Predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović u Točki na tjedan komentirao je činjenicu da novi Zakon o pobačaju neće biti gotov do veljače 2019.

Dok se vodi polemika kako će izgledati budući Zakon o pobačaju, ono što je potvrdio ministar Kujundžić je da on neće biti gotov u roku na koji je Ustavni sud obavezao Vladu. Kako to komentirate?

Točno je da je Ustavni sud obavezao Vladu da donese taj zakon o roku od dvije godine, i podsjećam da su odluke Suda obvezujuće i da ih je dužna poštivati svaka prava i fizička osoba, pa se to, naravno, odnosi i na Vladu RH i Sabor.

Ukoliko postoje neki razlozi zašto se taj zakon ne može donijeti u predviđenom roku, ja očekujem da će se Vlada ili Sabor obratiti Ustavnom sudu i da će obrazložiti koji su to razlozi. Istina je, znalo se događati da Ustavni sud produži taj rok, pa ćemo vidjeti. Ja ne mogu prejudicirati kakvu će odluku donijeti Ustavni sud.

Premijer je rekao da je Ustavnom sudu trebalo 25 godina da donese odluku, ali i da su rokovi koji je Ustavni sud dao Vladi instruktivni?

Točno je da je predmet stajao 25 godina na Ustavnom sudu, a ovaj ga je saziv riješio otprilike za šest mjeseci. Nadam se da Vlada ne misli čekati 25 godina, s obzirom da su sva ključna pitanja Suda razriješena u toj odluci, a ono što je bitno je da zakon, kakav on god bio  – ne može zabraniti prekid trudnoće. Ako bi zakonodavac zabranio prekid trudnoće, to bi bilo izravno postupanje suprotno odluci Ustavnog suda i to Ustavni sud ne bi tolerirao. Dakle, ono što Vlada treba učiniti je propisati edukativno-preventivne mjere da taj prekid trudnoće bude izuzetak. Ako je Vladi potrebno još neko vrijeme da to učini, vjerojatno Ustavni sud ne bi imao ništa protiv, ali nadam se da će Vlada to obrazložiti.

Prošla je godina i pol, a tek sada imamo Povjerenstvo koje tek treba donijeti zaključke na osnovu kriterija praksi zemalja članica EU, iako se iz preporuka Ustavnog suda vidjelo kakva je praksa u tim zemljama.

Vjerojatno je to problem svjetonazorskog pitanja koje otvara velike polemike u hrvatskom društvu, pa je i to bio razlog zašto je predmet na Ustavnom sudu čekao 25 godina, a znate da postoje oni koji se izričito zalažu za pobačaj, koji to smatraju ljudskim pravom i, s druge strane, oni koji su apsolutno protiv. I sada, u vaganju tih interesa, Vlada je vjerojatno ocijenila da treba pažljivo odvagnuti. Ja nisam odvjetnik Vlade, pa pretpostavljam da je to bio razlog. Po meni je dvije godine primjeren rok, mislim da se to moglo riješiti, ali ako u Vladi kažu da treba dodatno vrijeme, neka se obrate Ustavnom sudu pa će on ocijeniti je li zahtjev osnovan ili nije.

A što ako nije?

Ako nije onda Vlada zapravo riskira političku odgovornost da krši odluke Ustavnog suda. Naime, moram reći ovdje da je situacija nešto drugačija nego kad Ustavni sud ukine zakon. Ovdje je Ustavni sud  rekao da je zakon u skladu s Ustavom i on se primjenjuje, prekidi trudnoće se odvijaju po sada važećem zakonu. Istina, on je donijet u jednom drugom vremenu i jednom drugom sustavu i zato je Ustavni sud tražio da se on usavremeni. Dakle, kad Ustavni sud ukine zakon i da Saboru rok da ga ispravi, da donese novi zakon, a ukoliko se zakon u tom roku ne donese, on prestaje važiti. Ovdje je ipak drugačije, ovdje je rok koji daje Vladi vrijeme da donese zakon, ali njegovim istekom neće se dogoditi ništa dramatično – odnosno prekidi trudnoće odvijat će se po važećem zakonu.

Ukoliko se Vlada ne obrati Ustavnom sudu i ne zatraži produženje, i Ustavni sud to produženje ne dozvoli, onda se Vlada našla u situaciji da krši odluku Ustavnog suda i u toj bi se situaciji Ustavni sud obratio Saboru i o tome izvijestio, i to je onda politička odgovornost Vlade. Ali, pravnih posljedica ne bi bilo s obzirom da se prekid trudnoće obavlja prema sadašnjem važećem zakonu koji je Ustavni sud ocijenio da je u skladu s Ustavom.

Što se tiče svjetonazorskih pitanja, vidimo sada u Saboru raspravu o Zakonu o udomiteljstvu za koji su već određene političke stranke i druge zatražile ocjenu ustavnosti s obzirom da zakon, tvrde, nije u skladu sa Zakonom o životnom partnerstvu. Što Vi mislite?

Zakon ne mora biti u skladu s drugim zakonom, zakon mora biti u skladu s Ustavom. O tome je li taj zakon u skladu s Ustavom, ne bih se sad izjašnjavao jer će taj zakon očito doći na Ustavni sud i onda će Ustavni sud o njemu donijeti mišljenje. Ne bi bilo korektno da je prejudiciram bilo što.

Krši li se tu članak 14 Ustava?

Kad govorimo o takvim pitanjima, treba uvijek u obzir uzeti članak 14 Ustava, ali treba uzeti i najbolji interes djeteta i u tom vaganju ocijeniti što je za djecu najbolje i što je u skladu s njihovom dobrobiti.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.