Cijenjeni hrvatski neurokirurg Josip Paladino gostovao je u emisiji 'Točka na tjedan'.
Nakon desetljeća provedenih u javnom sektoru danas ste u privatnoj poliklinici. Od kuda ta odluka da prijeđete iz jednog u drugi sektor?
“Ona je bila vrlo logična s obzirom da se javni sektor odlučio da zbog moje životne dobi, 67 godina, nisam prikladan da dalje radim u njemu. Ja sam se maknuo i došao tamo gdje, po mojoj procjeni, mogu najviše pridonijeti razvoju i interesu svojih pacijenata, i nemojte me krivo shvatiti, i mom osobnom zanimanju za struku. Mene bavljenje medicinom motivira i živ je interes kako bolje i kvalitetnije raditi sutra nego što sam jučer.
Mislim da je ovo što gledamo, uređaj Edge, koji je pokraj nas, dokaz tome da je inercija i nesklonost iskoracima u javnom sektoru jedna kontinuirana i kronična bolest sustava, razumljiva s obzirom na veličinu, gargantuovske brojke koje su potrebne da bi taj sustav funkcionirao. I niska menadžerska organizacija kojom se taj sustav ‘kotura’, efikasnost mu je niska.
pročitajte još
Proveo sam cijeli život u javnom sektoru, pitanje je poštenja. Ako živiš u nekoj obitelji želiš da svi budu bolji i kvalitetniji, ono što ja govorim je želja da bude bolje.”
Zašto niste prihvatili posao u javnom sektoru?
“To je pitanje naše zakonske legislative koja nije na pravom tragu i nije komplementarna s onim kako se živi i radi u svijetu, ali trebamo ga poštivati dok god on ne promijeni svoje paradigme, ali ne znači da ne možete ukazati na nešto što smatrate da može biti bolje i morate se zapitati čemu služi zdravstveni sustav, a to je da pridonese cjelokupnom zdravlju populacije naše države. Želja je da se pokaže da se može bolje. Ja sam se odlučio doći tu jer se otvaraju nove mogućnosti. Ja sam u medicini strašno dugo, ali me nije motivirala prosječnost, zanima me kako će biti sutra i dan iza toga. Ovaj koncept koji nudi Radiochirurgija Zagreb, koja nastoji da Hrvati imaju ono što imaju i drugi, mislim da je to pozitivan trend i postignuće koje treba slijediti. Sada kada sam slobodan i ne moram raditi za javni sektor, koji misli da sam prestar, odlučio sam se maksimalno ovdje angažirati.”
Jeste li sada postali nedostupni većem broju ljudi?
“Maloprije je iz Mostara došla potvrda da se tamo počinje razvijati program neurokirurgije i da mi institucionalno možemo surađivati s njima na programima razvoja. Razvoj medicine je godinama išao inverzno, formirale su se male kutijice i unutar njih smo se razvijali kao eksperti i fah idioti. Današnji koncept razvoja na različitim poljima je formirao problem “rated group” koji se bave jednim problemom, to je suvremeni koncept. Ako se u jednom segmentu zadovoljite, mislite da ste sve riješili, bježite od te situacije, daleko smo od definitivnih spoznaja i rješenja.”
Koliko ćete još biti radno aktivni?
“Isto ovoliko staroj osobi dali biste da odlučite o budžetu, razvoju, o tome hoće li vaša djeca ići u rat ili ne. Ako me pitate otvoreno, nikad nisam bio bolji u izvedbi nego sad, kažem to iskreno i otvoreno jer sad znam i mogu. Možda ću za koju godinu, ovisno o zdravlju, znati, a neću moći, a dok sam imao 30 sam mogao, ali nisam znao.
Smatrate li da bi država trebala regulirati nečiju aktivnost?
“Ne, država bi trebala, ako govorimo o javnom zdravstvu i sa željom da bude korisno svima, uvesti kvalitativne i kvalitetne parametre nečijeg rada. U medicini je to lakše nego u drugim zanimanjima, broj operacija je kvantitet, a uspjeh operacija je kvalitet. Svugdje u svijetu timovi koji vode bolnice itekako važu, imate ugovor na godinu dana i onda menadžeri odlučuju predstavljate li brand i kvalitetu, jeste li ekonomski isplativi i onda vam produljuju ugovor.”
Koliko bi liječnika u javnom sektoru produživali ugovor na taj način?
“Kod nas bi se dogodile dvije grupe, jedna koja bi se trudom ‘prešaltala’ i dostigla takav kriterij, te druga, manja, koja možda ne bi mogla zadovoljiti takve modele funkcioniranja. Na Rebru je bilo različitih ljudi. O kirurzima vole pričati oni koji kiruruški nož i krv nisu doživjeli. Ako pitate te iste, potvrdit će vam da imate ljudi kojima se s 35 ili 40 godina nešto dogodi i samo čekaju penziju. U banku, crkvu i bolnicu se ide s povjerenjem, ono se veže za ljude.”
Imate veliki zazor kada je politika u pitanju.
“Nisam politički angažiran, smatram da u medicini politika treba dati zamah i da realno procjenjuje vrijednosti i kvalitetu sustava i da prepozna gdje se mogu napraviti poboljšanja.”
Jeste li kad koristili svoj ugled?
“Sustav je rekao da sam nepotreban. Bio sam tužan, ali ne zbog sebe nego zbog pacijenata i kolega. Bit ću bezobrazan, smatram da se pacijentima uskratilo nešto što je kvaliteta. Mislim da nikad nisam operirao bolje nego ovih zadnjih dana od kad sam prestao operirati u KBC-u Rebro, no nema veze, operirat ću u Mostaru. Kirurgija je proizašla iz vojnog saniteta, mi smo navikli funkcionirati kao vojnici u rovu. Jedino je žalosno kad tražiš municiju da možeš s čime pucati, to je kad mi tražimo materijale i opremu. Ako imate imalo savijesti to je odgovornost ljudi koji od tebe očekuju pomoć.”
Probali ste pokrenuti i privatni posao?
“Ja sam pet puta to pokušao, valjda nisam znao domisliti sve aspekte. Možda sam bio prenaivan u nekim stvarima, ali vrijeme nije sazrijelo za to. Danas postoje mogućnosti i ostvarila se ova institucija Radiochirurgije Zagreb.”
Često se u medijima pojavljujete u negativnom kontekstu, kako to komentirate?
“Ja sam se zadnji put pojavio u medijima prije tjedan dana, isto ovako u direktnom razgovoru, to mi je najdraže. Govorim kada smatram da je to potrebno medicini, što će pokrenuti stvari. Ja kao pojedinac nisam važan, nego sistem koji radi, koji osigurava za vašu i moju djecu kvalitetniju javnu uslugu. Moja bijela kuta nije na meni da bi ja dobio plaću nego da napravim nešto dobro ljudima. Nadam se da će ovakvi projekti potaknuti druge.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
