U Novom danu gostovao je Božo Kovačević, bivši hrvatski diplomat.

Govori se da postoje problemi između predsjednice i premijera oko imenovanja novih veleposlanika ili onih kojima istječe manadat. Jučer su objavljena neka imena, ali nisu službno potvrđena. Je li neuobičajeno da je dogovor trajao tako dugo?

Da, neobično je da su se tako dugo odvijali razgovori, a još je neobičnije da je rasprava dospjela u javnost. To nije dobro, jer zemlja primateljica može odbiti agreman, odnosno ne dati suglasnost za određenog veleposlanika.

Je li se to događalo do sada?

Da, sve to prolazi u diskreciji. U slučaju da zemlja primateljica ne izda agreman to je poruka zemlji da treba zamijeniti osobu.

Zašto je tako dugo trajalo usaglašavanje oko diplomata za važno mjesto u SAD-u?

Očito zbog toga jer se predsjednica i premijer nisu mogli usuglasiti. Šimonović je iskusni diplomat, a radio je i u tajnim službama.

U Izrael bi trebala ići Vesela Mrđen Korać. Tko je ona?

Ona je karijerna diplomatkinja, to je jedan od pokazatelja da hrvatska diplomacija kreće putem stabilizacije i normalnog puta funkcioniranja. Taj dug proces usaglašavanja oko veleposlanika pokazatelj je nepovjerenja među ključnim osobama u Hrvatskoj.

Joško Paro, koji je bio veleposlanik u SAD-u, sada ide u Belgiju. Njega je u više navrata napadala predsjednica. Je li to uobičajeno da predsjednica napada veleposlanika svoje zemlje?

Ne, to nije uobičajeno, i ako su nezadovoljni radom nekog veleposlanika, onda ga se razriješi. Ovdje se radi o tome da je predsjednica bila nezadovoljna, a premijer i ministar vanjskih poslova zadovoljni. Činjenica da je opet imenovan je potvrda njegovih zasluga i kvaliteta.

U odnosu na ranije godine, je li se poboljšala situacija u hrvatskoj diplomaciji, u smislu da je bliža definiciji karijernih diplomata, a manje političkim imenovanjima.

Mislim da je u većoj mjeri, najveći broj veleposlanika su sada karijerni diplomati. To su ljudi koji su startali devedesetih godina, a danas su iskusni, uz to danas ih je moguće i školovati. U tom pogledu možemo govoriti o normalizaciji stanja u diplomaciji.

Kako komentirate odnose između Njemačke i Hrvatske?

Znamo da su ti odnosi znatno poremećeni neposredno nakon ulaska RH u EU, a zbog slučaja lex Perković. Njemačka je smatrala da je time njeno povjerenje iznevjereno. U međuvremenu su se ti odnosi intezivirali, a sada postaju važniji jer se odlučje o sudbini EU. Važno je da odnos opet bude odnos povjerenja, a nama je to osobitno važno zbog Schengena, ali i za daljenje proširenje EU-a na jugoistok Europe kako bi RH prestala biti granična država.

Bili ste veleposlanik u Moskvi, odnosi Rusije i Hrvatske su enigma. Tamo dugo uopće nismo imali veleposlanika. Kakvi su sad ti odnosi, predsjednica je pozvala Putina u Hrvatsku?

Kad se u ruskim medijima spominju svjetski lideri s kojima Putin ima dobre odnose, a nema ih puno, spominje se i naša predsjednica. Predsjednica je htjela kompezirati eventualne negativne posljedice oko Agrokora, željela je pronaći mogući prostor suradnje.

Problem je u tome što je premijer zauzeo izrazito negativno stajalište prema Rusiji. Sasvim je normalno da se RH solidizira s Ukrajinom, on je bio u odboru koji se bavi Ukrajinom i tamo ima osobne veze, ali to ne smije biti razlog za narušavanje odnosa s Rusijom.

Kako komentirate verbalni obračun ruskog i američkog veleposlnika u RH. Je li netko trebao reagirati?

Mislim da je trebalo reagirati nekom vrstom diplomatske note, radilo se o izravanom uplitanju u unutarnje poslove RH. To je bilo i miješanje u pravosudni sustav, trebalo je upozoriti da to nije primjerno ponašanje diplomata. Slično se dogodilo i u Nizozemskoj i Njemačkoj, ali tamo su službene istance tih država na to odgovorile.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.