Gost Novog dana bio je pravni stručnjak i bivši saborski zastupnik Josip Kregar.
Očekuje se ispitivanje novih svjedoka u aferi SMS, kako gledate na način kako to sve DORH vodi?
Radi se o uhodanom mehanizmu i načinu stvaranja slučaja, imam dojam da je ovdje situacija složenija nego što izgleda na prvi pogled, razjasnit će se jedan dio, ali ne i cijelu pozadinu slučaja. Povezana su dva slučaja vezano uz Milijana Brkića, ali je velika razlika između njih. Nešto od prije 10 godina je teško rekonstruirati, a ovo drugo je slučaj u kojem se radi i o elementima političkog sukoba. Slučaj koji se tiče prostitucije poslužio je izvrsno kao način da se otkloni jedan dio njegove obrane, prije svega njegovo prozivanje da ga se progoni zbog političkih stvari.
Glavni državni odvjetnik Dražen Jelenić tvrdi da je rekonstrukcija spisa pri kraju, što bi mogao biti epilog?
U formalnom smislu je obavljeno ponavljanje iskaza, ali novim se spisom ne može zamijeniti onaj original koji je postojao.
Ovo sada je završeno?
Ne, sve dok se ne završe neki drugi postupci jer su komplementarni.
Koji?
Jelenić je napomenuo da pravosudne institucije previše na sebe moraju preuzimati slučajeve koji pozivaju na drugačiji tip odgovornosti – politički – jer ona ne funkcionira. Nakon 10 godina teško je ustanoviti okolnosti koje utječu, možda ćemo se zadržati na tome da su se svi navikli na to da se nešto tako desi. Ovdje ćemo imati posla s aferom koja otkriva pozadinu političkog odlučivanja, stil života koji ima politička klasa. Zato su ovi slučajevi koji se tiču DORH-a zapravo slučajevi koji pokazuju kako se to odlučuje u politici, a to zove na političke reforme, ne na političke obračune.
Bi li Zdravko Mamić mogao biti svjedok u aferi SMS i kako?
Mogao bi biti svjedok, predložio bi svjedočenje linkom, on je poželjan svjedok, vrlo mnogo toga zna o funkcioniranju pozadine, no neće se pojaviti kao neutralan svjedok, mislim, jer se nalazi u položaju da brani sebe. Što se tiče drugih svjedoka, imamo i materijalne dokaze – mjerama je utvrđena razmjena sms-ova, barem djelomično priznanje počinitelja, radi se o činjenično čvršćem slučaju.
Danas očekujemo dvije presude Ivi Sanaderu, što nam to govori o hrvatskom pravosuđu?
Na pravosuđe je pao velik teret da se utvrđuje i društvena odgovornost i to za njih nije dobra situacija – no što se tiče njih, tu je i zatvaranje, birokratizacija i rutinizacija, smatraju da nisu odgovorni za društvene posljedice svojega postupanja jer su nezavisni, ali realno pravosuđe je izborilo nedodirljivost, ne neutralnost, jer se postavljaju kao suci sami sebi, a ako su suci sami sebi to nije dobra solucija. Izbor šefa USKOK-a je javno pitanje, ne može USKOK koji tu radi stvari koje su tako politički osjetljive i teške, reći – ne želimo tu imati utjecaj politike.
Koliko su jaki argumenti u tim slučajevima?
Ne mogu suditi jer ne znam detalje, ali prilično je jasno da se radi o slučajevima koji su dovoljno otegnuti da ne predstavljaju ništa što bi moglo iznenaditi javnost. Protekom vremena sve je potonulo u zaborav, ono što je ovdje dosta krivo napravljeno je da se velikim brojem optužnica stvorio dojam da je on kriv za sve što se dogodilo, a istodobno dolazi do prikrivanja pravog načina odlučivanja. Nejasno mi je zašto je HDZ opstruirao pa zaustavio formiranje istražnog povjerenstva za Agrokor, nejasno mi je zašto bi se pozivali na istragu DORH-a – on diže optužnicu na temelju određenih činjenica, povjerenstvo se bavi drugim stvarima – načinom odlučivanja da se tako nešto više ne ponovi. Ovo što sada imamo nije baš neka vrsta generalne prevencije koja će spriječiti ponavljanje djela. Raste potreba za reformama, a one se ne događaju.
Proces Milanu Bandiću je jako brzo završio, je li točna ocjena da je predmet bio loše pripremljen i vođen?
I ranije sam tvrdio da se radi o slučaju koji je priprema za ozbiljnije stvari, nisam impresioniran, a slučaj nije ni završen, mislim da je vrlo važno primijetiti da takvi slučajevi nisu samo pravni, nego i javni i medijski problem. Baš u slučajevima Sanadera odvjetnici su vrlo brzo uočili da se tu ne radi sam o pravnim kvalifikacijama.
Je li se Ustavni sud u ovim slučajevima postavio kao treća instanca?
Postoji neprekidna rasprava između Vrhovnog i Ustavnog suda koliko se usudi dirati u postupke koji su okončani. Ustavni sud se pojavio kao arbitar ne ulazeći u činjenice i tumači pravo pokazujući selektivnu ambicioznost. Vrhovni sud, vraćamo se na to da bi morao ujednačiti praksu.
Visoki sud u Londonu ovoga tjedna trebao bi donijeti konačnu odluku o izručenju Ivice Todorića Hrvatskoj, što očekujete, jesu li dovoljno čvrste njegove tvrdnje da je riječ o političkom pritisku?
Britanski sud ima izvrsnu reputaciju neosjetljivosti prema ovakvim argumentima i pokazao je to i u cijelom nizu slučajeva i tu je on u situaciji koja im je poznata. Čini mi se da su samo vrlo razumno oklijevali da ne donesu odluku prebrzo, da se sagleda sve aspekte i riješi što je njemu, naravno pogodovalo, no tek sad će nastupiti komplikacije …
Mislite da će Ivica Todorić biti izručen?
Mislim da sve govori o tome. Ovdje je riječ o postupku žalbe, koji je malo nategnut, teško je vjerovati da su nastupile nove činjenice i dokazi, koji će promijeniti odluku, ali tko može predvidjeti kakva će ona biti jer se donosi i u vijećima.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter |Facebook | Instagram.