigurno bi bio zanimljiv, mlad i star. Koji je to put, on je nadživio svašta.”

Smeta li te percepcija zgodnog glumca?

“Meni to bude gušt, bude mi neugodno, budem sramežljiv, pa glumim da sam sramežljiv.”

Skidanje do gola i scena seksa, kako je to snimati?

“Probaj ti zamisliti da trebaš gol skočiti u snijeg. Bojao sam se snijega, bio sam gol nekoliko puta. Ako je scenarij dobar i ima smisla biti gol to ćeš kao glumac napraviti. Seks na filmu su drugačije scene, to nije uobičajeno, ekipa je napetija. Ratkajevi su krivi za par djece i brakova. Ljudi se upoznaju kroz mjesece, po 12 sati dnevno rade zajedno. Kemija se osjeti, ali nije isključivo žena i muškarac, može biti i kemija između glumaca. Ali iskorištavati tu situaciju je iskorištavanje scene, kao kad bi u scenama gdje se pije stalno pio rakiju. Bio bi pijan.”

Kasno glumac rano otac, kako to?

“Dobio sam sina s 18 godina. Od tada sam i radio. Potpuno mi je nejasno kako je to uspjelo, njegova mama je nešto starija od mene i moraš se u tih 9 mjeseci uozbiljiti. Kada sad gledam svog sina s 20 godina i sjetim ga se malog… Mi smo dali sve od sebe. On izgleda starije od mene, imamo lijep odnos, bliski smo i guramo jedan drugoga.”

Pratiš politiku, gledaš Pressing?

“Pratim od kad sam bio mali, krenuli su tada užasi, mama mi je bila u novinama, odrastao sam uz Feral. Kad je frka uključim se. N1 najviše pratim jer djeluje najneovisnije.”

Koji je najveći problem u Hrvatskoj?

“Volio bih naći lijeviju građansku opciju. Situacija je zastrašujuća, dijelom se i namjerno stvara, ali nije dobro. Priče oko ideologije su velikim dijelom zamagljivanje pravih problema. Zastrašujuće stvari se pokušavaju progurati, ne možemo ovako pričati o pobačaju i nasilju nad ženama kako se to danas radi.”

Je li stres glumiti na engelskom? Jesi li imao ponuda izvana?

“Imao sam nešto ruskih ponuda, probao bih. Ono što je Bogdan napravio u Fargu je bitno za film i televiziju. S nečim puno manjim bih bio zadovoljniji, ali ne bih glumio trećeg Rusa u petom redu. Puno sam glumio na stranom jeziku, ali nisam imao vani većih prilika i ne bih ih odbijao.”

Koji ti je svjetski top glumac?

“Ima puno topova s flopovima. Sjetit ću se kad završi emisija. Ali to su Jack Nicholson, Pacino, De Niro.. Teško mi je.”

Jesi li aktivan na društvenim mrežama?

“Ima super stvari, s puno ljudi se čujem, puno oko posla, dobio sam puno posla na taj način, ali ne volim snimati obroke i svoje privatne stvari. Imam Instagram i koristim ga za film jer ljudi saznaju za stvari koje radiš.”

Kako komentiraš činjenicu da naši glumci zvuče preakademski?

“U “Comic Sansu” govorim svoj jezik, ali postoje komadi u kojima moraš znati standardni jezik. Meni smeta kada se ispravljaju neke stvari jer mi tako govorimo.”

Smeta li ti interes žute štampe?

“Smeta, bude ti ponekad nešto fora ali smeta. Naučio sam se nositi s tim ali volim imati kontrolu. Ima namještanja fotki ali to ne radim. Mi smo u “Goranu” puštali fotke van, ali žuti mediji su ih manipulirali.”

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.