Bivša ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić u emisiji N1 studio uživo komentirala je protjerivanje ruskog diplomata iz Hrvatske i odnose između premijera Andreja Plenkovića i predsjednice Kolinde Grabar Kitarović u kreiranju vanjske politike.
Je li ovo bila pomalo ishitrena odluka Hrvatske da protjera ruskog diplomata kako bi se solidarizirali sa Ujedinjenim Kraljevstvom?
Ne mislim da je ishitrena odluka. To je relativno blaga reakcija koja je prilično uobičajena u diplomatskim odnosima nakon takvog prilično značajnog incidenta, a to je upotreba kemijskih otrova na teritoriju članice NATO-a i EU. Britanska reakcija nije uslijedila odmah, nego nakon analize. To je jedna vrsta reakcije Europe na taj incident.
No to nije zajednička reakcija EU, ona nije ujedinjena po ovom pitanju?
Glavno je pitanje tko percipira koga kao svoje saveznike. Hrvatska ima europske zemlje kao svoje saveznika. Postoje analize koje polaze iz nepostojećeg realiteta, koje su postojale za Jugoslavije 60-ih i 70-ih godina. Hrvatska ima samo četiri milijuna ljudi i nema više blokovske podjele. Europa u tom pogleda izgleda potpuno drugačije. Naši saveznici su Europljani i mi se s njima trebamo držati. Svaka zemlja s velikim silama pokušava održavati jedan radni odnos, a to radimo i mi, ali naši prvi saveznici su Europljani. Dobro je da smo podržali stvaranje zajedničke europske obrambene politike. Hrvatska treba imati reakciju u skladu s onim što je na području njezinog interesa, ali i zbog onog što se dogodilo. To nije dramatična reakcija da bi trebala izazvati zabrinutost, nego je uobičajena reakcija u ovom trenutku.
Hvata li Hrvatska dobre političke valove u vanjskoj politici?
U ovom trenutku ne hvata ništa jer nema prepoznatljive vanjske politike i to je naš najveći problem. Za zemlje kao Hrvatska je vanjska politika važna jer je jako povezana s unutarnjom. U zemlji kao što je Hrvatska, svaki vanjskopolitički potez ima posljedice na unutarnju politiku. U ovom trenutku nemamo prepozunatljivu vanjsku politiku. Imamo povezivanje sa saveznicima iz EU, ali u percepciji ljudi se često EU ne percipira kao mi nego oni. A glavne odluke u EU donose tijela koje donose i naši ministri i premijer. Stalni pokušaj gledanja preko plota i da gledamo gdje ćemo preveslati europska pravila nije niti potrebno, a nije niti moguće.
Posljednjih mjeseci nije bilo jasno jesu li na istoj liniji Banski dvori i Pantovčak u vanjskoj politici…
Bez znanja Vlade pozvani su predsjednici Srbije i Rusije. Ne znam što može biti dramatičnije u našoj situaciji od toga. Mislim na ovaj poziv ruskom predsjedniku prije nekoliko dana u trenutku kada je premijer išao u Bruxelles na sastanak na kojem se raspravljalo o korištenju kemijskih otrova u UK. To nije uobičajeno, a niti sukreiranje vanjske politike. Tu ima nedostatka bilo kakve koordinacije, čak možda, ne znam je li to namjerno, stavljanje Vlade pred svršen čin. Razumijem da postoje rivalstva između ljudi u vlasti, ali to ne može biti na takvu štetu države. Na ovaj način izgledamo neozbiljno.
Premijer jasno komunicira hrvatsku vanjsku politiku i strateške ciljeve. Kaže da je Hrvatska zemlja koja se vidi kao lidera ovih prostora posebno jer ćemo 2020. predsjedati EU…
Slušala sam od početka do kraja govor premijera pred Europskim parlamentom prije nekoliko tjedana i meni se to činilo vrlo suvislo. Nešto što bi čovjek mogao podržati, imalo je rep i glavu i jasan stav da se Hrvatska pozicionira unutar europskog prostora gdje su dva pravca: mađarsko-poljski i Merkel-Macron. To su dvije opcije unutar EU i Plenković je vrlo jasno postavio Hrvatsku na stranu Merkel-Macron, što je pozitivno i poželjno. No, kada gledamo kod nas doma, mi ne prepoznajemo tu politiku i nje nema na dijelu. Kako se Hrvatska može nametnuti kao lider u regiji? Sigurno ne silom, već tako da druge zemlje žele poželjeti da budu kao mi. Ljudi odlaze sve manje zbog posla, a sve više zbog negativne atmosfere gdje im se stalno žele oduzeti neka prava.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.