Danijela Martinović gostovala je u Pressingu sa Sandrom Križanec.
Vaše izlaganje u Zadru izazvalo je dosta reakcija. Što se dogodilo tamo?
Ja sam prije dvije godine izdala svoju knjigu poetskih zapisa. U tom Šalabahteru života postoji jedan zapis koji se zove Moja molitva i zapravo je moja molitva. Gospođa Tanja Blaslov iz Zadra i njen suprug imaju udrugu za leukemiju i limfome i oni su me zvali da održim humanitarni koncert. Rekla mi je da je pročitala Moju molitvu koja joj se jako svidjela i pisala ju je svojim prijateljima i bila je toliko očarana reakcijama tih ljudi i pozvala me da dođem. Ja sam rekla da ću doći kao Danijela bez svoga prezimena i nisam se htjela izdvajati od ljudi koji su tamo došli izlagati. Ja sam se zagrlila s oko 50 posto ljudi tamo. Pričalo se samo i isključivo o ljubavi i molitvi.
Ima li pjesma veze s onime što vam se imputiralo od strane franjevačkog samostana da ste širili istočnjačku duhovnost?
Ja ne mogu kriviti ljude koji su prekrasni, sve sam ih upoznala, nisu mogli zbog obaveza prisustvovati izlaganju. Izvršen je pritisak od ljudi koji tamo uopće nisu bili. Povezao se moj put u Nepal, koji nije imao veze s tim. Ja doista jesam bila u Nepalu, ali zato što sam željela vidjeti Nepal. Ja sam prošla tečaj theta prakse, a to je čisto OK, lijepo mi je proširilo znanje, ali ima puno, puno boljih stvari koje sam naučila u životu. Ja sam upoznala časne sestre i toliko je bilo lijepo tu večer i htjela sam se zahvaliti svim ljudima koji su tamo bili prisutni i na neki način omogućili to lijepo iskustvo. Meni je u životu uvijek bilo najvažnije reći hvala i primiti hvala.
Spominjala se i vaša sestra i njena bolest.
Ja se na predavanju nisam referirala na njenu bolest, samo sam u jednoj rečenici spomenula – prolazeći iskustvo teške bolesti u svojoj obitelji. Ime nisam otkrila niti spominjala do u tančine nešto slično.
Političari često kažu da je došlo do pada morala u društvu i da je to jedan od razloga zašto ljudi žele otići iz zemlje. Je li doista došlo do pada morala?
Ja ne bih nas izolirala od cijelog svijeta. Mi smo u točki povijesti koja je takva kakva je, vrlo je teška i zahtjevna zbog niza stvari. Nevjerojatno je to kako izvuče iz čovjeka, ne može nijedna situacija iz vas izvući ono što nije. Ne možemo mi kriviti nekoga izvan nas za ono što je u nama. Ako je vaša esencija ispravna, čista, onda ni na koga ne možete dignuti glas, riječ ili kamen. Tamo gdje je masa, najčešće nije istina. Tamo gdje je masa, ide se kolektivno, a za istinu treba svjesnost. To je kompleksniji proces.
Dugo ste godina na estradi, za koju kažu da se dosta toga lošega događa iza kulisa. Je li vas sve to usmjerilo da počinjete proučavati različite religije?
Nisu to proučavanja različitih religija uopće, to su naprosto duhovne tehnike proučavanja svijesti i podsvijesti. To nema veze s duhovnošću. Nisam imala potrebu otići u Indiju ili slično. Meni je sasvim komforno i lijepo s mojom religijom i nikad je nisam imala potrebe mijenjati. Ovdje se događa to da ljudi brkaju termine i trpaju sve u isti koš. Pjevam od svoje 14. godine i nisam imala negativnih iskustava u svom poslu. Jednako tako je važno i to kakvim ste ljudima okruženi. Kad krenete kao curica, to je dosta ranjiv teren, ali imala sam dosta jasan stav oko toga.
Neki članovi vaše obitelji otišli su u svećenike i časne sestre.
Tako je, moja teta, sestra moga tate je časna sestra otkako ja znam za sebe, nedavno je slavila 60 godina, moj rođak se nedavno zaredio, otišao je u franjevce u 35. godini. Ja sam pjevala u crkvi.
Mnogi vas uspoređuju s Tajči i kažu da ćete početi držati predavanja na skupim jahtama. Imamo i primjer Blanke Vlašić koja se okrenula vjeri…
Što mi moramo napraviti u životu da bi netko rekao – bravo? Sad pričamo o Blanki Vlašić i predbacujemo joj to da je otkrila Boga. Zašto? Pa to je predivno!
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
