Komunikacijski stručnjak Marko Rakar gostovao je u Novom danu i komentirao aferu SMS.

Može li se na osnovu svih informacija iz afere SMS zaključiti da u Hrvatskoj dugi niz godina djeluje paraobavještajno podzemlje? 

Oduvijek. Ništa se tu nije promijenilo, možda su se neko vrijeme primirili i neko vrijeme nisu curile informacije i sad ponovno te stvari isplivavaju na površinu. Jako puno ljudi u vrhu politike proizlazi iz tog obavještajnog sustava ili su se namjerno u njega ugradili. Održavanje kontrole nad policijskim i obavještajnim sustavom i svim sustavima koji kontroliraju građane, jedan je od temeljnih alata kako zadržavate ili osvajate moć.

Jesu li informacije koje imamo o aferi SMS samo bizarne informacije o pokušaju utjecanja na odluke suda u slučaju Zdravka Mamića ili ukazuju na ozbiljniju povezanost politike i obavještajnog podzemlja?

Teško je reći, treba vidjeti što će se dalje dogoditi. Sad smo stali na vozaču ministra Tolušića, pitanje je što je korak dalje, tko je osoba koja je njemu to dojavila i hoćemo li ikad doznati o kome je riječ. Za pretpostaviti je da je riječ o osobi iz vrha politike, ali iz kojeg vrha – to ne znamo. Očito je da je sve došlo s visina, ali što će se dalje dogoditi vidjet ćemo. U prethodnim situacijama vrlo rijetko smo istjerali stvar na čistinu i treba vidjeti hoće li sad biti drugačije.

Kad govorimo o SMS-ovima, iz iskaza se može vidjeti da su ti dokumenti plaćeni pola milijuna kuna, koliko je važno imati informatičko znanje za napraviti takvo što?

Nikakvo znanje nije potrebno. Ono što se pojavljivalo u javnosti kao krunski dokaz su slike koje se mogu generirati na web aplikacijama koje su dostupne svima od nas, bez ikakvog posebnog znanja. Meni je to jako teško objasniti, jer ne vjerujem da bilo tko pri zdravom umu može takvo nešto smatrati imalo relevantnim ili kamoli da to može prihvatiti kao dokaz i smatrati da se time može nešto napraviti. Uvjeren sam da su svi iz lanca znali da je to apsolutna glupost i da služi samo za mahanje pred kamerama i stvaranje efekta u javnosti.

A što ako su informacije dobivene na temelju izlista razgovora, bi li to imalo drugu dimenziju ne samo za ovaj slučaj, nego i za druge?

Po onome što sada znamo, po izvidima koje je DORH radio, ne postoji autentična komunikacija. Ti akteri, iako povremeno komuniciraju, u trenucima kad je pisalo da su komunicirali, pokazano je da komunikacije nije bilo. Tu ipak postoji nekakav mehanizam koji treba poštivati i za koji se nadam da ga nije tako lako moguće zloupotrijebiti. Barem u teoriji je s te strane sustav posložen kvalitetno. Postoje ljudi koji mogu zloupotrijebiti sustav do te mjere da vidi što ljudi komuniciraju, to treba vidjeti. Tko normalan danas više uopće šalje SMS-ove? Svaki, pa i najmanji kriminalac, zna da se stvari ne rješavaju putem SMS-a, nego preko Vibera, WhatsAppa, Telegrama ili bilo čega, što naše službe ne mogu monitorirati. Sve je jako nevjerodostojno i dizajnirano više za javni istup, nego za bilo kakvu ozbiljnu diskusiju.

Kako je moguće, ako je točna informacija da je lociran vozač koji je dojavio Vargi da je pod mjerama i istragom, da to obavlja mobilnim uređajem na način za koji se pretpostavlja da je policija mogla utvrditi tko mu javlja da je riječ o akciji i mjerama protiv njega?

Istražitelji se uvijek mogu pozvati na lijenost i glupost, ovdje je vjerojatno bila kombinacija i jednog i drugog. Sve te akcije funkcioniraju po nekom unutarnjem protokolu. Ovo je bila procjena da treba nešto napraviti jako brzo, da se prekine protokol i ljudi upadnu u mrežu koja im je cijelo vrijeme bila postavljena. Nije to ništa posebno iznenađujuće, iznenađujuće je tko je taj kojega je policija uhvatila. Više je nego očigledno da postoje dvije struje unutar same policije, jedna obavlja svoj posao i stvara rezultate, bori se sa svim problemima koji sustav nosi, a s druge strane ima i poluzločinački lobi koji trguje položajem, informacijama, saznanjima, koji najvjerojatnije usmjerava istrage ne bi li ih skrenula s istine i ljudi koji su krivi. Mislim da je ovo jedna solidna pobjeda profesionalnog dijela policije i unatoč tome što je situacija neugodna, treba ljudima odati priznanje da su to uspjeli postići.

Koliko je vjerojatno da policija alatima koje posjeduje može utvrditi povezanost ljudi iz obavještajnog sustava i ljudi iz politike?

U velikoj mjeri je, ali postoje stvari koje policija može raditi zato što je policija i postoje stvari za koje su potrebne sudske odluke. S time se ne treba igrati, to su ozbiljne stvari i ozbiljne optužbe da bi se steklo pravo nekoga prisluškivati. Nadajmo se da su ljudi koji su to radili taj uzorak uočili na vrijeme, ishodili odgovarajuće odluke i da će se iskazi prikupiti. Važno je da se te parastrukture što prije razruše, jer očito je da profitiraju.

Koliko je relevantna objava u Nacionalu, da je Brkić i ranije bio kompromitiran zbog odavanja policijskih istraga?

Ako su ti podaci autentični, a u povijesti svih curenja dosad u biti i nije bilo osporavanih uradaka, to je iznimo važna stvar, važna stvar je da je 2011., nakon Sanadera, Karamarka, Kosor, da je ipak postojala jezgra ljudi koja je brinula o tome. Trebamo ustanoviti tko je tu istragu strpao u ladicu, tko je sve znao za to, zašto se nije reagiralo ranije. Postoji pitanje i tko je danas tu istragu izvadio iz ladice.

Je li točna tvrdnja da sve ide iz Ureda premijera i njegovog suradnika Roberta Kopala?

#related-news_0

Plenkoviću možemo svašta prišiti, ali mislim da je on u konačnici ipak legalista u dovoljnoj mjeri da ne bi pribjegavao takvim metodama. Da je premijer Karamarko, onda bismo rekli bez problema da je to njegov modus operandi i način na koji on razmišlja. Ovo je jako neuobičajena metoda da bismo mogli reći da je Plenković nešto napravio. Jesu li potaknuli nekoga, je li informacija došla do njega na vrijeme, to je duga stvar, ali ne vidim da je to Plenkovićeva metoda s kojom bi se on obračunavao. Stvar je izronila, problem je eksplodirao, a što će se sve naći na hrpi – to ćemo tek vidjeti. Mislim da su to vrlo neugodne informacije za sve u lancu. Ako se pokaže ovo iz Nacionala imalo vjerodostojno, to je konkretni dokument koji govori o konkretnim stvarima i Brkićev politički kredibilitet je pod upitnikom.

Što bi značilo da se afera istraži do kraja, što zagovaraju svi političari?

Svatko koga pitate reći će da traže da se istraga provede do kraja i da svi budu privedeni pravdi. To je standardna političarska fraza. Treba vidjeti koja su to konkretna djela koja će oni napraviti da bi doista potaknuli na rješavanje. Ima cijeli niz alata kojima oni raspolažu i mogu pokazati stvarnu volju da se nešto dogodi. Svojim izjavama u medijima mogu ohrabriti i potaknuti ljude koji istražuju, ne direktno nego indirektno i pokazati iskrenu želju da se to riješi.

Je li moguće da se sve završi na uhićenju Varge i Curića, a da ne znamo tko je Curiću najavio da se vodi istraga?

Povijesno gledano, da, moguće je, takve stvari su se događale. Imali smo već ministarskih vozača koji su bili uhićeni i osuđivani, tako da je to realni scenarij. Nadam se da je ovo 2018. godina i da stvari koje su bile moguće prije desetak godina više nisu moguće danas. Kraj sve problematike koja se ovdje pokazala, trebamo prepoznati dio policije koji profesionalno obavlja svoj posao unatoč svim pritiscima kojih očigledno ima na dnevnoj bazi, ali naravno da se nadam da će sve završiti nekim sočnim imenom.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.