Gost Intervjua tjedna Točke na tjedan bio je predsjednik HNS-a Ivan Vrdoljak.

Protekli tjedan obilježila je afera SMS. Kako ju komentirati? Neka institucije rade svoj posao?

To je očito rečenica koja se u Hrvatskoj voli izgovarati svakih nekoliko mjeseci, ali ono što je činjenica je da pred zakonom stvarno svi moraju biti isti – bio netko vozač, poduzetnik, radnik ili političar. Institucije trebaju napraviti istragu i definirati što se dogodilo i onda moraju biti neke konzekvence.

Vjerujete da će istraga ići do kraja?

Mora. Ja nikad ne želim sumnjati u institucije, hrvatske institucije su moje institucije. Curenje informacija je jedna od najozbiljnijih stvari koja se može dogoditi jer se onda deinstitucionalizira cijela država i povjerenje u institucije. Mora se dogoditi istraga. Ja nemam nikakve informacije što se događalo niti ih trebam imati.

Obzirom na informacije koje ste mogli vidjeti u medijima kako biste karakterizirali cijela priča? Tu je i jedna politička dimenzija.

Meni je ovdje najozbiljnije kada procure informacije iz sigurnosnog sustava, USKOK-a ili odakle već, da je netko pod nekim mjerama jer država tada ne štiti sve građane. Mislim da bi to trebao biti glavni cilj istrage. Ostalo, koje su političke posljedice, mislim da je to manje bitno. Moramo svima poslati poruku da se ovakve stvari ne mogu događati.

Ovo nije prvi takav slučaj, imali smo već curenje informacija. Treba li mijenjati sustav?

Uvijek ga treba usavršavati. Mislim da smo mi puno bolji u tom sigurnosnom sektoru nego prije 20 godina, ali vjerojatno daleko od onoga gdje želimo doći. Treba raditi.

Ima li zapošljavanja po političkim linijama, preko prijatelja, kumova…

Ne znam ima li, nisam nikad radio s tim ljudima niti poznajem ljude iz tog sustava. Ako do toga dolazi, onda se pojave anomalije.

Blaž Curić bio je vozač Milijana Brkić, onda je prešao u Ministarstvo poljoprivrede. Kako se zapošljavaju vozači?

Gospodin Curić nije radio u policiji ili USKOK-u, on je morao dobiti informacije od nekog drugog. Ima se pravo sebi birati vozače. Ja sam sebi preuzeo vozače kad sam bio ministar, odlični su dečki bili. Imao sam puno povjerenje u njih, da su dobri vozači jer samo to trebam od njih.

Što jedan ministar može pričati u automobilu pred vozačem?

Ja sam s vremenom s koelgama Draženom i Josipom postao prijatelj i apsolutno sve pričao u autu. Oni su više bili sa mnom nego nažalost ja sa svojom djecom. Naravno da na nakon nekog vremena stekneš povjerenje i prijateljstvo. Nikad nisam ni postavljao upitnik da si netko može dozvoliti, ako čuje informacije, da će ih iz zabave prenositi. Inače, nisam nikad imao tajnih razgovora pa me nije ni brinulo.

Što mislite o Milijanu Brkiću? Neki smatraju da bi istraga mogla doći i do njega?

To su stvarno sad hipotetske teze. Ne znam stvarno nikoga u tom sustavu i ne mogu zauzeti stzav. Nemam informacije i ne trebam ih imati jer nemam takvu funkciju. Ovo sve otvara razne manipulacije čak i pritisak na institucije.

Pregovarali ste s Brkićem kad se dogovarala koalicija s HDZ-om?

Prvenstveno sam pregovarao s predsjednikom HDZ-a, bila je cijela grupa ljudi. Nemam loših iskustva s Brkićem. Što smo dogovorili, tako je i bilo iako je neke stvari bilo teško dogovoriti. Dogovoreno se ispoštovalo.

Bila je tu i priča o vukovarskom prosvjedu, mislite li da ima nekih poveznica?

Ne vidim apsolutno nikakvu poveznicu. Ovo se dogodilo u trenutku kad se dogodilo, ne možeš planirati ovakve slučajeve. Prosvjed je otvorena tema koju je na stol stavio čovjek koji svaki dan s tim ljudima živi koji pitaju što se događa s tim procesima. Ja sam Osječanin i imam razumijevanja da se traži konačno rješenje svih procesa. Način na koji je (Penava) to napravio nije dobar, trebao je to mudrije, ali temu treba zaključiti.

Zašto je baš sada to odlučio, te stvari se vuku više od 20 godina?

Ako se ne varam, svakih godinu ili dvije pojedini udruge, civilni sektor ili političari su pozivali na rješavanje svih slučajeva potencijalnih ratnih zločina. Posebno kada je HNS bio u Vladi. Ovo nije prvi slučaju, ali volio bih da je zadnji.

Mnogi ovaj slučaj uspoređuju sa šatorom u Savskoj i govor da je ovo za Plenkovića šator u Vukovaru.

Ne bih to tako rekao. Interes je da Hrvatsku guramo naprijed, pričamo o europskim vrijednostima, hrvatskoj djeci… Povijest treba raščistiti, polako se to raščišćava.

Povjerenstvo za odlučivanje o sukoba interessa pokrenulo je postupak protiv premijera Plenkovića, koliko je to za njega politički osjetljivo?

Ne mislim da posebno je. Cijeli taj proces kako se zakon (lex Agrokor) pisao i što se događalo na početku, nemam informacije, nismo bili u vlasti, ne znam koliko je bilo sastanaka, tko je sve sudjelovao… Neosporno je da su tada HDZ i Most sudjelovali u tome, a politička cijena netransparentnosti je plaćena odlasko Martine Dalić, ona je bila voditeljica projekta. Nije otišla zbog rezultata, jer rezultat nagodbe je stigao, otišla je zbog djelomične netransparentnosti. Mislim da je tada plaćena politička cijena.

Što ako Povjerenstvo “presudi” premijeru?

Platit će kaznu i sljedeći put paziti da se takve stvari ne ponavljaju. Isto kao i Petrov.

Predložili ste premijeru da predstavi dvogodišnji program Vlade, zašto?

Da jasno građanima pošaljemo poruku što mogu očekivati od ove Vlade u dvije godine. Nije to zločestoća, mislim da teba u Sabor donositi nove prakse. Kad uvodiš nove prakse svi malo razmišljaju je li mudro ili nije. Ja mislim da jest. Premijer je rekao, dapače, vidiš da treba razmisliti o tome. Ne bi onda stalno bilo pitanja ima li većine.

Koliko ste zadovoljni prolaznim vremenom Vlade?

Pričalo se prije nekoliko godina reforme, reforme… Reforme su bile top tema. Reforma obrazovanja je u školama, treća faza porezne reforme je tu, smanjuje se porezno opterećenje, i mirovinska reforma koja treba sačuvati drugi stup je tu. Razgovaramo o sadržaju reformi koje su došle na Vladu.

Kako će se trgovce natjerati da smanje cijene?

Ne može ih se natjerati, ali tu je konkurentnost. Poreznom reformom s jedne strane rasterećujemo plaće, s druge strane smanjujemo cijene.

Je li se moglo više?

Vidjet ćemo u drugom čitanju, ako ima nešto što ne otvara vrata zloupotrebi i ne košta proračun, zašto ne. Ovo je treći korak porezne, doći će četvrti, peti, šesti. Treba imati gospodarski rast kad razmišljaš o sniženju poreznih stopa.

Predviđanja za iduću godinu govore o skromnom gospodarskom rastu?

Ja se danas ne bih složio s tim. Mi s ovim rastom imamo suficit i smanjenje javnog duga. ja nisam zadovoljan rastom industrije, izvoza, može biti daleko bolje, ali realno, mi smo danas zemlja kojoj raste kreditni rejting, smanjujemo kamate, smanjujemo javni dug, imamo suficit. Ako to nije strategija jedne Vlade, što bi trebala biti?

Je li Vlada mogla biti ambicioznija?

Znate kako to biva u Hrvatskoj, svi žele reforme, ali nitko ne želi promjene. Pogotovo na sebi.

Veliki je problem na tržištu rada.

Imamo problem, a to je deficit radne snage. To se može riješiti kratkoročni ili prekvalifikacijama ili uvozom radne snage. Dugoročno spajanjem obrazovanja i tržišta. Danas radimo promjenu u strukovnom obrazovanju, tamo je najviše deficitarnih. Ako danas nju radimo da bismo donijeli više prakse učenicima, stižu otpori ‘nemojte ništa mijenjati’.

Mislite na napise da se ukidaju pojedini predmeti poput biologije i povijesti?

Ne mislim na nikoga pojedinačno, ima više slučajeva, ali mislim i na to. Kad kreneš u implementaciju otpori su veliki, svi govore ‘ne diraj mene’. Kada se uđe u škole to nije kraj priče, nego početak. Nitko prije s reformom nije uspio ući u škole. Mi smo ušli.

Kako će izgledati dualno obrazovanje u praksi?

Dobili ste jasnu poruku ministrice. Ovo je reforma. Ne radimo je zbog kvota i satnica, uvodimo nove programe i kurikulume, standardno europskim praksama koje se koncentriraju na djecu.

#related-news_0

Što onda s tim profesorima povijesti, biologije? Neće imati posao.

Mislite da moje dijete, ako ide za zidara, treba povijest? Trebamo li robovati satnicama ili ići na rezultat školovanja.

Ali što s profesorima koji neće imati posao?

Vjerojatno možemo razgovarati da se prekvalificirati, mogu se prebaciti u neke predmete koji su danas deficitarni. Svi su rekli da je problem naći profesore informatike. Pedagoške predmete svi znaju.

Profesor povijesti da postane profesor informatike?

Zašto ne. Mislite da trebamo robovati ili ćemo se svi mijenjati u nekim svojim razvojnim i cjeloživotnim obrazovanjima da krenemo naprijed. Vidim rješenje ako se svim fokusiramo, i ti profesori, na djecu, a ne na sebe.

Bio je i propust da 8.000 djece nije dobilo udžbenike?

Neće to biti zadnje. Ima li u reforskim procesima problema? Ima. Ako nešto mijenjaš dolazi do problema i rješavaš ih u toku. Hoće li i sutra biti problema? Hoće, nema tu savršeno. Hoćemo li završiti ove godine? Nikad! Jer se cijelo vrijeme događa proces promjene. Osnovno je bilo da se krene u škole, da reforma krene.

U škole ni svi tableti nisu stigli na vrijeme.

Evo, sad dolaze. Alternativa tome je da čekamo još pet godina. Probleme koji se događaju treba smanjiti, paziti, regulirati, ali realno – mi smo krenuli u jedan nezaustavljiv proces.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.